Damir Bakić je redoviti profesor Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Jedini je bio protukandidat aktualnom rektoru Damiru Borasu u utrci za 84. rektora Sveučilišta u Zagrebu, koji je na kraju uspio izboriti drugi mandat na toj poziciji. Nakon izgubljenih izbora Bakić je podnio neopozivu ostavku na mjestu člana Senata Sveučilišta.

Prije prošlih lokalnih izbora otvoreno je podržao platformu Zagreb je naš, sudjelovao u građanskoj inicijativi Čuvajmo naš park, koja se žestoko usprotivila gradnji crkve u parku na Savici. Sa znanstvenikom Ivanom Đikićem i Vesnicom Garašić bio je pokretač peticije "Stop plagiranju u Hrvatskoj" kao reakciji na optužbe o plagiranju tadašnjeg ministra znanosti Pave Barišića.

Luzer No1 Kronika spore smrti: Kako je Bero ubio SDP

Nedavno se priključio novoj lijevoj političkoj platformi Možemo, koja je prošle nedjelje prerasla u političku stranku, a čine je istaknuti profesori, umjetnici i aktivisti. Izabran je u upravni odbor stranke. Brat mu je Nenad Bakić, poduzetnik i investitor koji želi spasiti Varteks. Damir Bakić govori o poslovnom potezu svojega brata, zašto se politički angažirao, načinu na koji Milan Bandić upravlja Gradom Zagrebom, a Andrej Plenković državom, ali i brojnim prebjezima u Saboru, što smatra prevarom birača.

Vaš brat Nenad Bakić je liberal. Je li i kako reagirao kad ste se pridružili lijevoj aktivističkoj platformi?

Nismo se dosad čuli oko mojeg političkog angažmana, ali ne mislim da će tu biti nekih posebnih reakcija i debata. Naša uvjerenja nisu tako udaljena kao što se to možda na prvi pogled čini.

Kako gledate na njegov poslovni potez, ulazak u Varteks u koji je uložio 30 milijuna kuna vlastitog novca i za radnike osigurao plaće?

Ne znam o tome dovoljno, ali mislim da je to rijedak primjer. Ako Varteks vrati tržišnu poziciju, bude konkurentan, ako se sačuvaju radna mjesta, osuvremeni proizvodne programe, mislim da to će biti samo za pozdraviti. O poslovnome modelu ne znam mnogo, ali mislim da je riječ o pozitivnom pokušaju da se spasi jedna potencijalno prosperitetna tvrtka u važnoj grani industrije u državi.

Što je bio okidač političkog angažiranja?

Nekog specijalnog okidača nije bilo. To je proces koji traje gotovo deset godina, otkad sam se dao u razne upravljačke dužnosti, prvo na fakultetu, pa potom na sveučilištu. Istodobno sam sve više bio prisutan u nekim aktivističkim akcijama. Malo pomalo i sazrela je ideja da je tako nešto potrebno i moguće.

Zašto ste izabrali stranku Možemo, izraslu iz lijeve aktivističke platforme, a ne neku od postojećih stranaka na sceni?

Politički spektar stranke Možemo je od ljevice do socijaldemokracije. To nešto je moj svjetonazor. U nizu prilika upoznao sam djelovanje te inicijative pa onda platforme, a sudjelovao sam u formiranju i radu stranke Zagreb je naš. To je krug ljudi čije mi je razumijevanje političkog života, ali i svjetonazor i metode vrlo bliski. Ima i drugih aktera na političkoj sceni, gdje bih mogao reći da u velikoj mjeri dijelim svjetonazorske i druge konkretne stavove, ali zbog bliskosti s ovim krugom ljudi angažirao sam se u platformi Možemo.

Zašto to nije bila, primjerice, neka od postojećih parlamentarnih stranaka?

Akteri političkog života, u prvom redu postojeće parlamentarne stranke, u priličnoj su mjeri sukrivci za ovu percepciju politike. No kao što sam rekao, put do mojeg političkog angažmana bio je rezultat dugog vremena poznanstva, razmišljanja i stvaranja jedne ovakve političke inicijative. To nije bilo pitanje jednokratne odluke u kojoj se čovjek probudi i bira između nekoliko izloga.

Mrvi li se, stvaranjem raznih opcija, lijeva politička scena?

To možda trenutačno izgleda kao fragmentacija ili atomizacija te neke lijeve političke scene. Mislim da je to prirodna faza procesa koji je nastao kao posljedica, u najvećoj mjeri, krize lijeve političke opcije u parlamentarnom životu. SDP kao stožerna stranka lijevog političkog spektra prolazi kroz ozbiljnu krizu i od nje već dulje nismo vidjeli stvarno zagovaranje socijaldemokratskih ideja i inicijativu koje bi išle za rješavanjem problema građana. Ovo nepodnošljivo stanje na političkoj sceni rezultiralo je angažmanom ljudi koji do sada nisu bili uključeni u političko djelovanje. Percepcija politike kao krajnje koruptivne i korumpirane djelatnosti dovela nas je do negativne spirale te sve veće rezignacije i apstinencije birača. Mnogi pojedinci koji do sada nisu bili izravno uključeni u politiku angažirali su se kako bi pokušali pokrenuti pozitivne procese i to je na kraju rezultiralo nastajanjem novih organizacija na političkoj sceni.

No na izborima to može rezultirati rasipanjem glasova?

Teško je to sad reći. Ovo je proces koji ima svoju logiku. U nekom idućem razdoblju vjerojatno se mogu očekivati suradnje. Ali o svemu tome je sad prerano govoriti. 
Stranka Možemo izlazi na europske izbore. Je li vama cilj Bruxelles ili Sabor?
Sebe ne vidim ni na jednom od ta dva mjesta. Vidim se u predanom radu koji će pomoći organiziranju stranke, pažljivom artikuliranju programskih načela i konkretnih mjera o smjerovima razvoja zemlje i koracima koje možemo poduzeti.

Zašto ne želite na listu. To se na neki način može tumačiti kao bježanje od odgovornosti?

Mislim da je o tome prvenstveno prerano govoriti. Mi nećemo odustati od principa da o svim krupnim koracima i odlukama, poput sastavljanja lista, koalicija i svega ostaloga, odlučujemo kolektivno na stranačkim tijelima.

Kad je riječ o skorašnjim predsjedničkim izborima, razmišljate li imati svojega kandidata ili ste spremni, primjerice, podržati Zorana Milanovića, ako odluči ući u utrku za Pantovčak?

I o tome je apsolutno prerano govoriti. Stranka Možemo osnovana je prošle nedjelje i u tijeku je proces njezine registracije. Nismo još bili u prilici razgovarati o tome niti sam ja o tome iskreno razmišljao. Suzdržao bih se i od komentiranja kandidata čija se imena u javnosti spominju tek kao potencijalna.

Kako gledate na način kojim Milan Bandić upravlja Gradom Zagrebom i Andrej Plenković državom?

Mi smo vrlo nezadovoljni s obje razine. Stava sam da je način na koji trenutačno Gradom upravlja Milan Bandić vrlo loš, krajnje netransparentan i za mene neprihvatljiv zbog mnogih afera. Vrlo je velik stupanj sumnji u neprimjerene odnose. Slično je i na državnoj razini. Razočaran sam stupnjem političke korupcije koji je trenutačno modus operandi naše politike. Iznevjereni su birači svim tim preslagivanjima u parlamentu. Ne slažemo se s načinom na koji se upravlja državom, načinom stjecanja i kontroliranja parlamentarne većine. Jedan od razloga zašto smo se upustili u politiku je želja za promjenom paradigme ponašanja na političkoj sceni. Želimo pokazati, ne riječima nego djelima, da je moguće javne poslove voditi na drugačiji način, odnosno bez političke trgovine.

Mislite na preslagivanje s HNS-om i prebjege u Saboru?

Apsolutno. Nisam namjeravao o tome govoriti, no rečenica kojom je jedan od tih prebjega pokušao objasniti svoje motive da ‘mora misliti na sebe’, nažalost, postala je obrazac ponašanja u politici. Mi to želimo mijenjati. Bavljenje politikom i javno djelovanje trebaju biti potpuno suprotni od takvih razmišljanja koja su trenutačno prisutna u političkom životu. Politika mora biti djelovanje na korist svim građanima, a ne za sebe. Nažalost, trenutačno imamo mnogo primjera koji sve svode na razmišljanja o ostvarenju vlastitih ciljeva.

Što Možemo nudi građanima i po čemu se razlikujete od aktualnih političkih aktera?

Prvo je to način donošenja odluka. Mi vjerujemo u participativni pristup, tj. da odluke treba donositi slušajući potrebe i stavove građana, a nakon toga ih donositi na širokoj stranačkoj razini. Ono što će nas razlikovati jest prvenstveno borba i usmjerenje prema razvojnim projektima, ne samo u gospodarskom smislu. Cilj je uklanjanje nejednakosti koje su plod neuređenih i slabo vođenih društvenih poslova. To su regionalne nejednakosti, a vidljive su i u javnim servisima kao što su zdravstvo, obrazovanje i, što je najgore, nejednakost građana pred sudovima. Zauzimat ćemo se za kvalitetnije reguliranje radnih odnosa, decentralizirani lokalno usmjereni razvoj sa snažnom zelenom komponentom, kao i za obrazovanje kao strateški interes društva.

Na što ste mislili kad ste upozorili da Hrvatska zaostaje sama za sobom?

Kad sam to rekao, mislio sam prvenstveno na rast nejednakosti. Zaostajemo sami za sobom u smislu stvarne razine javnih servisa. Naravno, u apsolutnom smislu napredujemo i imamo primjerice bolju cestovnu infrastrukturu, opremljenije škole i bolnice u odnosu na prije deset godina, no kad se gleda naša relativna pozicija prema usporedivim društvima i zemljama, onda se može vidjeti da su ti javni servisi nazadovali.

Kako planirate motivirati građane koji ne izlaze na izbore?

Protiv ove apstinencije i rezignacije građana treba se boriti drugačijim ponašanjem i shvaćanjem politike. Jedini stvarni način da povećamo izlaznost građana na izbore jest da povećamo vlastiti kredibilitet i povjerenje građana u politiku kao poziv. Jedini način da razbijemo tu negativnu spiralu jest da građanima koji vide neprincipijelnost i političku korupciju novi politički akteri pokažu da se može drugačije, a mislim da mi to možemo.

Računate li samo zagrabiti u lijevi bazen glasova ili i šire?

Apsolutno i šire. Mi smo pretežito lijeva stranka, ali naši stavovi i djelovanje upućeni su puno šire. Definitivno se vidimo kao netko tko je sposoban pridobiti povjerenje i šireg biračkog tijela. Vjerujemo da će mnoge stvari za koje se zalažemo, poput naglašene brige za okoliš, uravnoteženijeg regionalnog razvoja i unapređenja obrazovanja, biti prepoznate kao zajedničke vrijednosti i u drugom dijelu političkog spektra.