Iako je Joe Biden predsjednik već više od tjedan dana, Washington još pati od mamurluka iz zbunjujućeg razdoblja Donalda Trumpa. Biden predstavlja nadu u povratak u normalu u američkoj politici, čemu svjedoči njegov poziv na nacionalno jedinstvo, toleranciju i poštovanje istine na dan inauguracije. Gorljivo je apelirao na suradnju između dviju stranaka i obvezao se na traženje dodirnih točaka s republikancima u rješavanju neodložnih izazova s kojima je ta zemlja suočena. Govor je općenito bio dobro prihvaćen i nesumnjivo se je svidio većini Amerikanaca koji teže okončanju onoga što je Biden nazvao “neciviliziranim ratom” u toj zemlji i da Washington ponovno počne pravilno funkcionirati. No za nekoliko dana bilo je naznaka da će Veliku američku podjelu doista biti teško prevladati te da će Trumpov duh i nadalje bacati zlokobnu sjenu na američku politiku čak i u novom dobu.
Biden je jasno prepoznao pobjedu nad bolešću COVID-19 i obnovu gospodarstva nakon razaranja uslijed pandemije kao svoje najveće prioritete te je predstavio paket pomoći u iznosu od 1,9 bilijuna dolara američkom Kongresu kao ključna pitanja svojeg pristupa. U očekivanju postupanja Kongresa, novi predsjednik nije gubio vrijeme te je izdao niz izvršnih naredbi, od kojih su brojne osmišljene za poništavanje kontroverzne politike koju je uspostavio njegov prethodnik. To uključuje postupanje za ponovni ulazak Sjedinjenih Američkih Država u Pariški sporazum o klimatskim promjenama i obnovljeno članstvo u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, kao i ukidanje zabrane imigracije u SAD za građane određenih nacija s većinskim muslimanskim stanovništvom te zaustavljanje gradnje zida uz granicu s Meksikom, kojim se je Trump toliko dičio. Biden je također izdao naredbe usmjerene na ublažavanje ekonomskih teškoća izazvanih pandemijom, kao što je produljenje moratorija na deložacije i ovrhe te na otplatu studentskih kredita.  

No ovi jednostrani koraci imaju ograničenu vrijednost u usporedbi s važećim zakonodavstvom s pravnom snagom i potencijalom za trajan učinak. Međutim, osiguravanje donošenja smislenih zakona s tijesnom demokratskom većinom u Senatu i Zastupničkom domu može se pokazati obeshrabrujućim. Već se čini da će predsjednik možda morati odustati od svojeg cilja po pitanju jedinstva kako bi krenuo naprijed s odlučnim postupanjem, s obzirom na rane znakove ozbiljnog protivljenja njegovu prijedlogu od 1,9 bilijuna dolara među republikancima. Izražavaju zabrinutost zbog golemih izdataka za paket pomoći i na učinak toga na nacionalni dug te žele da pomoć bude usmjerena isključivo na pomoć rizičnim sektorima gospodarstva. Vjeran svojoj filozofiji, Biden će voditi autentične pregovore i tražiti kompromisna rješenja. Međutim, nejasno je hoće li dovoljno republikanaca ikad biti voljno glasati za izdašan paket pomoći ili hoće li liberalni demokrati podržati ustupke drugoj strani. Naposljetku, Bidenu možda neće preostati ništa drugo nego da odobri napore koji se ulažu u pritisak na republikance kako bi njegov paket pomoći prošao na glasanju u Kongresu. Ako do toga dođe, predsjednikove nade o prekidu ogorčene stranačke naklonosti i o novom dobu suradnje rasplinut će se na samom početku mandata njegove administracije.

Potraga za dodirnim točkama dodatno je otežana naziranjem suđenja za opoziv bivšeg predsjednika Trumpa zbog njegove uloge u poticanju pobune 6. siječnja u američkom Capitolu. Suđenje treba započeti u američkom Senatu u tjednu koji počinje 8. veljače. U biti se čini da ima malo sumnje da bi osuđivanje Trumpa i zabrana da se više ikad kandidira za javnu funkciju bili primjereni i doista presudni za odvraćanje bilo kakvog pribjegavanja političkom nasilju i ilegalnim naporima da se ubuduće poništi izborni rezultat. No činjenica je da suđenje republikance iz Senata dovodi u krajnje neugodan položaj. Iako mnogi vjeruju da je Trump kriv te privatno favoriziraju njegovo trajno kažnjavanje i njegovo uklanjanje iz politike, boje se gnjeva republikanskih birača. Računica bi se mogla promijeniti, ali u ovoj fazi čini se da postoje slabi izgledi za osudu, a suđenje bi moglo uspjeti samo u daljnjem raspirivanju strasti stranačkih pristaša i zakomplicirati prihvaćanje Bidenova programa.

Naposljetku je saslušanje Antonyja Blinkena u Senatu, Bidenova izbora za državnog tajnika, pružilo rani uvid u vanjskopolitičku orijentaciju nove administracije. Blinken je potvrdio podršku ključnim aspektima Trumpove diplomacije na Bliskom istoku, uključujući priznanje Jeruzalema kao izraelske prijestolnice i poboljšanje odnosa između Izraela i arapskih država. Rekao je da će se SAD naposljetku ponovno pridružiti iranskom nuklearnom sporazumu (JCPOA) ako se Iran bude strogo pridržavao njegovih odredbi, ali je također ukazao na spremnost na konzultacije s Izraelom i drugim bliskoistočnim protivnicima sporazuma o načinima kako ga ojačati u sljedećim pregovorima s Iranom. To naglašava otrežnjujuću stvarnost da dvije strane ostaju na rubu sukoba. No Iran nikako nije jedina potencijalna kriza za čije će ublažavanje Bidenov tim imati malo vremena. Neka izvješća upućuju na to da bi Sjeverna Koreja mogla biti spremna za testiranje balističkih raketa dugog dometa. Još je značajnije da Kina odnedavno šalje veće formacije ratnih zrakoplova u blizinu Tajvana, a također je ovlastila svoju obalnu stražu za pucanje na strana plovila koja prolaze spornim vodama na koja Kina polaže jednostrano pravo. Izgledno je da je Blinken uplašio Peking podržavajući odluku Trumpove administracije donesenu u zadnjem trenutku da optuži Kinu za genocid nad svojim ujgurskim stanovništvom. Također je iznio strategiju za učinkovitije suprotstavljanje Kini smišljanjem zajedničkog pristupa s američkim partnerima u Europi i Aziji. To je razumno, ali trebat će vremena i koordinacije kako bi postalo operativno i učinkovito. Ako je jedna stvar jasna u prvom tjednu Bidenove administracije, onda je to da je vrijeme luksuz u kojem joj možda neće biti dopušteno uživanje.