Ruska strateška avijacija pretrpjela je težak udar nakon pada bombardera Tu-95MS na ruskom Dalekom istoku. Među poginulima su trojica časnika koje ukrajinski istraživači povezuju s organiziranjem i izvođenjem raketnih napada na Ukrajinu. Riječ je o potpukovniku Fjodoru Pavljučkovu te bojniku Andreju Gerasimovu i bojniku Andreju Lobanovu. Njihova su imena objavljena nakon što je Mihail Piven, čelnik Mazanovskog okruga u Amurskoj oblasti, objavio fotografiju pripadnika posade stradalih u nesreći.

Strateški bombarder Tu-95MS srušio se 29. rujna u blizini sela Krasnojarevo u Amurskoj oblasti tijekom leta koji je rusko Ministarstvo obrane opisalo kao trenažni. Prema službenoj ruskoj verziji, šest članova posade je poginulo, dok je jedan preživio te je ozlijeđen prebačen u bolnicu. Zrakoplov navodno nije nosio borbeni teret. Tu-95MS jedan je od ključnih ruskih strateških bombardera i nosača krstarećih projektila, a isti tip aviona tijekom rata redovito je korišten za napade projektilima dugog dometa na ukrajinske ciljeve. Serijska proizvodnja tih aviona završila je još 1992. godine, zbog čega Rusija izgubljene primjerke ne može jednostavno nadomjestiti novima.

Kako piše ukrajinski portal Militarnyi, najviše pozicionirani među trojicom identificiranih časnika bio je potpukovnik Fjodor Pavljučkov, zamjenik zapovjednika 182. teške bombarderske zrakoplovne pukovnije zadužen za letačku obuku. Od kolovoza 2021. do travnja 2024. zapovijedao je eskadrilom Tu-95MS u istoj pukovniji. Prema podacima ukrajinskog projekta „Knjiga krvnika“, Pavljučkov je sudjelovao u pripremi posada za borbene zadaće, a ukrajinski istraživači tvrde da je bio povezan i s planiranjem te izvođenjem raketnih napada na Ukrajinu. Te tvrdnje dolaze iz ukrajinskih izvora i nisu neovisno potvrđene ruskim službenim podacima.

KRIMINOPOLIS IVANA PANDŽIĆA Političari štede na radu 2000 ljudi u DORH-u. Za opremu 215 € po čovjeku

Pavljučkovljeva 182. teška bombarderska pukovnija dio je 326. teške bombarderske zrakoplovne divizije, a raspolaže avionima Tu-95MS. Prema podacima koje prenosi Militarnyi, u sastavu pukovnije bilo je približno 16 takvih bombardera. Baza Ukrainka u Amurskoj oblasti, s kojom je povezana ta postrojba, jedna je od važnih točaka ruske strateške avijacije na Dalekom istoku i posljednjih je godina dobila dodatno značenje jer Moskva dio svojih bombardera premješta dalje od dosega ukrajinskih napada.

Zapovjednik eskadrile Gerasimov

Drugi poginuli časnik bio je bojnik Andrej Gerasimov. On je, prema ukrajinskim podacima, zapovijedao eskadrilom Tu-95MS u sastavu 121. teške bombarderske zrakoplovne pukovnije, koja pripada 22. teškoj bombarderskoj zrakoplovnoj diviziji. Prije toga bio je zamjenik zapovjednika eskadrile. Ukrajinski istraživači navode da je osobno sudjelovao u borbenim letovima te da je mogao biti uključen u pripremu i izvođenje lansiranja krstarećih projektila tijekom velikih ruskih udara na ukrajinsku energetsku infrastrukturu.

INSAJDER O STADIONU 'Maksimir? Žiri je danima vijećao, ministar Glavina nije htio inatiti se struci'

Ta je pukovnija povezana s bazom Engels-2 u Saratovskoj oblasti, jednim od najvažnijih ruskih aerodroma strateške avijacije. Upravo se s Engelsa tijekom rata redovito podižu bombarderi koji sudjeluju u napadima na Ukrajinu. Baza je zbog toga više puta bila meta ukrajinskih bespilotnih letjelica. Krajem kolovoza ove godine ukrajinski napad dronovima teško je oštetio jedan Tu-95MS na Engelsu, a satelitske snimke pokazale su velika oštećenja njegova desnog krila.

Treći časnik, bojnik Andrej Lobanov, bio je zamjenik zapovjednika eskadrile Tu-95MS. Prema informacijama koje prenosi Militarnyi, Lobanov je 29. svibnja 2023. kao zapovjednik Tu-95MS sudjelovao u borbenom letu tijekom kojeg je njegova posada navodno ispalila šest projektila zrak-zemlja prema objektima kritične infrastrukture u Ukrajini. I u ovom slučaju riječ je o podacima iz ukrajinskih izvora koji Lobanova izravno povezuju s ruskom kampanjom raketnih udara.

Nesreća se dogodila u trenutku kada je ruska flota strateških bombardera izložena sve većem operativnom opterećenju. Nakon niza ukrajinskih napada na vojne aerodrome, Moskva je počela češće premještati Tu-95MS između baze Engels-2 u europskom dijelu Rusije i baze Ukrainka u Amurskoj oblasti, tisućama kilometara istočnije. Engels služi kao jedna od baza u kojima se bombarderi pripremaju i mogu naoružati krstarećim projektilima Kh-101, dok udaljena Ukrainka omogućuje raspršivanje zrakoplova i smanjuje njihovu izloženost ukrajinskim napadima.

Tu-95 više se ne proizvode

Takva taktika, međutim, znači i iznimno duge letove. Pojedinačne misije mogu prijeći više od 12.000 kilometara i trajati gotovo cijeli dan. To dodatno troši avione čiji su primjerci proizvedeni još u sovjetsko vrijeme, ali i povećava opterećenje letačkih posada i tehničkog osoblja. Rusija je prije velikih ukrajinskih udara na baze strateške avijacije raspolagala s nekoliko desetaka Tu-95 različitog stupnja operativne spremnosti, no zbog borbenih gubitaka, oštećenja i potrebe za remontom broj stvarno dostupnih zrakoplova postupno se smanjuje.

Gubitak jednog Tu-95MS zato za Moskvu ima veću težinu od običnog gubitka jednog vojnog aviona. Riječ je o platformi koja ima važnu ulogu i u ruskim konvencionalnim napadima projektilima na Ukrajinu i u strateškoj nuklearnoj komponenti ruskih oružanih snaga. Budući da se novi Tu-95 više ne proizvode, svaki uništeni ili izgubljeni primjerak trajno smanjuje flotu koju Rusija može održavati samo popravcima i modernizacijom postojećih aviona. U ovoj nesreći Moskva, osim teško nadomjestivog bombardera, prema ukrajinskim podacima izgubila je i trojicu iskusnih časnika iz samog vrha postrojbi koje upravljaju strateškim raketonoscima.