U nedjelju Andrej Plenković poslao je jasnu poruku.
“Stožer je osnovan od strane Vlade RH, nema apolitični karakter i nije neovisno tijelo”, kazao je premijer prije dugo očekivane sjednice Ustavnog suda, a onda znakovito dodao: “Dio koji želi minirati rad stožera, dovesti u pitanje kredibilitet odluka, s vremenom je jasno identificiran”.
U ponedjeljak se, pak, dogodilo očekivano: Ustavni sud, političko tijelo kojim dominiraju HDZ-ovci, zaključilo je da Nacionalni stožer Civilne zaštite, političko tijelo kojim dominiraju HDZ-ovci i kojim upravlja HDZ-ova Vlada, nije tijekom karantene donosilo protuustavne odluke.
I krug se time zatvorio.
HDZ postavlja suce u Ustavni sud, HDZ imenuje članove kriznog stožera, HDZ iskorištava njihove odluke u političke svrhe i na koncu ta tijela opravdavaju i pokrivaju odluke politike koja ih je imenovala i postavila.
HDZ pritom koristi Nacionalni stožer civilne zaštite za svoje političku promociju i pobjedu na parlamentarnim izborima, kao što koristi Ustavni sud za pokrivanje svih svojih odluka. Kao što, već prema potrebi, ignorira odluke i naloge tog Ustavnog suda, poput novog Zakona o pobačaju ili Obiteljskog zakona.
Time je otprilike zatvorena priča oko ustavnosti odluka koje je krizni stožer donosio tijekom pandemije koronavirusa. Sve odluke, osim jedne, bile su ustavne, uz izdvojena mišljenja troje SDP-ovih ustavnih sudaca, zaključci Ustavnog suda doneseni su na zatvorenoj sjednici gdje novinarima nije bio dozvoljen pristup, a svi zaključci bili su na tragu prethodnih ocjena i komentara premijera Andreja Plenkovića.
Iz jednog izvora sve polazi i svi putevi vode do istog izvora.
I na tom jednom slučaju ponovno se vidjelo kako funkcioniraju političke institucije u ovoj zemlji, a Ustavni sud svakako je politička institucija, kao što smo od premijera čuli da je i Nacionalni stožer Civilne zaštite političko tijelo.
Pritom se na ovdje mogu povući još neke paralele. Recimo, odluke Nacionalnog stožera ne smiju se propitivati ni kritizirati, one koji su to pokušali Plenković je optužio za “opstrukciju” borbe protiv pandemije, za “miniranje” odluka, kao i za politiziranje koronakrize.
Ne smiju se propitivati ni odluke Ustavnog suda, kao najviše instance koja čuva Ustav i ustavni poredak u ovoj zemlji, suda koji se zatvara od javnosti, a suci se ne izlažu nikakvim pitanjima.

A ne može se, kako smo u više navrata čuli, napadati ni Plenkovićeva vlada koja je u doba pandemije raspustila parlament, rukovodila stožerom, raspisala izbore i uoči kampanje proglasila pobjedu u borbi protiv pandemije. Udar na Plenkovića smatrao se udarom na hrvatsku državu.
Ima toga još: kritičare Nacionalnog stožera uporno se optužuje za politiziranje pandemije, jer poznato je da samo i isključivo HDZ smije politizirati pandemiju i krizni stožer u svrhu zadržavanja ili ponovnog osvajanja vlasti. A HDZ ne trpi konkurenciju.
Politizirani stožer dobio je, dakle, zeleno svjetlo politiziranog Ustavnog suda, u zemlji u kojoj je HDZ politizirao ili pokorio sve institucije, instance i centre odlučivanja.

“Nije dobro da laici komentiraju odluke Ustavnog suda jer se time dodatno narušava vjerodostojnost institucija”, bubnuo je ovoga tjedna liječnik i laik Željko Reiner, u polemici s pravnicom i saborskom zastupnicom platforme Možemo! Sandrom Benčić. 
Reineru su ovih dana bila puna usta “povjerenja u institucije”. “Ako ćemo”, rekao je na N1, “sve institucije dovoditi pod sumnju, onda ćemo pod sumnju dovesti i Sabor, Vladu, predsjednika...”.
A to za to snosi najveću odgovornost? Oni koji sumnjaju ili oni koji provociraju sumnju?
Dolazi li do narušavanja povjerenja u institucije iznutra ili izvana? Jesu li krivi oni koji donose kontroverzne odluke ili oni koji te odluke propituju i kritiziraju? 

I zašto ne bismo pod sumnju doveli i Sabor, Vladu i predsjednika? To je glavna prednost liberalne demokracije i temeljna odlika slobodnog društva. Kad se građanima i javnosti oduzme to pravo, a Plenković, Reiner i drugi to pokušavaju učiniti optužujući “soroševce”, “politikante” i one koji “miniraju stožer”, tada se tone u mrak totalitarizma.
Kritika institucija prvenstveno ide prema tome da se one poprave, nadziru, unaprijede, da se njihovo djelovanje uskladi s Ustavom i zakonima, kao i da se emancipiraju iz HDZ-ova smrtonosna zagrljaja.
Kad se zahtijeva slijepo povjerenje u institucije, to znači da bi mora zatvoriti oči pred svim političkim manipulacijama. I to je ono što Plenković planira i priželjkuje.

Ustavni sud odavno je izgubio vjerodostojnost, i to prvenstveno zbog biografija ljudi koje se regrutira u tako odgovornu instituciju. Krizni stožer izgubio je vjerodostojnost onoga trenutka kad je počeo petljati s politikom, praviti kompromise i pogodovati određenim skupinama, kao i kad su članovi stožera postali predizborni manekeni HDZ-a.
I odgovornost za sve to leži na Plenkovićevim leđima.
On se sve više ponaša kao da je ovo njegova država. Po toj logici, njegova je i odgovornost. A bogami i krivnja.