Tko leti iz Vlade? Onaj tko nervira Andreja Plenkovića i onaj tko ugrožava Andreja Plenkovića. Svi ostali imaju popust. Iz Vlade je dosad Plenković najurio Mostovce, kad su mu otkazali poslušnost na izglasavanju povjerenja Zdravku Mariću, riješivši se time ujedno i najveće opozicije unutar vlasti.

A potom je natjerao Martinu Dalić da podnese ostavku kad se afera Borg počela od Ante Ramljaka i potpredsjednice Vlade opasno približavati samom premijeru. Čim mu je počelo gorjeti pod noktima, pogurnuo je Dalić pod autobus. I nastavio suvereno drmati državom.

Upomoć tata! "Plenki je Gabin politički otac, ona u njemu vidi Boga"

Sve ostale zahtjeve za ostavkom i smjenama ministara, a bilo ih je na bacanje, Plenković je uredno odbijao. Od Zdravka Marića zbog sukoba interesa i Agrokora, preko Milana Kujundžića zbog raspada zdravstvenog sustava i smrtnih slučajeva, pa do Nade Murganić i slučaja na Pagu, Damira Krstičevića i famoznih F16 te sad Gabrijele Žalac nakon gaženja djevojčice upravljanjem autom bez vozačke dozvole, premijer je čvrsto stao iza svojih ministara, sve redom članova HDZ-a.

Reklo bi se, onako na prvu, da je Plenković jedan pošten i nadasve lojalan šef koji uzima u zaštitu svoje ministre, žrtvujući tako dio vlastite vjerodostojnosti u očima javnosti i građana, a sve kako bi pokazao da je voljan dijeliti sudbinu članova svoje Vlade.

Međutim, kad se baci malo pomniji pogled, stvari izgledaju drugačije. Plenković možda spašava svoje ministre, ali cijena koju oni zbog toga plaćaju prilično je visoka. On ih pošteđuje smjene, ali ih drži u šaci. Reže im krila, kupuje njihovu odanost, drži u pokornosti, oslabljene, kompromitirane i ucijenjene.

Kako je to izgledalo s Gabrijelom Žalac? Ministrica je upala u noćnu moru svakog političara. Ne samo da je pogazila dijete, nego je vozila s vozačkom koja je istekla prije tri godine. Ministrica se uspaničarila, pa rasplakala, pa dala mandat na raspolaganje, pa otišla na krstitke, a onda je premijer suvereno stao pred novinare i izjavio kako "ministrica ostaje u njegovoj Vladi".

Žalac je svoju političku sudbinu gurnula njemu u ruke, a on ju je očinski pomilovao po glavi. Odnosno, pomilovao politički. U slučaju kad se u svakoj normalnoj zemlji daje ostavka. Žalac nije htjela ozbiljno dati ostavku, ali i da je htjela, ne bi se usudila. Jer joj premijer Plenković to ne bi dopustio.

Nema toga što će smijeniti njegove ministre: ni zakoni, ni moral i etika, ni dobri običaji, ni građanska pristojnost, ni mediji, ni odgovornost prema građanima, prema stranci i Vladi. Ministre u ovoj zemlji smjenjuje samo Plenković. Do tada se nalaze u njegovoj milosti.

Primjera ima pregršt. Baš prošloga tjedna pomilovao je Nadu Murganić oko incidenta u Pagu. Ministrica obitelji nije, za razliku od kolegice Žalac, vlastoručno skrivila nesreću, ali je snosila političku odgovornost zbog propusta socijalne skrbi koja nije spasila djecu iz obitelji zlostavljača. No premijer ju je uzeo u zaštitu.

Tomislav Tolušić se našao u gadnom skandalu oko fotografija s prostitutkom i kokainom. Premijer je zahvalio Nacionalu na objavi tih fotomontaža. Jer čak i ako su lažne fotografije, debelo kompromitiraju Plenkovićeva konkurenta u HDZ-u. Pomilovao je Plenković i Damira Krstičevića nakon baražne vatre mailova koji potvrđuju da je Vlada znala kako SAD neće dopustiti prodaju izraelskih F16 Hrvatskoj. Ministar obrane mu duguje doživotnu zahvalnost.

MORH Krstičević zataškao 'aferu veprovi' - što je sljedeće?

Premijer je gospodar sudbine svojih ministara. Nisu to čak ni oni: nema ostavke, nema mandata na raspolaganju, nema odlazaka dok to premijer ne odobri.

Kad se stvari tako postave, jasno je da se Plenković ne povodi nužno za altruizmom i dobrohotnom lojalnošću prema svojim podređenima. Njegov interes je uvijek u prvom planu. Dokle god mu ministri duguju zahvalnost i lojalnost, on će ih držati blizu. I dokle god su ti ministri stigmatizirani svojim aferama - Tolušić fotografijama, Žalac nesrećom, Murganić tragedijom - premijer će uz njih mirno spavati.

Jer tko ga može u ovoj državi, u ovom društvu, u ovoj politici na bilo što više prisiliti? U HDZ-u nema više pokreta otpora, u koaliciji su se okupili oportunisti i karijeristi, oporba je rasturena, dio medija je pod kontrolom, drugi dio pod pritiskom, predsjednica države strpana je u džep. Doslovno. Nema praktički više nikoga tko bi Plenkoviću rekao "stop". Osim samog Plenkovića.

Žalac će mu biti korisna u Vladi kao birokrat, a bit će mu korisna u stranci kao politička ruina. Osim ako se do premijera, kao prije nekoliko dana, ne probiju glasine da bi ta ista Žalac konkurirala za mjesto povjerenice Europske komisije. "Od koga ste to čuli. Kad budete to čuli od mene, onda ćemo o tome razgovarati", obrecnuo se Plenković na novinare.

Ministrima sunce izlazi i zalazi s premijerovim odobrenjem. U njegovoj Vladi on je najbolji dokle god su svi ostali najgori. On je najispravniji dokle god su svi drugi suspektni. On je najčišći ako su svi ostali ukaljani. On je zapravo, kad bi se njega pitalo, prava žrtva njihove nesposobnosti, nekompetentnosti, nepoštovanja zakona, njihovih afera i skandala.

I zapravo, da nema Andreja Plenkovića u ovoj državi, na čelu Vlade, na čelu HDZ-a i koalicije, sve bi se raspalo. Nije ni čudo da je ovoga tjedna dobio nagradu neke njemačke organizacije za "iskrenost, dosljednost i toleranciju". Nagradu za sve ono što njegovi ministri, njegova Vlada, stranka, koalicija i država koju vodi - nisu.