Arhiv Njemačke obavještajne agencije (BND) šest je desetljeća čuvao jednu od najvećih tajni njemačke države, koja se u drugoj polovici ‘40-ih i početkom ‘50-ih borila za opstanak.

Ono što piše u dosjeu na 321 stranici šokirao je Nijemce. Bivši nacistički vojnici i visoki časnici, te pripadnici SS-a, osnovali su 1949. tajnu organizaciju s ciljem regrutiranja desetak tisuća vojnika koje bi stavili pod oružje u slučaju građanskog rata ili ruske invazije.

Član užeg vodstva postao zapovjednik u NATO-u

Dosje otkriva da je tajna organizacija špijunirala ljevičarske političare te da je tražila novac od obavještajne službe Zapadne Njemačke. 

U spisima piše i da je kancelar Konrad Adenauer znao za nacističku vojsku “na čekanju”, te kako nije učinio ništa da bi je uništio i raspustio.

Koliko je cijela priča bila ozbiljna, najbolje ilustrira podatak da su vodeći ljudi tajne organizacije poslije postali važni u njemačkoj vojsci i politici. 

Na čelu organizacije bio je Albert Schnez, koji će poslije doći na čelo njemačkih oružanih snaga. 

A u djelovanje ilegalne skupine bio je uključen i Otto Skorzeny, SS-ovac nagrađen brojnim odlikovanjima, koji se proslavio spašavanjem Benita Mussolinija iz ruku antifašista. 

U užem vodstvu bio je i Hans Speidel, poslije zapovjednik NATO-ove vojske za središnju Europu. Međutim, i nakon objavljivanja dosjea ostalo je još brdo upitnika, jer mnogo stranica nedostaje.

Tajna otkrivena sasvim slučajno

I pitanje je što se sve događalo u ranoj povijesti moderne Njemačke. Dosje je sasvim slučajno otkrio povjesničar Agilolf Kesselring. Zaposlila ga je Neovisna povijesna komisija da istraži ranu povijest BND-a.

U hrpi papira izvadio je fascikl na kojem je pisalo “Osiguranje”, no umjesto papira vezanih uz osiguranje, pronašao je priču, koja je mogla promijeniti povijest moderne Njemačke. 

Vođa skupine Albert Schnez rođen je 1911. i imao je čin pukovnika u Drugom svjetskom ratu. Nakon kapitulacije Njemačke osnovao je tvrtke za prodaju drva i tekstila, a organizirao je druženja veterana 25. pješačke divizije, u kojoj je i sam služio.

Osim što su si međusobno pomagali, sve su češće razgovarali o posljedicama eventualnog ruskog napada na svoje zapadne saveznike.

Njemačka u to vrijeme nije imala vojsku, a Amerikanci su do kraja ‘40-ih povukli mnogo svojih vojnika i zapadni saveznici ne bi imali izgleda protiv Crvene armije. 

Htjeli su braniti Zapadnu Njemačku

Schnez se želio Rusima suprotstaviti u slučaju invazije, te je osnovao tajnu organizaciju.

Namjera mu je bila osnovati vojsku od bivših članova elitnih postrojbi, koje ne treba obučavati, kako bi brzo reagirali na ruski napad. 

Novac je dobivao od mnogih istomišljenika, poslovnih ljudi poput njega koji su služili u vojsci tijekom rata. 

Kontaktirao je i brojne veteranske udruge, a potkraj ‘40-ih na popisu je imao više od 10.000 ljudi, premda je u organizaciju upisao samo 2000. Osim ratnih veterana, Schnezovoj organizaciji priključivali su se i obični ljudi, motivirani uglavnom antikomunističkom ideologijom ili avanturom. 

Ciljevi novoosnovane organizacije bili su obrana Zapadne Njemačke od ruske invazije i borba protiv komunista koji će, uvjereni su, započeti građanski rat kako bi i zapadni dio Njemačke došao u ruke Rusa. 

Ilegalna skupina im je trebala

Oružje bi dobili od policije, a za to bi se pobrinuo Anton Grasser, koji je bio zaposlen u ministarstvu unutarnjih poslova i bio zadužen za taktičku obuku policije.

Dosje otkriva i kako bi se Schnezova tajna vojska oduprla Rusima. Pričekali bi da Rusi pregaze saveznike, a onda bi protiv njih vodili gerilski rat. 

Baze za obuku bile bi im u Španjolskoj i Švicarskoj. Schnezu je prioritet bila i suradnja s proslavljenim Ottom Skorzenyjem, koji je oko sebe okupio mnogo bivših vojnika. 

I on je bio zabrinut zbog ruske invazije, te je imao slične ciljeve kao Schnez. U veljači 1951. dogovorili su suradnju.

Iste godine Schnez se obratio njemačkoj tajnoj službi za pomoć, financijskoj i logističkoj. 

Gehlen organizacija, preteča BNDa, pomagala je Schnezu, ali mu nije davala previše novca jer ga je ipak željela kontrolirati. 

O postojanju tajne organizacije, koju većinom čine bivši nacistički vojnici i časnici, obaviješten je i kancelar Konrad Adenauer. Nije raspustio ilegalnu skupinu jer mu je trebala.

I on je bio svjestan da će mu dobro doći ako dođe do građanskog rata ili ruske invazije. Obavještajnoj službi naredio je samo da nadgledaju Schneza i društvo. 

Cijela priča se raspala 1955. kad je oformljena njemačka regularna vojska. U tom je trenutku Schnezova organizacija postala suvišna. Schnez ju je raspustio, ali je poslije postao vrhovni zapovjednik njemačkih oružanih snaga.