Na dan izbora je išao po selu i davao 20 eura onima koji glasaju za njega. Tu informaciju smo dobili iz jedne općine, ali kako nije bilo snimki ili dokaza, druga strana je jednostavno to opovrgnula, pa informaciju o imenima ne možemo objaviti. Ali činjenica je da je u mjestu s nešto više od 1000 glasača taj koji je navodno davao novac za par glasova ušao u drugi krug, pa ako je informacija točna, itekako mu se isplatilo potrošiti koji euro. Ali čak i da ovo nije točno, činjenica je da je itekako moguće u uvjetima niske izlaznosti, kad 60-ak posto ljudi na lokalnim izborima ne želi na birališta. Načelnička funkcija nosi i mogućnost zapošljavanja, sitnog pogodovanja, pa čak i ovakve direktne kupnje birača. Ona indirektna dolazi poslije. Naravno, dodatno ovu mogućnost osigurava nevjerojatna usitnjenost općina, pa Hrvatska s manje od četiri milijuna stanovnika ima 428 općina, 127 gradova, 20 županija i Zagreb, koji je županija i grad u jednom. Ali to pokazuje i koliko su ljudi spremni zažmiriti na zlouporabe i korupciju iako nećete naći nikoga tko bi to javno rekao. Ako lokalni čelnik osigurava egzistenciju, daje pomoć, bolje glasati za njega, pa makar sebi na račun istih tih građana priskrbio puno više. U hrvatskim školama još nema građanskog odgoja, mlade koji prvi put izlaze na birališta škola nije učila o demokraciji, važnosti participacije niti javnoj kontroli moćnika. I kad sve to zbrojite, dobijete mogućnost da se i s par stotina eura možete progurati na vlast...