HOS-ova ploča u Jasenovcu trebala je odmah pasti. Ovako je sitna provokacija prerasla u prvorazredni politički problem. Pretvorila se u test za premijera i vladajuću koaliciju, za branitelje i HDZ-ovu desnicu, za Milorada Pupovca i političku ljevicu. Ali i u pravu smijuriju. 

Premijer Andrej Plenković više od pola godine nakon postavljanja ploče sa spornim natpisom “Za dom spremni” u Jasenovcu kaže da se traži “zakonsko rješenje za uklanjanje ploče”. Iako ga je mogao već triput naći, samo da je počeo na vrijeme. Milorad Pupovac zbog te ploče bojkotirao je Vladinu komemoraciju u Jasenovcu, da bi potom svojim glasom spasio tu Vladu, a sad zbog ploče prijeti rušenjem Vlade koju je spasio. 

HNS, Glogoški - nitko se ne obračunava

Tu je onda i HNS koji se po dolasku na vlast s HDZ-om zaklinjao da će maknuti ploču u roku od mjesec dana. Nakon četiri mjeseca poručuje da sad ploča sigurno ide dolje. A ne zaboravimo ni Đuru Glogoškog. Vođa šatoraša ušutio je nakon što je od HDZ-ove vlade dobio tražene izmjene Zakona o braniteljima, a sad se pobunio protiv skidanja ploče o Jasenovcu. Ali ne ulazi u otvoreni obračun s Plenkovićem i HDZ-om, nego kreće u koškanje s HNS-om. On zna pažljivo birati protivnike. 

Svatko skače sam sebi u usta. I svi uključeni jednakom hitrinom spašavaju golu kožu i ono malo obraza što im je ostalo. Plenković spašava koaliciju na pitanju ploče u Jasenovcu, iako je tu koaliciju bez problema složio baš unatoč toj ploči. Čak mu i tobožnja pobuna desnice u HDZ-u ide na ruku jer mu služi kao argument pred manjinama i liberalima da odustanu od pritiska ako ne žele pogurnuti HDZ još više prema desnici. I tako, umjesto da se problem riješio jednim udarcem – a postojeća zakonska rješenja otvaraju prostor jednostavnom inspekcijskom nadzoru i zabrani proustaškog znakovlja u braniteljskim udrugama – Plenković je dopustio da problem nabuja, a njegovi su partneri prodali principe na koje se sad pozivaju. 

Zaboravio na povjerenstvo za suočavanje s prošlošću koje je osnovao

Umjesto da su HNS i manjine svoj glas za “rekonfiguriranu” Plenkovićevu vladu uvjetovali micanjem ploče prije dizanja ruku u Saboru, oni su odigrali na povjerenje i dali Plenkoviću mogućnost da nastavi vladati unatoč HOS-ovoj ploči. Za HNS čak ni ta ploča više nije bitna. Oni je samo koriste kao batinu kojom će se kod premijera izboriti za veću autonomiju svoje ministrice obrazovanja. 

Svakome, dakle, ploča u nekom trenutku odgovara: kao alibi, kao izgovor, kao argument, kao alat za smirivanje ili mobiliziranje vlastite stranke i birača. I u cijelome metežu Plenković je čak zaboravio na povjerenstvo za suočavanje s prošlošću koje je osnovao upravo zbog spomenika HOS-a u Jasenovcu. Ono, dakle, što je trebala biti rutinska operacija micanja ploče, pretvorila se u politički problem broj jedan, a zapravo i u komediju svih uključenih. Ploča čak i može pasti, ali šteta je već počinjena.