Prije petnaest godina oporbeni HDZ koristio je haške optužnice i bijeg Ante Gotovine kao batinu kojom je mlatio po SDP-ovoj vladi. 

Antihaška histerija bila je gorivo za podgrijavanje pučističke atmosfere i rušenje “izdajničke” ljevičarske vlade. 

Pa je onda HDZ-ov premijer Ivo Sanader morao prvih godina po dolasku na vlast gasiti vatru, odricati se pravaša, koalirati sa Srbima, kupovati mir i držati desnicu na debelom lancu. 

Prije pet godina Tomislav Karamarko ponovno je pustio desničarskog duha iz boce. Koristio je vukovarske stožeraše i zagrebačke šatoraše, starčevićanske pravaše i novopečene stranačke filoustaše kao novu batinu kojom je mlatio po “izdajničkoj i nehrvatskoj” vlasti Zorana Milanovića. 

Pa je Andrej Plenković morao raskidati koalicije s tvrdom desnicom i pasivizirati ekstremiste poput Zlatka Hasanbegovića. A sad se HDZ-ov mandatar Plenković suočio s trećom fazom buđenja radikalne desnice - klerikalnom revolucijom.

Ona traje već neko vrijeme. Zapravo, traje od osnutka samostalne hrvatske države, kad je Katolička crkva lobirala za HDZ i održavala ga na vlasti. 

Ona traje od potpisivanja Vatikanskih ugovora, čija je glavna manifestacija (osim one financijske, naravno) bio sporni ulazak vjeronauka u škole.

Ona traje još od formiranja prošle vlade HDZ-a i Mosta, kad su premijer i mnogi ministri potjecali iz raznih vjerskih organizacija povezanih s Katoličkom crkvom. 

A sad ta revolucija kulminira otvaranjem najkontroverznije teme - pobačaja. 

Organiziraju se prosvjedi pred bolnicama, Ustavni sud najavljuje otvaranje 25 godina starog predmeta o pobačaju, kalkulira se referendumom o zabrani pobačaja, a sve te teme dočekat će novog, navodno liberalnijeg HDZ-ova premijera.

Plenković je, poput prethodnika, i dalje dobrim dijelom ovisan o Kaptolu, o biskupima i crkvenim organizacijama, a kao svaki čelnik HDZ-a morao je uoči izbora obaviti konzultacije s kardinalom Josipom Bozanićem. Međutim, ovoga puta HDZ u koaliciji ima Most, stranku na čijem se čelu nalazi bivši član Hrasta i kojom navodno upravljaju krugovi bliski Crkvi. 

Zbog toga će Plenkoviću, koji je već izjavio da se protivi širokoj zabrani pobačaja, biti teško držati se političkog centra jer će ga Most uporno vući udesno, i to na klerikalnim temeljima. 

Mandatar se lako odrekao filoustaške, paraobavještajne desnice. S vjerskom desnicom bit će malo teže. Njezina baza je šira i moćnija, potpora raširenija, a predstavnici manje kontroverzni i manje banalni od Hasanbegovića. 

Stoga će upravo pobačaj biti lakmus test za novog šefa HDZ-a. Vidjet će se hoće li pod njegovom vladom Hrvatska ubrzati korak prema Poljskoj, gdje je tek masovni prosvjed žena stopirao zabranu pobačaja ili barem još neko vrijeme održavati privid sekularne države.