Saif al-Islam Gaddafi, sin bivšeg libijskog diktatora Muammara Gaddafija, traži povratak nakon godina u pritvoru i tvrdi da vodi vojnu kampanju protiv terorističkih skupina oko Tripolija, donosi britanski Guardian.

45-godišnji Saif al-Islam Gaddafi još od 2011. bio je zatočenik lokalne pobunjeničke milicije u gradu Zintanu na sjeverozapadu Libije, da bi ga sud u Tripoliju 2015. prvo u odsutnosti osudio na smrt, da bi ga lokalne vlasti u Zintanu oslobodile u lipnju ove godine po odluci o amnestiji koju su donijele vlasti u Tobruku na istoku zemlje.

On je danas, inače, jedini preživjeli član Gaddafijeve obitelji u zemlji. Mnoštvo je razloga zašto bi prosječni Libijac danas lako moguće želio vidjeti ga na čelu države.

Najprostiji je već taj što je zemlja u takvom kaosu da mnogima i potpuno nedemokratska vladavina starijeg Gaddafija danas izgleda kao apsolutno prihvatljivo puno manje zlo od ovoga što Libijci trpe danas; siromaštvo, terorizam, stalni frakcijski sukobi, nepostojanje centralne vlasti. Sljedeći razlog je taj što je Saif al-Islam Gaddafi, iako ga se često spominjalo kao nasljednika svog oca, to odbijao, po svoj prilici zbog temeljnih neslaganja oko razine demokratičnosti režima.

Još ranije, 1998., on je javno priznao da su medicinske sestre iz Bugarske, lažno optužene da su 400 djece zarazile HIV-om, bile zlostavljane dok su bile zatočene u Libiji. Prema svjedočenjima nekih od njih, čini se da je upravo on, tada još u svojim 20-ima, imao ključnu ulogu u njihovom oslobađanju.

Saif je svojedobno ljetovao na svojoj jahti Blue Bay i u Dubrovniku, gdje bi se sa svojom svitom usidrio u Gružu, a njegov je boravak uvijek bio pod budnim okom policije. 

Pri dolasku u Dubrovnik zbog želje za anonimnošću je odigran pravi igrokaz za novinare. Tom su se prigodom u dva luksuzna Mercedesa s velikim brojem kofera ukrcale dvije žene za koje se pretpostavlja kako su Saifove supruge.

Žurno i u pratnji policijskog vozila s upaljenim rotirkama kolona je napustila međunarodni dio luke Gruž, a tom je prigodom šef osiguranja ”glumio” gazdu Saifa. Tek kad su se novinari udaljili, kolona vozila je načinivši krug, ponovno došla u međunarodni dio luke Gruž i pred “Blue bay”.

Prije Arapskog proljeća i libijskog građanskog rata, Saif je većinu svog vremena provodio u londonskoj vili vrijednoj desetak milijuna funti. Ali nije sve bilo tako divno kako se čini na prvi pogled. Čak i njegov doktorat s Londonske škole za ekonomiju (LSE) bio je prepun kontroverzi, a ponajviše zato što je na dan proslave doktorata potpisan darovni ugovor vrijedan 2,4 milijuna dolara između Gadafijeve dobrotvorne zaklade i LSE.

Dok su te neke stvari bacile crnu mrlju na njegovu karijeru prije libijskog sukoba, mora mu se priznati da je igrao bitnu ulogu u nuklearnim pregovorima Libije sa zapadnim silama, a uspješno je dogovorio kompenzacije za žrtve nekoliko napada libijskih tajnih službi, uključujući Lockerbie, UTA 772 i napad na berlinski noćni klub La Belle u proljeće 1986. godine.

Nekadašnji playboy posljednjih je tjedana govorio dugogodišnjem suradniku iz Sjedinjenih Američkih Država da okuplja jedinice koje su preuzeli kontrolu nad obalnim gradom Sabratha - i tvrdi da će se boriti sve do Tripolija.

Nastavak na sljedećoj stranici...

"Saif al-Islam nalazi se u Libiji i posvećen je svom obećanju datom svim libijskim građanima 2011. godine, kada je rekao da će ostati u Libiji da brani svoj teritorij ili umre kao mučenik", izjavio je glasnogovornik Gaddafija. Barem tako stoji u pisanoj izjavi, dobivenoj od američkog kontakta koji je održavao dobre veze s njim prije pada obiteljskog režima.

"Jedinice koje su se borile u Sabrathi protiv ISIL-a, bandi ilegalnih imigranata i mafije krijumčara nafte bili su uglavnom članovi plemena koji podupiru Saifa al-Islam, ali dijelovi bivše libijske vojske, također lojalni Saifu"

Međutim, nije jasno u kojoj mjeri Gaddafi preuzima zasluge za vojne operacije koje su izvršili drugi. Velik dio nedavnih borbi bio je između plemenskih paravojnih postrojbi koje se bore za kontrolu krijumčarskih pravaca. Promatrači kažu kako sumnjaju da bi sin diktatora mogao prikupiti dovoljno lojalista da predstavlja ozbiljnu prijetnju glavnom gradu.

Postrojbe plemena Warshefani, Gaddafijevi lojalisti koji su kontrolirali dio područja oko Tripolija, prošli su mjesec do nogu poraženi u sukobima s jedinicama iz Zintana.

"Razvoj na terenu nije bio u njegovu korist", rekao je Mattia Toaldo, viši politički analitičar u Europskom vijeću za vanjske odnose. "Može sanjati, ali ne može nigdje uspjeti".

Promatrači kažu kako bi Gaddafi mogao izaći kao politička sila ako se izbori održe iduće godine i ako mu je dopuštena kandidatura unatoč optužnici pred Međunarodnim kaznenim sudom od 2011. za navodne zločine protiv čovječnosti. Također je osuđen na smrt od strane suda u Tripoliju 2015. godine, iako je suđenje provedeno u odsutnosti, a međunarodne skupine za ljudska prava žestoko su kritizirale i proces i presudu.

Diplomat koji je sudjelovao u predizbornim pripremama izjavio je kako optužnica protiv Gaddafija ne bi nužno spriječila kandidaturu ili pobjedu.

"Ne kontroliramo tko smije biti na izborima. Libijci odlučuju o tome", izjavio je diplomat, ukazujući na presedan na pobjedu predsjedničkih izbora Uhurua Kenyatta u 2013. godini, unatoč optužbama ICC-a. 

Gaddafi želi imati koristi od kroničnog osjećaja nesigurnosti od pada njegova oca. Libija ima dva suparnička parlamenta i kaleidoskop vlasti koje vode razni zapovjednici. Sporazum osmišljen kako bi držao naciju cjelovitom je slabašan i njegovi kritičari tvrde da će isteći 17. prosinca, na obljetnicu potpisivanja.

Ako ne postoji sporazum između frakcija za izmjenu i proširenje sporazuma, postoje strahovi da će sadašnja najmoćnija vojna figura, general Khalifa Haftar, čelnik Libijske nacionalne armije (LNA), koji vlada na istoku, nastojati ugrabiti kontrolu nad Tripolijem i zbaciti s vlasti premijera Fayeza al-Sarraja i njegove Vladu nacionalnog jedinstva (GNA).

Haftar ima potporu iz Egipta, Rusije i Ujedinjenih arapskih Emirata (UAE). Rusija je navodno uspostavila malu vojnu bazu u zapadnom Egiptu, a Kairo i Moskva došli do preliminarnog sporazuma koji će ruskim ratnim zrakoplovima omogućiti korištenje egipatskog zračnog prostora.

Haftar je, također navodno, prošlog mjeseca održao razgovore u Parizu s vođama jedinica sa sjedištem u Tripoliju koje jamče sigurnost Sarraju, nastojeći ih nagovoriti da odlože oružje ili prebjegnu. Ishod tih kontakata nije jasan, ali vjerojatno će povećati Sarrajinu nervozu o bliskoj budućnosti.