Najave novog direktora INA-e Sandora Fasimona o mogućnosti prenamjene rafinerije u Sisku, zbog kako kaže, njezine neefikasnosti, nisu dobro odjeknule među radnicima rafinerije. Iako Fasimon zasada ne precizira kakva bi bila budućnost sisačke rafinerije, njezina prenamjena trebala bi biti u cilju razvoja industrijske perspektive. Prilikom prenamjene, najavio je Fasimon, vodit će se posebna briga o svakom radnom mjestu.

"Moje stajalište, s obzirom na poslovne rezultate tvrtke, jest da Sisak ne zarađuje novac. To znači da je potrebna transformacija, a ono što će se najvjerojatnije dogoditi jest da će Rafinerija biti na jednoj lokaciji, a druga će se iskoristiti za logistiku, za druge industrijske namjene", rekao je Fasimon, glavni šef MOL-a u Mađarskoj u intervjuu za vijesti RTL-a.

Najave su izazvale ogorčenje radnika sisačke rafinerije, posebno Stožera za obranu rafinerije.

Naftaška artiljerija Igre Putina i Orbana: Rafinerija u Sisku se gasi

"Čudi nas da čovjek koji nema ni jednog radnog dana u INA-i već donosi odluke. Svakako mislimo da se ova odluka treba naravno potvrditi i na Nadzornom odboru i na Upravi. Zapravo ne znam da li se što dogovaralo na sastan kunovog predsjednika Uprave i ministrice Dalić. Nadam se da nije. Ono što mi želimo je svakako da nas prime stručnjaci koji će razumjeti podatke koje mi nudimo a s druge strane neka zatraži i podatke iz INA-e pa ćemo vidjeti tko je u pravu. Mi tvrdimo kako je rafinerija Sisak pozitivna u svom poslovanju. Nažalost ne sa ovim novim poslovanjem rada bez FCC postrojenja, koje je srce svake rafinerije. Danas ne samo da gubi rafinerija Sisak već i cjelokupna rafinerijska prerada u INA-i", rekao nam je Predrag Sekulić, predsjednik Sindikata Nova solidarnost i glasnogovornik Stožera za obranu rafinerije. 

Sekulić naglašava kako nije točno da rafinerija nije efikasna i da bi trebalo malo bolje pogledati podatke po kojima su doneseni takvi zaključci. 

"Mi znamo da rafinerija nije ne efikasna. Imamo brojke i tražimo pravog sugovornika koji će to znati pogledati i koji će vidjeti o čemu se ovdje radi. O kakvoj prevari i kakvim manipulacijama brojkama se radi", naglašava.

Prenamjena rafinerije u Sisku nije novost, a sličnih priča bilo je i ranije, rekao nam je Davor Štern, bivši ministar gospodarstva.

"Pričalo se svašta o mogućoj prenamjeni, i to da će biti tvornica biodizela, da će se prenamijeniti u logistički centar, odnosno skladište. Rafinerija je vrlo kompleksno postrojenje i iz toga se mogu napraviti neki manji dijelovi. Poslovna politika svake kompanije je njezina poslovna politika i oni će se time voditi a da li će Sisak biti rafinerija ili skladište o tome ne može Hrvatska suditi. Može suditi utoliko da se zaštite radna mjesta i da se ti ljudi koji eventualno otpadnu zbrinu", naglašava Štern.

Prenamjenom rafinerije u logistički centar, kako nam je rekao Sekulić, 500 radnika mogli bi postati viškom. 

"Pričalo se o logističkom centru koji je obuhvaćao nekih 100 radnika. Ako bi se išlo samo na logistički centar oko 500 radnika bi bilo viška. O kakvim drugim industrijama novi predsjednik uprave priča ne znam. Nemamo informaciju da se o bilo čemu raspravljalo ili dogovaralo. Naša borba nije samo vezana za radnike već je vezana i za energetsku stabilnost RH, za važnost INA-e kao nacionalne naftne kompanije", rekao je Sekulić.

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

Fasimon je prilikom najava nove budućnosti rafinerije u Sisku spomenuo i primjer preustroja mađarskih rafinerija. Od njih pet koje su nekad imali danas su ostali samo na jednoj. Čini se kako bi ovaj model smanjivanja, mogao nastaviti i u Hrvatskoj, posebno jer, kako smatra, svaka se lokacija i može iskoristiti za neku drugu namjenu. Njegov je cilj tipično menadžerski, graditi profitabilnu, učinkovitu i održivu kompaniju. U tom smjeru idu i njegovi planovi s rafinerijom u Rijeci u koju bi se trebalo nastaviti ulaganje.

Uskoro rasplet Zoltan Aldott - šefu uprave INA-e u lipnju slijedi smjena

"MOL i INA kao takva tvrtka kakva jesu ili samostalna INA ne može održati dvije rafinerije. Sisak i Rijeku. Jednostavno to logika ne dozvoljava. Ulazak strateškog partnera koji ima vlastitu naftu konkretno recimo Rosnjefta, što je vrlo upitno s obzirom na sadašnji odnos Amerike i Rusije, mogla bi dovesti do održavanja i Siska. Tada su količine nafte za preradu puno veće i govori se čak i u prilog te rafinerije. Ali ovako kako je danas, ostajanje u potpuno državnom vlasništvu ili u većinskom državnom vlasništvu, mislim da ni INA sama po sebi ne može održati rafineriju", naglašava Štern.

Održati rafineriju želja je i njezinih zaposlenika, koji smatraju kako bi novi šef trebao, po dolasku u Hrvatsku, održati sastanke sa svima uključenim u ovaj proces. 

"Naravno da se i novi predsjednik uprave služi balonima, možemo to tako reći u poslovnom i političkom žargonu. Možda samo ispituje situaciju. Ja vjerujem da ako je za suradnju, ako je za staviti papire na stol i vidjeti tko donosi dobit a tko gubitke, mislim da se cijela priča može promijeniti", napominje Sekulić. 

Sindikalisti očekuju i nadaju se kako će sastanka biti i kako je najvažnije donijeti odluku koja bi sačuvala budućnost rafinerije. Njezinu budućnost ispisivat će i Fasimon, koji kako je rekao medijima, želi radnike učiniti ponosnima. 

"Smjena čelnog čovjeka INA-e nagovještava da bi mogla INA ostati zajedno sa MOL-om, međutim MOL želi toj novoj strukturi, 'novoj INA-i' dati jedno novo lice, jedan novi pristup i pokazati da postoji želja za promjenama u INA-i, odnosno u INA-i i MOL-u", rekao je Štern.

Dominirala tržištem Dosje INA: Kako je propala moćna hrvatska tvrtka

Upravo 'novo lice' kompanije trebala bi biti nit vodilja Fasimona i nakon odabira financijskog savjetnika koji bi Vladi trebao pomoći u otkupu dionica od MOL-a. No to je pitanje koje nije vezano uz budućeg šefa, već uz vlasnike - Vladu i MOL. Budućnost INA-e, njezinih dionica, poslovanja, rafinerija, radnika, pitanje je koje će se zasigurno početi rješavati tijekom ovog ljeta. Budućnost bi se mogla razviti u tri smjera, smatra Štern.

"Jedna je samostalna INA, druga je INA sa strateškim partnerom od kojih vidim jedino Ruse kao moguće, koji pak nisu prihvatljivi za Ameriku, a treća je INA s MOL-om. Nastavak suradnje na možda drugim osnovama ali se to ne bi trebalo mijenjati, u tom modelu. I sad među ta tri modela nemate puno varijacija. Svaka ima svoje prednosti i nedostatke. Po meni je najgora mogućnost samostalna INA sa politikom koja će određivati uprave, drugo rješenje je praktički nemoguće, u današnje vrijeme razmišljati o Rusim kao strateškim partnerima. A treće je ostanak s MOL-om koji možda ima najviše poslovnog smisla ali bi u svakom slučaju trebalo redefinirati odnose između tih dviju kompanija", zaključuje Štern.

I dok se raspravlja o isplativosti ili neisplativosti određenih pogona, geopolitičkim ili drugim interesima, mora se postaviti samo jedno pitanje. Gdje se vidimo za 10 godina i gdje vidimo Inu za 10 godina. Obnovljivi izvori energije su svakim danom sve povoljniji i sve zastupljeniji. Potražnja za naftnim derivatima opada, a mi i dalje gledamo kako ćemo održavati industriju koju, radi očuvanja planeta, želimo ubiti.