Filip Z. (25) u subotu popodne u splitskom Varošu kalašnjikovom usred bijela dana smaknuo tri muškarca. Navodno je htio i četvrtog, ali ga nije uspio pronaći. Ovaj čin jednog splitskog očajnika pokazuje do čega sve može doći kad institucije ne rade svoj posao. Zašto je svaki slučaj, u kojem netko tragično nastrada, redovito popraćen već onim poslovičnim „otprije poznati policiji i pravosuđu“? 

Prema navodima iz medija koji su, usput rečeno, u 24 sata istražili više, nego DORH u par mjeseci, žrtve su likovi koji su „otprije poznati policiji“ kao lokalni dileri, kamatari i nasilnici. Zabrinjavajuća pouka ove splitske tužne ekranizacije „Saletove osvete“ bosanskog repera Ede Maajke je da ljudi više nemaju povjerenja u pravosuđe. No, daleko od toga da se Hrvatska preko noći pretvorila u Divlji zapad. 

Bolesni um Stručnjaci: Masovne ubojice rano se mogu prepoznati

Ako bi netko apsolutno neinformiran pogledao vijesti i pročitao komentare, stekao bi dojam da su južnoameričke favele, u usporedbi sa Splitom, kvart Bilba Bagginsa u Tolkienovom Sredozemlju. Korupcija i pravosudna jalovost ne prestaju napuštanjem granica grada Splita, nego su nažalost prisutne diljem cijele RH. Negdje više, negdje manje. Prema određenim istraživanjima, Hrvatska je čak jedna od sigurnijih država u Europi, što se može provjeriti u statističkim podacima, prema kojima u RH nije zabilježen porast broja ubojstava i (javnosti poznatih) kriminalnih radnji. 

U ovoj cijeloj situaciji je problem što građanima RH nedostaje osjećaj pravde. To nije više ni subjektivan dojam, već nažalost realna činjenica da institucije, koje bi trebale štiti građane i sankcionirati kriminal, ne rade svoj posao. 

Preuzeti stvari u svoje ruke kada je riječ o gospodarstvu, znanosti i kulturi je sjajno. Preuzeti stvari u svoje ruke kada je riječ o pravdi je tužno, tragično i opasno. Zahvaljujući holivudskoj filmskoj industriji i pop kulturi, imaginarni “superheroji”, odnosno građani, koji su, u nedostatku konvencionalnih metoda, prisiljeni uzeti zakon u svoje ruke, uživaju veliku popularnost u javnosti. 

Crna strana Hrvatski monstrumi: Palili žive ljude, davili ih, klali

Neki sociolozi govore o raznim aktivnostima građana u nerazvijenim dijelovima svijeta koji, u nastojanju zaštite vlastitog života, odnosno imovine svojih susjeda i sugrađana, svjesno krše zakon, neovlašteno preuzimajući policijske i pravosudne ovlasti, što za posljedicu ima nasilje prema stvarnim ili navodnim prijestupnicima kojima je pri tome ugrožena sloboda, tjelesni integritet, a u krajnjim slučajevima i život. 

Riječ je o fenomenu koji se obično javlja na područjima, gdje je iz različitih razloga došlo do kolapsa državnog sustava opterećenog endemskom korupcijom i nesposobnim kadrom. No, uzimanje pravde i zakona u svoje ruke ne može i ne smije biti odgovor i to je razlog zašto su zabrinjavajuće ovakve situacije te simpatiziranje splitskog vigilanata.

Zanimljivo je da u Hrvatskoj, ali i u cijeloj regiji vlada neviđena i gotovo unisona podrška ubojici. Građani su se čak i organizirali kako bi nesretnom Filipu Z. osigurali kvalitetnog odvjetnika. No, ova instant beatifikacija splitskog Batmana ne mijenja činjenicu da je riječ o čovjeku koji je ubio troje ljudi. 

Ostatak javnosti je pred nezgodnom dilemom: snebivati se nad onima koji veličaju splitskog Batmana ili se snebivati nad pravosudnim i političkim sustavom koji se guši u licemjerju, korupciji i nesposobnosti? Kao da bi jedno isključilo ovo drugo. 

Zapušteno društvo Hrvatska mentalno i duhovno tone, ali nikoga nije briga

Redovito premlaćivanje čak i najmirnijeg psa na svijetu će rezultati tako što će ti on/a na kraju otkinuti tu ruku. Ne zato što uživa gristi nego zato što mu ništa drugo ne preostaje. Ljudski instinkt za preživljavanjem jednostavno je jači i dublji od pristojnog i uljuđenog poštivanja zakona, pa i zdravog razumna. 
Ovakve reakcije međutim nisu poželjne zato što je naša civilizacija uspostavila mehanizam kojim će građani od vlastite plaće odvajati nešto novca kako bi se financirale službe čija je zadaća štititi ih od kriminalca svih vrsta. 

Uzimati pravdu u svoje ruke nije nikakvo rješenje jer, ako tako nastavimo, poubijat ćemo jedni druge u roku od godine dana zbog banalnih razloga, kao što je parkiranje auta na pogrešno mjesto.  

Prije nekih desetak godina bio sam prisiljen susreti se s onim korumpiranijim dijelom našeg sustava, pri čemu sam se osjetio poniženo i nezaštićeno upravo od onih čija je dužnost i obaveza bila zaštititi pojedinca. 

Svoje mjesto očaj prepušta bijesu kada shvatiš da ti se ti opskurni likovi zapravo smiju u lice samo zato što su “njihovi ljudi” na pravim mjestima. Da sam u tom trenutku imao kod sebe malo jaču eksplozivnu napravu, ne bi sad bilo ni njih, a bome ni mene. No stvarni život nije Counter Strike, Assasin’s Creed ili GTA. 

Iako Njegoš piše kako “zlo raditi od zla braneći se, tu grijeha nikakvoga nema”, uvjeren sam da nasilje nikad nije rješenje jer zlo se ne može pobijediti zlom niti se tama može rasvijetliti tamom. Jest da je mučan i težak, ali jedini ispravan put je mijenjati na bolje, kako mentalni sklop tako i cijelo društvo. 
Prosvjedovati te na izborima kažnjavati sve one koji su za to odgovorni. Svjestan sam da ovaj recept zvuči kao Sizifov posao, ali jedino on može dugoročno donijeti promjene.