Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i nećemo nikome dopuštati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba biti, rekao je prije 25 godina državnik kojemu je Zagreb nedavno dao aerodrom, a uskoro će mu dati i spomenik. Danas, pak, kad je s trona pao jedan od najvećih Tuđmanovih tajkuna, a najveća hrvatska kompanija pala u ruke ruskim vjerovnicima, pitanje je što je od te slavne izjave Franje Tuđmana iz 1992. godine uopće ostalo.

Izjava "Imamo Hrvatsku" prevodila se kao vlasništvo HDZ-a nad cijelom državom: politički, ideološki, kao i ekonomski. Hrvatska je bila onakvom kakvu su Tuđman i HDZ željeli, ali je zato propala objava da nam "nitko neće sa strane propisivati kakva Hrvatska treba biti". Jer, uredno su se slijedili napuci Europske unije, Haaga, NATO-a, Svjetske banke, MMF-a, SAD-a... A sad, nakon što su banke, energetika i telekomunikacije odavno dospjele u vlasništvo stranaca, sad se to dogodilo i Agrokoru.

Kao najvećem simbolu Tuđmanova sna o feudalnom kapitalizmu. O tome tko bi trebao imati Hrvatsku i kakva bi ona trebala biti. Njegov HDZ ovoga tjedna usvajao je u Saboru zakon o sistemskim poduzećima koji, po mišljenju mnogih stručnjaka, sadrži sistemsku pogrešku, a zapravo je namijenjen za saniranje onoga što bi se moglo nazvati "sistemskim grijehom".

Jer, kako je Tuđmanova Hrvatska velikim dijelom pala u vlasništvo Agrokora, tako ju je njegov vlasnik, onaj koji je omatao strane proizvode u hrvatske zastave, zbog dugova predao u ruke Rusima. To se dogodilo upravo u trenutku kad se HDZ s predsjednicom Republike vraća naslijeđu Franje Tuđmana: Tomislav Karamarko nosio ga je po skupovima, šatoraši su s njegovom bistom rušili oporbenu situaciju u državi, HDZ mu podiže spomenik...

On je želio da Hrvatska postane HDZ-ova, što se velikim dijelom politički i ostvarilo. Svako odstupanje od tog pravila smatra se devijacijom koju HDZ uredno guši stožerima ili šatorima. Ali kao što je Tuđman planirao da Hrvatska bude u vlasništvu 200 obitelji, tako ju je njegov HDZ polako predavao strancima. Sektor po sektor, tvrtku po tvrtku, strateški udio po strateški udio. Čak je i Tomislav Karamarko, taj pronositelj Tuđmanove biste, radio na tome da Ina ostane u rukama Mađara.

A sad ju je Ivica Todorić uručio ruskim bankama. U modernom liberalnom društvu (legalni) ulazak stranog kapitala ne bi bio problem. Ali jest u društvu koje se zaklinje u Tuđmana i njegove apele za nacionalnim ponosom. Njegov HDZ sad želi državnom intervencijom spasiti Inu i Agrokor, nakon što je upravo ta stranka snosila izravnu odgovornost za njihovu prodaju ili propast nakon neobuzdanog rasta. Poruka Franje Tuđmana iz 1992. godine tako se velikim dijelom pretvorila u kletvu čije posljedice smo osjećali punih četvrt stoljeća. I tko zna koliko ćemo još.