Abu Alawi imao je tu nesreću da ga sredinom 2014. upad ISIL-a u irački gradić Hammam al-Alil zatekne kao policajca. Prva stvar koju su ISIL-ovci stali činiti po gradu, kao i posvuda po Iraku i Siriji gdje su upali, bilo je da hvataju upravo policaje i vojnike. Dvije i pol godine Alawi se skrivao pod nikabom pred noževima i mecima ISIL-a, od kojih su stradali skoro svi njegovi kolege. Više rangirane službenike ubijali su odmah, nerijetko na licu mjesta, dok bi ostalima nudili neku vrstu amnestije. Abu Alawi odlučio se skrivati. Prvo vrijeme u rupi u svom vrtu, a kako su upadi ISIL-ovaca koji su pretraživali područje učestali, shvatio je da se mora sakrivati ili dalje ili na drugi način.

Uto mu je palo na pamet početi se odijevati u nikab, veo koji ISIL-ovci zahtijevaju da u područjima pod njihovom okupacijom moraju nositi sve žene, a koji prekriva i lice, otkrivenima ostavlja samo oči. BBC-jevom reporteru ispričao je da je ispočetka bilo uzbudljivo "igrati se" s ISIL-om, ali kad se prvi put blizu mimoišao s militantima u crnom, zabave više nije bilo. Počeo je strahovati da bi mu se moglo dogoditi ono što se dogodilo njegovim prijateljima koji su pribjegli istoj krinki, samo što su ili bili manje uvjerljivi ili su imali manje sreće, te su ih uhitili. "Mnoštvo puta su mi bili tako blizu i bilo me je tako strah", pričao je, hvatajući se za prsa i oponašajući kako mu srce tuče.

Krvnik civilima Licem u lice s ubojicom: Ispovijed ISIL-ovog zapovjednika

"Stalno sam mislio da će me zaustaviti, provjeriti i otkriti." Hammam al-Alil je, inače, bivše odmaralište, nekoć čuveno po svojim termalnim izvorima i terapeutskim svojstvima. Danas je teško zamisliti da bi tamo odlazili izletnici. BBC-jev novinar Abua Alawija susreo je jednog hladnog jutra dok je čekao na aktiviste danske nevladine organizacije koja je dijelila pokrivače i solarne grijače. Muškarci i žene podijelili su se u odvojene redove i strpljivo čekali između blatnih lokava. Novinaru su ispričali da su ISIL-ovci, nakon što su upali u grad, počeli na glavnom gradskom trgu skupljati bivše časnike, prekrivati im oči povezom, tovariti u kamione i potom odvoziti nekamo u gradskoj okolici kako bi ih tamo ili strijeljali ili im odrezali glavu.

Na jednom takvom mjestu, opisao je novinar, odvratan smrad bio je jasan znak što se tamo događalo. Dok se približavao, bilo je sve jasnije da je deponij mjesto masovne grobnice. Oblaci muha rojili su se iznad odbačenih dječjih igračaka i ambalaže prehrambenih proizvoda između kojih su izranjala raspadnuta tijela muškaraca. Jednom takvom bile su vezane i noge i ruke, a po tijelu su mu se vidjeli znakovi teških mučenja. "Ispod površine su sve sama tijela", kazao mu je vodič iz federalne policije, pokazujući na uske rovove zasute zemljom. Samo na tom mjestu procjenjuju da se pod zemljom nalazi oko 350 pobijenih. Lokaciju, međutim, još uvijek izbjegavaju dirati jer su vrlo uvjereni da je područje zasijano minama.

Turska posla ISIL-ove napade su nekoć slavili - sad im se obilo o glavu

Abu Ali, koji je također čekao u redu, mlađi muškarac, viši nego Abu Alawi, nakon izbacivanja ISIL-a iz njegovog grada, iskopao je svoju policijsku iskaznicu koju je zakopao u svom vrtu. I on je masakr preživio uvelike zahvaljujući nikabu. "Sve što sam činio bilo je samo skrivanje, skrivanje i nošenje ovakvog vela", stajao je i pokazivao kako se trudio smanjiti dojam svoje visine. Njegovog brata, koji je također bio u policiji, ubili su. Iza njega su ostali supruga sa sedmoro djece. ISIL je, usto, kad se stao povlačiti, ugrabio njegovog oca i odvukao ga sa sobom u Mosul kako bi ga tamo koristio s mnoštvom drugih kao živi zid pred koalicijskim snagama koje su posljednjih dana pred konačnim oslobađanjem Mosula. A to nije nikakva unikatna priča. Svatko s kime je novinar razgovarao, izgubio je nekoga.

Neki su ostali bez cijelih obitelji. Jedan pripadnik provladine milicije, mladić u ranim 20-ima, kazao je da su mu ISIL-ovci pobili roditelje i zarobili sedmoricu njegove braće. Unatoč svim tim grozotama, znakovi normalnog života u nekim stvarima polako se vraćaju u grad. U razorenim termalnim kupkama uz obale Tigrisa nasmijana djeca i vojnici igraju se u toplim vodama. Ostali prikupljaju sivi mulj, bogat mineralima i čuven po svojim terapeutskim kvalitetama. No, ožiljci od ISIL-ove okupacije bit će još dugo prisutni.