Jedno vrijeme mislilo se da je naša jedina gospodarska šansa izvoz zdrave hrana. Maslinovo ulje, vino, pršuti i tome slično. Sad kad je dogorjelo do noktiju, dok bijesni ratna oluja u Ukrajini i Trump Europu vojno prepušta sebi samoj, gdje je hrvatska vojna industrija? Svaka čast na domaćoj proizvodnji kaciga, pištolja i jurišnih pušaka. Sjajni proizvodi vrhunske reputacije s dobrom prođom na tržištu. Visoko tehnološko umijeće iza toga stoji, ali gospodo, hajde da se ne lažemo, nije to prava, ozbiljna vojna industrija. Pištolje i kacige manje-više rade sve zemlje. Gdje su složeni, veliki borbeni sustavi? Nema ih, piše ekspertni tim za Express.

Kupili smo eskadrilu Rafalea za 1,2 milijarde eura, a jesmo li u okvire te poslovne akvizicije nekoj domaćoj firmi otvorili vrata golemog francuskog tržišta? Nismo. Jesmo li dogovorili kakav transfer tehnologija koje su nam potrebne? Malo morgen. Jesmo li barem Zrakoplovno-tehnički centar uključili u bazno održavanje Rafalea? Nismo ni to. Od Francuske, tog novopečenog strateškog vojnog saveznika, izostala je i dobra volja za pokretanjem kakve investicije u Hrvatskoj ili makar povezivanjem Dassault Aviationa s nekim od tehničkih fakulteta u Hrvatskoj. Nešto suludo, izvan svake pameti u jednoj od tehnološki najzaostalijih članica EU.

Hrvatska se nije oporavila od sloma namjenske industrije koja je u vrijeme socijalističke Jugoslavije bila locirana na njezinu teritoriju. Sve je rastureno kao, tobože, negativno naslijeđe komunizma.

Generacija rođena nakon 90-e uglavnom ne zna da su nekoć u hrvatskim brodogradilištima građene fregate, podmornice, školske korvete, minolovci, minopolagači... Svijet divova. Brodogradilište u Kraljevici, osnovano ukazom Karla VI. Habsburškog pradavne 1729. godine, slavu je steklo kao Titovo brodogradilište izgradnjom velikih patrolnih brodova (u biti fregata) za JRM. Gradili su tamo, također 80-ih godina, i raketne topovnjače klase Rade Končar koji su, taman pred raspad Jugoslavije, evoluirale u duže raketne topovnjače koje su u samostalnoj Hrvatskoj dovršene kao klasa Kralj (NATO kodifikacija Kobra). Porinute su u Kraljevici 50-ih i 60-ih godina cijele serije torpednih i patrolnih brodova. Godine 2012. prestaje postojati, a firma Dalmont nastavlja brodograđevnu djelatnost.

Tijekom 70-ih i 80-ih godina splitsko Brodogradilište specijalnih objekata izgradilo je čak 12 podmornica, modre, čelične elegantne velike torpedne dizel-električne klase Sava i Heroj te manje diverzantske klase Una. Velalučki Greben gradio je za jugomornaricu desantno-jurišne brodove s jet pogonom, koji su zbog pramčane rampe mogli desantirati doslovno na svaku vrstu naše obale: kamenu, pješčanu, šljunčanu, močvarnu, svejedno. Godine 1948. osnovano, od prošle godine ponovno u mukama stečaja.

Dio upokojene vojne industrije je i čuveni zagrebački RIZ odašiljači, ili Radna industrija Zagreb utemeljena 1948. godine. Čudesno napredna firma radila je komponente za radare, kriptiranu komunikacijsku opremu, sustave za elektroničko ratovanje, sonare, a najkrupniji komad koji su samostalno proizvodili od nule bile su - protubrodske mine, ležeće i sidrene. Sredinom 80-ih ispred obale Crne Gore testirali su golemu minsku prototipsku mrcinu koja je bila sposobna udarnim valom prepoloviti i nosač aviona. Štos je bio da se ta ležeća mina mogla naštimati da ne eksplodira kad iznad nje preplovi prvi brod, nego da grune na četvrti, osmi ili deseti brod, stvar izbora. RIZ djeluje i danas, ali kao ostaci ostataka uspješnog socijalističkoga giganta koji proizvodi radio i TV odašiljače.

Cijeli tekst o vojoj industriji koje smo se odrekli pročitajte OVDJE.