Na udaljenom atolu Aldabra u Indijskom oceanu, koji pripada Sejšelima, znanstvenici su utvrdili da živi oko 180.000 divovskih kornjača, što je najveći broj ikad zabilježen za ovu vrstu. Riječ je o jednoj od najvećih priča o uspješnoj zaštiti životinja koje su nekoć bile na rubu izumiranja. Još u 19. stoljeću na otoku ih je ostalo manje od tisuću, a danas ih ondje ima više nego stanovnika u cijeloj državi Sejšeli.

Kako piše The Guardian, novo istraživanje proveli su Zaklada za Sejšelske otoke (SIF) i znanstvenici britanskog Sveučilišta Exeter. Analizirali su podatke prikupljane tijekom pet godina, od 2018. do 2022., kako bi što preciznije procijenili broj divovskih kornjača koje slobodno žive na atolu. Rezultati, objavljeni u znanstvenom časopisu Ecology and Evolution, pokazali su da ondje živi gotovo 183.000 odraslih i mladih kornjača, koje još nisu dosegnule punu veličinu. To je najpouzdanija procjena njihove brojnosti do danas.
Aldabra je jedno od samo dva područja na svijetu na kojima divovske kornjače još žive u divljini. Drugo je otočje Galápagos, gdje je njihova populacija znatno manja. Kornjače s Aldabre pripadaju vrsti Aldabrachelys gigantea, a upravo je taj atol postao njihovo najvažnije prirodno utočište. Ondje se slobodno kreću kroz travnjake, grmlje i obalna područja, bez intenzivnog ljudskog utjecaja koji je u prošlosti gotovo doveo do njihova nestanka.

Od ruba izumiranja do 180.000 jedinki

Sudbina divovskih kornjača na Aldabri tijekom 19. stoljeća bila je gotovo zapečaćena. Zbog pretjeranog iskorištavanja njihov se broj smanjio na manje od tisuću jedinki, a vrsta se našla pred ozbiljnom opasnošću od nestanka. Preokret je uslijedio zahvaljujući dugogodišnjim naporima za zaštitu prirode. Aldabra je 1981. proglašena strogim prirodnim rezervatom, a godinu poslije uvrštena je na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Upravo je takva zaštita omogućila postupni oporavak životinjske populacije koja danas predstavlja jedan od najvažnijih primjera očuvanja bioraznolikosti u Indijskom oceanu.

Ipak, znanstvenici upozoravaju da nova procjena ne znači kako se broj kornjača gotovo udvostručio od kraja 1990-ih, kada ih je, prema tadašnjim procjenama, bilo oko 100.000. Naime, ranija istraživanja nisu dovoljno uzimala u obzir životinje skrivene u gustoj vegetaciji ili hladu, zbog čega je njihov stvarni broj vjerojatno bio podcijenjen. U novom istraživanju primijenjeni su napredniji statistički modeli koji omogućuju procjenu i onih jedinki koje istraživači nisu izravno uočili. Pokazalo se da je populacija tijekom pet promatranih godina bila razmjerno stabilna, što je za biologe posebno ohrabrujući rezultat.

Znanstvenica Nancy Bunbury, jedna od autorica istraživanja, objasnila je kako brojanje kornjača na Aldabri predstavlja ozbiljan izazov jer gusta vegetacija na pojedinim područjima otežava njihovo pronalaženje. Novi modeli omogućili su znanstvenicima da prvi put dobiju pouzdanu procjenu ukupne populacije, a ne samo broja životinja koje su uspjeli vidjeti. Tako su stvorili i važnu osnovu za praćenje promjena tijekom sljedećih desetljeća. Posebno velike koncentracije kornjača zabilježene su na travnatim područjima atola, dok ih je u gustome grmlju i mangrovama znatno teže uočiti.

Klimatske promjene - nove prijetnje

Unatoč iznimnom oporavku, budućnost ovih životinja nije potpuno sigurna. Kako upozorava The Guardian, znanstvenici su zabrinuti zbog posljedica klimatskih promjena koje bi mogle ozbiljno ugroziti životne uvjete na Aldabri. Sve dulja i učestalija sušna razdoblja mogla bi smanjiti količinu vegetacije kojom se kornjače hrane, ali i zaklon od visokih temperatura. Dodatnu opasnost predstavlja podizanje razine mora, koje prijeti najnižim dijelovima atola. Upravo zato istraživači ističu da rekordna brojnost ne znači kako je posao zaštite ove vrste završen. 

Velik problem predstavljaju i invazivne životinjske vrste. Podivljale mačke i crni štakori hrane se jajima i tek izleglim kornjačama, čime izravno ugrožavaju nove generacije. Sličan problem ranije su predstavljale podivljale koze, koje su uništavale vegetaciju, ali su do 2012. uspješno uklonjene s atola. Znanstvenici smatraju da bi uklanjanje preostalih invazivnih sisavaca moglo dodatno poboljšati uvjete za razmnožavanje i povećati otpornost populacije na buduće klimatske promjene.

Zaštitari prirode zato rezultate istraživanja smatraju velikim uspjehom, ali i podsjetnikom koliko je važno nastaviti sustavno pratiti ovu jedinstvenu životinjsku zajednicu. Nakon što je prije manje od dva stoljeća bila gotovo istrijebljena, divovska kornjača s Aldabre danas ponovno dominira svojim prirodnim staništem. Njezin oporavak pokazuje da čak i životinjske vrste dovedene na sam rub nestanka mogu dobiti novu priliku ako se njihova staništa dugoročno zaštite. No opstanak desetaka tisuća ovih životinja i dalje će ovisiti o tome hoće li se uspjeti ublažiti prijetnje koje donose promjene klime i invazivne vrste.