Ruski satelit Kosmos-2558, lansiran u kolovozu 2022. s kozmodroma Pleseck, "rascijepio se na dva dijela" 28. lipnja 2025.: od njega se odvojio podsatelit koji je u američkom katalogu svemirskih letjelica Space-Track dobio oznaku Objekt C. Na prvi pogled, ovo nije baš značajan događaj, ali prema vojsci i stručnjacima u Sjedinjenim Državama, to je još jedan čin ruskih priprema za rat u svemiru, ako ne i sam rat, prenosi nezavisni ruski portal Meduza. Takva "svemirska gnijezda" i njihove čudne evolucije više su puta prisilile američke vlasti da optuže Kremlj za militarizaciju svemira. Time uzvraćaju prijekore iz Moskve koji su se čuli 1980-ih, kada je Ronald Reagan razvijao program SDI. Sada, međutim, ne govorimo o lansiranju supermoćnih lasera u orbitu koji mogu oboriti balističke rakete pri polijetanju. Ruska vojska se sumnjiči da šalje 'inspektorske' satelite u orbitu kako bi špijunirali američka vozila i vršili sabotaže.

Što je važno znati o pravilima orbitalnih dvoboja

Trenutna eskalacija retorike između SAD-a i Rusije ne znači da su zemlje blizu sukoba u svemiru, piše Meduza. U orbiti su okršaji u stilu "Ratova zvijezda" ili "borbi" iz Drugog svjetskog rata u principu nemogući. Činjenica je da u pravilima svemirskog prometa postoje mnoge čudne stvari. Na primjer, ako trebate prestići svemirsku letjelicu, ne trebate ubrzavati, već usporavati - ići u nisku orbitu (kraća je, a vaš uređaj će brže napraviti jedan krug oko Zemlje).

Svemirske letjelice su općenito vrlo ograničene u svojim manevrima. Nakon što se lansiraju u orbitu pod određenim kutom u odnosu na ekvator (taj parametar se naziva inklinacija), letjelica će zauvijek ostati u toj orbiti. Uključivanjem motora može podići visinu orbite (kao što ISS redovito čini), spustiti je, promijeniti joj oblik iz eliptičnog u kružni, ali radikalna promjena inklinacije - prelazak, na primjer, iz polarne orbite u ekvatorijalnu - praktički je nemoguća za satelit: to zahtijeva više goriva nego što je potrebno za lansiranje u orbitu.

To jest, orbite svemirskih letjelica su vrlo predvidljive. Zato je, na primjer, sovjetsku vojsku bacila u paniku hipotetska sposobnost američkih šatlova da naprave "lateralni manevar", odnosno da aerodinamičkim kočenjem skrenu s izvorne putanje i ispuste nuklearnu bombu negdje na nepredvidivo mjesto.

Ako odlučite napasti neprijateljsku svemirsku letjelicu u niskoj Zemljinoj orbiti vlastitom svemirskom letjelicom - ako iz nekog razloga lansiranje protusatelitskog projektila nije moguće - morat ćete osigurati da je vaša svemirska letjelica u orbiti s istim nagibom kao i buduća meta. Ali to znači da će vaše namjere biti očite vanjskom promatraču. I taj promatrač neće nužno biti vojni.

Što proučavaju inspektorski sateliti?

U veljači 1960., na samom početku svemirskog doba, Sjedinjene Države započele su razvoj protusatelitskog oružanog sustava poznatog pod akronimom SAINT. U ranim fazama, demonstracijski sateliti trebali su vježbati prilazak "neprijateljskoj" letjelici, utvrditi njezin identitet i namjenu, istražiti je. Na primjer, provjeriti radioaktivne materijale na brodu, a zatim je uništiti ili onesposobiti.

Međutim, 1962. godine projekt je zatvoren - dijelom i zato što se u to vrijeme već znalo da su sovjetski sateliti opremljeni sustavom za samouništenje, a njegova aktivacija mogla bi uništiti i samog 'inspektora'.

Koncept inspekcija, međutim, nastavio je postojati. Krajem 1960-ih američki znanstvenici raspravljali su o ideji uvođenja u međunarodne ugovore prava svemirskih sila da inspekciraju satelite drugih zemalja kako bi utvrdile potencijalne opasnosti za okoliš, kao u slučaju sovjetskog satelita Kosmos-954, koji se srušio u Kanadi s nuklearnim reaktorom na brodu.

Američka vojska je 2010. godine u orbitu poslala inspektorski satelit SBSS-1. poznat i kao USA 216, koji je, između ostalog, trebao proučavati svemirski otpad, a 2014. još nekoliko uređaja za praćenje geostacionarnih svemirskih letjelica.

Kako ruski uređaji istražuju svemir

Ruski program inspektorskih satelita prvi put je otkriven 2013. godine, a važnu ulogu u proučavanju njihovih avantura u orbiti odigrali su astronomi amateri, čiji je hobi bio proučavanje umjetnih objekata u svemiru blizu Zemlje. Glavni izvor podataka o orbiti satelita danas je katalog koji održava 18. eskadrila svemirske obrane američkih svemirskih snaga. No, on ne objavljuje podatke o orbiti mnogih američkih izviđačkih i vojnih satelita, pa amateri smatraju svojom dužnošću vratiti podatke. Primjerice, 2011. godine identificirali su američki satelit Prowler, koji nije bio uključen u službene kataloge.

U prosincu 2013. ruska raketa nosač Rokot lansirala je u orbitu tri satelita, koji su dobili indekse Kosmos-2488, -2489 i -2490. Međutim, nakon lansiranja, u orbiti su se našla četiri objekta. Četvrti se isprva smatrao svemirskim otpadom, ali potom je postalo jasno da uređaj manevrira, mijenja orbitu pa je dobio indeks Kosmos-2491.

Nekoliko mjeseci kasnije, uređaj s indeksom "Cosmos-2499" pojavio se u svemiru na isti način. Radioamater Dmitrij Paškov uspio je snimiti telemetriju s njega. Ali glavna stvar koju su promatrači vidjeli bila je da se uređaj namjerno približavao raketnom bloku Briz-M, koji ga je dovodio u orbitu, odnosno da je pokazivao ponašanje tipično za inspektora. U veljači 2023. "Cosmos-2499" je eksplodirao u orbiti.

Ruska vojska je 2017. godine nastavila eksperimente lansiranjem svemirske letjelice Kosmos-2519, koja je postavljena u istu orbitu kao i optički izviđački satelit Kosmos-2486. Dva mjeseca kasnije dogodilo se nešto novo: od Kosmosa-2519 odvojio se podsatelit Kosmos-2521 koji se nakon nekog vremena počeo približavati matičnoj letjelici, a zatim je i sam ispustio podsatelit (Kosmos-2523) koji je također počeo aktivno manevrirati.

Ruska vojska je 2019. godine napravila još jedan korak naprijed: inspektorski satelit Kosmos-2542 ispustio je podsatelit Kosmos-2543, a zatim je počeo progoniti ne raketni blok ili ruski satelit, već američki optički izviđački aparat USA 245 poznat i kao KH-11, prema riječima promatrača. NATO je na to odgovorio, nazivajući djelovanje ruskog aparata prijetnjom.

No skandal se još više rasplamsava kada je "Cosmos-2543" ispalio treći objekt velike brzine. Američka vojska smatrala ga je protusatelitskim projektilom, a ono što se događalo bio je orbitalni test protusatelitskog oružja.

Nakon početka rusko-ukrajinskog rata velikih razmjera, ruska strana nije zaustavila eksperimente u svemiru (neposredno prije rata provedena su ispitivanja protusatelitske rakete , tijekom kojih je Rusija oborila vlastiti nefunkcionalni satelit).

Konačno, u lipnju 2025., podsatelit, Objekt C, odvojio se od svemirske letjelice Cosmos-2558, lansirane prije gotovo tri godine, u kolovozu 2022., u orbitu blizu američkog USA 326. Ovaj objekt počeo je podizati svoju orbitu, približavajući se svom američkom "štićeniku".

- Sinoć sam također promatrao kako se Cosmos 2581, Cosmos 2582, Cosmos 2583 i Objekt F, kojeg je Cosmos 2583 objavio 18. ožujka,  približavaju jedan drugome... Bit će zanimljivo vidjeti kako će se odvijati svo ovo rusko 'matrjoška ponašanje u orbiti - primijetio je jedan od promatrača, Marco Langbroek. U Hrvatskoj bi se reklo - 'babuška' ponašanje. To su ukrašene ruske figure u kojima se krije više njih, a svaka je sve manja i manja. 

Službeno se ne otkrivaju ni imena ruskih vojnih satelita, ni njihova namjena, ni sastav njihove opreme. Obično znamo samo poruku da je u svemir lansiran još jedan satelit za Ministarstvo obrane.

Međutim, proučavanje dokumenata - znanstvenih i tehničkih časopisa, natječajne dokumentacije i društvenih mreža poduzeća - omogućilo je Bartu Hendrixu, dugogodišnjem istraživaču ruskog svemirskog programa, da zaključi da je naziv programa inspektorskih satelita "Nivelir". Ovu vezu potvrdili su ruski svemirski novinari iz "Novosti Kosmonavtika". Same satelite, čiji je GRAU indeks  14F150, gradi NPO Lavočkin, a podsatelite za bliski pregled i moguće uništenje gradi  CNIIHM , piše Hendrix .

Međutim, još se ne govori o uništavanju američkih uređaja od strane Rusa: dovoljno je promatranje i prisluškivanje. Glasine o razmještaju ruskog nuklearnog oružja u svemir su, ako ne i neutemeljene, onda preuranjene, navodi Meduza.