SDP je samo jednom kandidirao svog stranačkog čovjeka protiv Milana Bandića na izborima u Zagrebu. Bio je to Rajko Ostojić, nakon što je Zoran Milanović proceduralnim manevrom i autoritetom šefa stranke srušio već zapečaćenu kandidaturu Davora Bernardića, kojega je smatrao preozbiljnim Bandićevim klonom.

U svim ostalim prigodama u zadnjih dvanaest godina SDP se okretao nestranačkom ili kandidatu neke partnerske stranke. Tako je trebalo biti i ovoga proljeća kad se SDP trebao sakriti pod skute trenutno antibandićeva favorita Tomislava Tomaševića. No kad je to puklo, kad je SDP ostao na čistini, iskristalizirao se novi kandidat.
Na izborima u Zagrebu za koje mnogi smatraju da će biti najvažniji u povijesti, SDP će u utrku gurnuti - Gordana Marasa. 
Zvuči nestvarno, poput neke parodije. A opet, smrtno ozbiljno. 
Gordan Maras, osoba koja je čitavo životno iskustvo skupljao u SDP-ovu stranačkom laboratoriju, nezapaženo kopao po stranačkim tunelima, oportunistički se probijao kroz stranačke rovove, sada je isplivao kao jedna od glavnih uzdanica u rušenju Milana Bandića sa čela Zagreba.

Kakva je to država u kojoj je Gordan Maras zvijezda i uzdanica?
I kakva je to stranka koja osobu bez ikakve političke težine, osobu koja je na zadnjim parlamentarnim izborima u Prvoj izbornoj jedinici, dakle u samom centru Zagreba, dobila točno 2831 preferencijalni glas, gura na izbore koji su po mnogo čemu prijelomni za Zagreb, ali i za Hrvatsku.
Marasova kandidatura zasad nosi jedan pozitivan predznak: Peđa Grbin neće strahovati od toga da bi Maras mogao osvojiti Zagreb i tako postao moćniji od šefa SDP-a, jer drugi najutjecajniji političar državi - gradonačelnik Zagreba - neusporedivo je važniji od nekakvog lidera oporbe.

Toga se svojedobno bojao i Milanović kad je maknuo Bernardića, kao i onda kad se skrivao iza nestranačkog kandidata. Ako Maras kojim čudom pobijedi, barem neće poremetiti profinjenu statiku moći na Iblerovu trgu.
No za SDP to znači da će sudbina stranke koja je nekad držala Zagreb, a s Milanom Bandićem dovela Zagreb do ovakvog stanja, biti u rukama čovjeka kojemu je Milanović izmislio ministarsko mjesto, koji je uvijek bio u kombinaciji, a nikad na poziciji, koji je više energije trošio probijajući se kroz političke ešalone, nego jurišajući na političke bastione. 
Paradoksalno, Marasova kandidatura mogla bi zadovoljiti sve frakcije u SDP-u. I vladajuću, jer na Marasov izlazak na izbore gleda se kao na njegovu političku eliminaciju, ali i Bernardićevu struju u Zagrebu koja bi elegantno prekoračila Marasov politički leš i preuzela kontrolu nad gradskom organizacijom.

Ipak, sama činjenica da SDP ozbiljno računa s Gordanom Marasom kao kandidatom za Zagreb govori o stanju glavne oporbene stranke. 
SDP je proteklih godina izgubio utjecaj u velikim gradovima, osim Rijeke gdje ozbiljno glavinja, i pretvorio se u stranku koja opstaje zahvaljujući ambicioznim pojedincima u manjim gradovima i općinama, ponekom gradu ili županiji. To je stranka koja se, grubo rečeno, proteže od Zagorja do Siska i pritom je prekoračila Zagreb. Iblerov trg odavno je utočište oligarhije uhljebljene na izbornim

listama, dok je teren prepušten entuzijastima bačenim iza neprijateljskih linija.
SDP mora pod hitno početi pobjeđivati. Još važnije, mora početi pronalaziti pobjednike.
Kadrovski bazen iz kojeg se crpe kandidati postao je toliko plitak da je izronio čak i Gordan Maras. Političar kojega i njegova vlastita stranka, a kamoli javnost, uzima tek koju mrvicu ozbiljnije nego Davora Bernardića.
No ako je doista Maras rješenje, tada je nemoguće pobrojati sve probleme.
Snažan kandidat za Zagreb, pa makar kandidat koji će izgubiti izbore, bio bi poruka da je SDP spreman okrenuti se novim rješenjima, ljudima, idejama, novoj energiji i pristupu, na tragu trenutno pobjedničke formule platforme Možemo!. Ali Maras je poruka da SDP ne može pobjeći od vlastite sudbine, da je talac mediokriteta, potrošenih rješenja i doslovno lijevih smetala.

Kad se nisu sakrili iza Tomaševića, otišli su u drugu krajnost.
Zašto su izbori u Zagrebu važni za SDP? Zato što su važni za Hrvatsku. Za političku scenu u kojoj Andrej Plenković nema konkurencije, ni u vlastitoj stranci, a kamoli šire od toga. Za društvo u kojem taj HDZ nesmetano i nekažnjeno provodi svoju samovolju, generira afere i prelazi preko njih. Za državu koja je prepuštena na milost i nemilost jednoj stranci i jednom vođi.
U Zagrebu bi se SDP trebao vratiti iz mrtvih. Nažalost, u Zagrebu bi SDP s Marasom mogao zabiti još jedan čavao u lijes vlastite budućnosti.