Nedavno je poslovično staloženi Andrej Plenković počeo tiltati kao fliper kad su mu novinari spomenuli izjave Zorana Milanovića u "Nedjeljom u dva". Milanović je, naime, u Stankovićevu šou insinuirao kako se Plenković 2010. godine gurao u SDP o čemu on - takav je dojam ostao - zna puno, ali neće govoriti.

"Bolje mu je da šutim", rekao je Milanović i napravio facu koja je sugerirala znakovit višak kompromitirajućih znanja. "Zašto Stanković to nije pitao mene", jogunio se Plenković opisujući Milanovića kao kompleksaša koji gubi izbore, pa se služi tračevima i lažima:

"To su laži".

"Više od polovice laži koje su o meni izrekli nisu istinite", rekao je jednom prilikom George Bush Junior.

Je li to i ovdje slučaj? O odnosima dvojice najkrupnijih aligatora hrvatske političke močvare godinama se ispredaju različiti mitovi. Oni su, naime, praktički pripadnici iste generacije (Milanović je četiri godine stariji, rođen je 1966., dok je Plenković rođen 1970.), obojica su alfa mužjaci, izrazito visoki (Plenković 193 centimetra, Milanović nešto manje), obojica s najboljim obrazovanjem, obojica su završili pravo, obojica su postali magistri na stranim sveučilištima, obojica su jako samouvjereni i misle da je vrh pretijesan za obojicu.

Milanović je sredinom 90-ih bio u Bruxellesu, Plenković u Ministarstvu vanjskih poslova. Nisu bili prijatelji, između njih je i onda postojao određeni privatni rivalitet, ali što se točno zbivalo između njih, nikad nije otkriveno i nijedan nije javno govorio ni u aluzijama, premda se u kuloarima mogu čuti naklapanja o pravim dramama. Je li Plenković 2010. doista htio ući u SDP? Milanović to nije rekao, ali nije ni otklonio - njegova sugestija išla je u pravcu da se Plenković gurao. U Zagrebu je dugo kolala priča prema kojoj je kormilar Plenkovićeve karijere njegov otac, dr. Mario Plenković, koji je razmatrao je li sinu pametnije da uđe u SDP ili HDZ, no kako je procijenio da je SDP-ova bara već zaposjednuta jednim velikim krokodilom, računica je pokazala da bi HDZ bio karijerno bolji. No ta priča nikad nije dočekala ni jednu ozbiljnu potvrdu. To je druga zagonetka njihova odnosa. U trenutku kad je Milanović u Stankovićevoj emisiji počeo govoriti o tome, ponadali smo se da ćemo čuti nešto više, ali Milanović je zašutio, a na kasnije upite nije odgovarao.

Na pitanje ima li Milanović argumente za svoje aluzije i hoće li ih iznijeti, glasnogovornik Milanovićeve kampanje nije nam ništa odgovorio. Postoji, u vezi s tim, druga priča o kojoj smo se raspitali kod više sugovornika. Rezultat? Ona je laskava po Plenkovićevu intelektualnu zvijezdu - za njega su se, naime, doista tukli Ivo Josipović i Vesna Pusić, no on im je dao odbijenicu. To u HDZ-u, na desnom krilu stranke, svakako nije kompliment - njima bi bila uvreda i da je Plenkovića za savjetnika zvao Olaf Palme - ali to svakako ne dokazuje da se Plenković nudio ljevici, nego da se ljevica nudila Plenkoviću i da ju je on - odbio. Desnica je, s druge strane, s vremena na vrijeme znala biti ushićena Milanovićem.

"Jeste li vidjeli kako je Milanović otkantao Angelu Merkel", rekao nam je svojedobno jedan (desniji) HDZ-ov ministar pa dodao: "Da je Angela nazvala našeg Sanadera i rekla: ‘Ivo, stavi Milorada u vladu’, on bi odmah, mrtav hladan, stavio Pupovca. A Milanović ju je otkantao. To, hoćeš nećeš, imponira".

Stipe Milanović Bio je časni Hrvat kojeg su nečasno klevetali

Je li Plenković ogovarao lidere HDZ-a?

"Plenković je znao govoriti protiv HDZ-a, u to vrijeme nije mogao smisliti Ivu Sanadera. Njegova netrpeljivost prema Sanaderu bila je toliko jaka da je svima nama s time išao na živce. To je u to vrijeme dominiralo njegovom ličnošću. Plenković nema veze s HDZ-om, on je na osnovi antisanaderizma ušao u stranku, a pomogli su mu Stier i Jandroković, dok je sve blagoslovila Jadranka Kosor", kaže nam sugovornik koji je u to vrijeme bio u dobrim odnosima s Plenkovićem te dodaje kako je današnji predsjednik HDZ-a u to vrijeme znao hvaliti SDP-ovca Tonina Piculu.

Ostala je tajna i je li Plenković imao kritičan stav prema Franji Tuđmanu. To bi mu u današnjem HDZ-u koristilo još manje od koristi koju Zoran Milanović na ljevici ima od činjenice da je po Tuđmanu nazvao aerodrom.

Drugi sugovornik potvrđuje nam na sličan način da je ljevica očijukala s Plenkovićem.

"Picula mu je bio odličan. Pouzdano znam da je dobio ponudu da bude savjetnik i SDP-ovu predsjedniku Ivi Josipoviću", kaže ovaj sugovornik. Naime, radi se o 2005., 2006., i 2007. godini, kad je Plenković bio "na ledu" kod Sanadera. Navodno je, kako se priča u HDZ-u, Plenković pretendirao na mjesto glavnog pregovarača za EU, no Sanader je odlučio da to mjesto ide Vladimiru Drobnjaku. Priča se da je tad Plenković poslao Sanadera u neku stvar.

Na to je Sanader poludio i htio ga poslati u Albaniju. Spasili su ga Jandroković i Žužul pa je završio u Parizu. Zato je Plenković zahvalan Jandrokoviću i sad ga gura, govori nam sugovornik koji smatra da Plenković ni po čemu nije HDZ-ovac i da tu Milanović ima pravo. Upitno je, naravno, i po čemu je Milanović esdepeovac. Sam je sebe opisao kao liberalnog kalvinista, sad tvrdi da nije kandidat ljevice nego svoj, o socijaldemokraciji nije nikad previše govorio - ali socijaldemokracija ionako više ne postoji, to je, kako bi u drugom kontekstu rekao jedan naš desni političar, samo floskula.

Brdo kandidata Majka svih bitaka za najpoželjniju hrvatsku fotelju

U vezi s Milanovićevim usponom na vrh SDP-a postoji također zgodna legenda. Milanović se, navodno, 2000-ih kolebao hoće li ući u SDP ili HDZ pa mu je (odnedavno pokojni) otac Stipe rekao: "Odi gdje hoćeš, ali u HDZ-u ti je više bivših komunista". I ta je anegdota ostala bez potvrde, ali dopola je sigurno istinita. U HDZ-u je, naime, znatno više bivših komunista nego u SDP-u. Kad je Duško Ljuština jednom prilikom predložio Ivici Račanu da se "Kockica" pretvori u dioničko društvo, gdje će se dionice dodjeljivati prema uplaćenoj partijskoj članarini, Račan mu je rekao: "Nadam se da taj prijedlog nisi iznio javno. Jer ako jesi, ostadosmo bez Kockice, ovi iz HDZ-a su platili duplo više članarine nego mi".

Jedan od naših sugovornika kaže da se sjeća Zorana Milanovića iz 1993. godine, kad je došao u MVP u Visoku ulicu. - I Milanović je zaposlen u mandatu Mate Granića, baš kao i Plenković. Bio je dotjeran i elegantan, ali se osjećala njegova energija koju, da ne griješim dušu, Andrej nije ispoljavao. Zaposlio se po sinjskoj, prohrvatskoj liniji. Nije imao problema u komunikaciji ni s Davorom Stierom ni s Kolindom Grabar Kitarović. Bio je prvi hrvatski diplomat imenovan u međunarodnoj misiji - govori nam naš sugovornik te dodaje da razmirice između Kolinde, Andreja i Zorana ne razumije niti pravda jer njihovo prepucavanje šteti interesima države.

Rupe u pravdi HDZ i dalje štiti Kuščevića? Pa, dobit će guljenje krumpira

"Smatram da su zadržali natjecateljski duh iz MVP-a, ali i da im je tijekom godina rasla taština. U svakom slučaju su pokazatelji da je dr. Granić stvorio respektabilan tim mladih diplomata. Šteta je što nemamo takvog kadrovika danas", kaže naš sugovornik.

Drugi pak dodaje da se Plenković u MVP-u zaposlio 1994. godine, godinu dana kasnije od Milanovića, navodno po preporuci svoje majke ugledne liječnice (kardiologinje), koja je bila u prijateljskim odnosima s tadašnjim ministrom Matom Granićem, također liječnikom po struci i rodom iz istoga kraja kao Plenkovićeva majka.

"Sve zadatke je odgovorno obavljao, pomalo suhoparno i štreberski", govori naš sugovornik. Plenković je brzo napredovao iako do 2011. nije pripadao ni jednoj stranci. U "kući" na Zrinjevcu o njemu se uvijek govorilo o karijernom diplomatu, iznimno sposobnom, a onda ga je Jadranka Kosor učlanila u HDZ i granicom je postalo samo nebo. Njegov je obiteljski background ljeviji od Milanovićeva (Mario Plenković je bio dio lijeve elite u starom sustavu, pokojni Stipe Milanović nakon 1971. sigurno ne).

Kako god bilo, Zoran Milanović bi sutra najviše odgovarao Plenkoviću kao predsjednik, kad ga Kolindin poraz ne bi gurao ravno do dna. Ovako, nema izbora: mora poraziti Milanovića.