Onoga trenutka kada je Gordana Turić, bivša saborska zastupnica, na prosvjedu u Zagrebu protiv ratificiranja Istanbulske konvencije rekla kako je smeta zabrana pozdrava Za Dom Spremni, i 'najnevjernijim Tomama' je valjda postalo jasno da je skup u Zagrebu najmanje bio protiv nasilja nad ženama, pa čak i same Istanbulske konvencije i da je to zapravo bio prosvjed protiv Andreja Plenkovića i njegove vlade.

Plenković naime već duže vrijeme ide na jetru raznoraznim desničarima i klerikalcima, jer im on ne daje ništa od onoga što im je davao primjerice Tomislav Karamarko dok je bio šef HDZ-a. Spustio im je Plenković rampu na kojekakve stvari koje su ugodno koristili prije samo par godina i otada im je stao na žulj.

U početku Plenkovićevog mandata se činilo da će im raditi brojne ustupke, ali europejac, koji bi volio nastaviti karijeru u EU vrlo je brzo shvatio da neće otići dalje od Banskih dvora ako nastavi s politikom svog prethodnika. Nije štedio ni dežurne 'bukače', poput Hasanbegovića i Glasnovića, pa sve do nekad bliskog suradnika Davora Ive Stiera. 

Osim svega navedenog, Plenković ni ne spada u kategoriju političara uličara, koji dozvoljavaju da im se ulica petlja u posao i određuje što će raditi, pa su se tako svi oni koji su navikli da im HDZ u prethodnim mandatima 'titra oko neke stvari' našli uvrijeđenima kada im je Plenković zatvorio vrata.

Prosvjed protiv Istanbulske konvencije bio je samo prilika da se još jednom obračunaju s Plenkovićem, što su pokazale riječi govornika, koji su ga puno puta spomenuli, kao i ikonografija među prosvjednicima. Slike Plenkovića i Davora Bernardića između kojih stoji gay srce, odnosno srce u duginim bojama i slične slike na transparentima potvrda je da 80 posto prosvjednika nije imalo pojma zašto su tamo.

Izjave koje su neki od njih davali za medije bile su najblaže rečeno sramotne. Na pitanje novinara što misle što će se dogoditi na dan kada se bude ratificirala Istanbulska konvencija, većina je ili zašutjela ili bi promrmljali nešto nesuvislo, pokazujući kako im niti sadržaj ni primjena Istanbulske konvencije uopće nije poznata. Čak ni Ladislav Ilčić iz Hrasta i jedan od najvećih protivnika Istanbulske nije želio odgovoriti na to pitanje.

Bilo je tu još bisera, poput prosvjednika koji je došao prosvjedovati za sve koji su ginuli za Hrvatsku i da ne želi sutra postati jarac koji se pari s kozom. Izjava je to naravno koja može izazvati samo zgraženje i čuđenje, nije na žalost čak ni smiješna, jer pokazuje očajno nisku razinu informiranosti, pa čak i inteligencije. Očito je to ta izmanipulirana masa, koja zaista ne razumije bit konvencije, ali su 'popušili' fore da ih nešto o čemu ne znaju ništa ugrožava. Do te mjere da misle da će se nekim čudom pretvoriti u životinje.

Manipuliralo se i brojkama. Organizatori su tvrdili da je na prosvjed došlo 50.000, pa čak i 70.000, dok je policija rekla da je prosvjednika bilo 5.000. Koja god brojka bila, činjenica je da desničari i radikalni konzervativci do sada nisu uspjeli organizirati nijedan prosvjed u Zagrebu bez pomoći 'iz vana', odnosno bez gomile autobusa s prosvjednicima iz drugih gradova, pa i država, kao što je bio slučaj u subotu s prosvjednicima iz BiH. Ironično je naravno da je Istanbulska konvencija u BiH ratificirana, pa bi bilo zanimljivo čuti zašto protiv njezine ratifikacije nisu prosvjedovali u matičnoj državi.