Hrvoje Šarinić bio je jedan od najbližih suradnika i savjetnika dr. Franje Tuđmana. Kao osoba od najvećeg povjerenja državnog poglavara bio je upućen u najstrože državne i stranačke tajne. Ipak, njihovi su odnosi, u kasnijoj fazi, bili opterećeni Šarinićevom obiteljskom tragedijom za koju je optužio radikalne krugove u HDZ-u, intimno i samog Tuđmana. 

U bizarnoj prometnoj nesreći, u ljeto 1998., poginuo je Šarinićev stariji sin Mario. U samom središtu Zagreba, u Klaićevoj ulici, Šarinić, inače pilot Tuđmanova predsjedničkog zrakoplova, izgubio je kontrolu nad motorom , pao na asfalat i preminuo od posljedica teških ozlijeda glave. Ta nesreća se dogodila u jeku stranačkih obračuna umjerene i radikalne frakcije HDZ-a kada je bilo jasno da se dr. Tuđmanu bliži kraj.

Mediji su pisali da je Šarinić, kao predvodnik liberalne struje HDZ-a, bio izložen snažnom medijskom linču novina koje su kontrolirali stranački radikali i pripadnici obavještajnih službi bliskih Iviću Pašaliću, Tuđmanovu savjetniku, i Markici Rebiću, bivšem šefu Vojne obavještajne službe. Šarinića, koji se uoči raspada Jugoslavije vratio iz Francuske gdje se bavio energetskim biznisom i priključio Tuđmanovom pokretu, isti su mediji optuživali za milijunske pronevjere novca namijenjenog kupnji oružja za obranu zemlje.

Predsjednik Tuđman, iscprljen od teške bolesti (umro je 14 mjeseci nakon nesreće Šarinićeva sina), nije imao snage presuditi u tom unutranjem sukobu koji je zaokupio javnost. Štoviše, Šarinića je maknuo iz svog ureda i eliminirao njegov politički utjecaj. Stvari su mu izmicale kontroli jer je cijela Hrvatska tada, zapravo, bila talac borbe za vlast unutar HDZ-a.     

Policijska istraga nesreće pokazala je da nije bilo drugih uzroka pogibije Maria Šarinića osim neporeznosti vozača motora. Njegov otac nije previše vjerovao MUP-u kojeg su, notta bene, tada kontrolirali oni isti koji su protiv njega plasirali afere u medije. Počele su kružiti priče da je Mario Šarinić likvidiran kako bi se poslala poruka ocu da se smiri. Zašto?

Spominjalo se da je Šarinić, nekoliko dana prije fatalnog udesa njegova sina, kao odgovor protivnicima iz HDZ-a,  planirao objaviti kompromitirajuće podatke o povezanosti HDZ-ovih radikala s golemim financijskim aferama, uključujući i poznate malverzacije oko Dubrovačke banke. Ta je afera imala i svoj upitan sudski epilog, ai unatoč tome nikad nisu vraćeni milijuni tadašnjih njemačkih maraka koji su prebačeni u Hercegovinu. 

Nakon tragične smrti sina i poraza HDZ-a na izborima 2000. Hrvoje Šarinić se povukao iz javnog života. Napisao je odličnu, insajdersku, knjigu o tajnim pregovorima sa Slobodanom Miloševićem. U javnim istupima vrlo je lijepo govorio o dr. Franji Tuđmanu unatoč njihovom političkom i osobnom razlazu. Ipak, do kraja života progonila ga je misao o tome kako je poginuo njegov sin Mario i tko je za to kriv...