Vanja Špiljak, sin nekoć silno moćnog komunističkog političara Mike Špiljka, nakon što je dvaput morao u Munchenu svjedočiti da nema veze s brutalnim ubojstvom Stjepana Đurekovića, polako se povlači iz naftnog biznisa i otvara supermodernu luku u Novom Vinodolskom.

Unatoč golemim vezama i utjecaju što ga i danas Vanja Špiljak ima u hrvatskim centrima moći, otvaranje njegova projekta nije išlo glatko. Zapelo je na mišljenju inspektora Hrvatskih cesta, koji je primijetio da su instalacije Špiljkove luke smještene preblizu Jadranskoj magistrali. Svejedno, da je bilo i ozbiljnijijh primjedaba, teško bi se moglo usporiti projekt u koji je Špiljak uložio svojih sedam milijuna eura, i to - gle čuda - baš u gradu aktualnog ministra mora, prometa i infrastrukture.

A Butković je i vodio grad kad je Špiljak u njemu počeo graditi luku. Iako se kolokvijalno budući nautički sadržaj u uvali Muroskva naziva marinom, zapravo je to luka koja će ovaj ili najkasnije idući tjedan biti otvorena za javni promet.

nepravomoćno Doživotna za Perkovića i Mustača za ubojstvo iz 1983.

"Još se samo čeka izdavanje uporabne dozvole, koja bi trebala biti ishodovana kroz koji dan, nakon čega se počinje s radom", kratko je komentirao slučaj Robert Jovanović, direktor tvrtke Navikon, koja je u stopostotnom vlasništvu inevstitora, tj. Špiljkove švicarske tvrtke Mitan Handels.

Naime, gradnja luke s ukupno 180 vezova (160 nautičkih i 18 komunalnih) namijenjenih za veće motorne brodice i jahte počela je sredinom 2015. i trajala do svibnja ove godine. U nju je uloženo nešto više od pedeset milijuna kuna. Špiljkova tvrtka opskrbljuje NATO, misije UN-a i trgovce naftom, on je već desetljećima uspješni naftni biznismen i kompanija mu se ubraja među najjače iz te branše u Švicarskoj.

Svejedno, Špiljak je još 2014. prognozirao kraj malim i srednjim naftnim tvrtkama, u koje ubraja i svoju, te najavio lagano povlačenje iz tog biznisa kako bi investirao u hrvatski turizam. Špiljak je financirao i urbanistički plan, to je omogućilo raspisivanje natječaja za koncesiju na kojem je njegova ponuda bila jedina, te je tadašnje upravno vijeće Lučke uprave upravo njegovoj tvrtki odlučilo dodijeliti koncesije na 29 godina.

Luka se prostire se na oko četiri tisuće četvornih metara na kopnenom dijelu. Tu su i prostrana recepcija, restoran, parkiralište i prateći sadržaj. Vrh uvale, ispod Jadranske magistrale, izvučen je pedesetak metara na more i pretvoren u rivu s tri gata te lukobranom čiji se temelji nalaze na oko 18 metara dubine. Cilja se na klijentelu više srednje klase, jer su analize pokazale da je ta klasa (uspješni odvjetnici, privatni poduzetnici, doktori) najbolje preživjela negativne financijske trendove.

Riječ je, uglavnom, o klijentima u dobi od 40 do 60 godina iz Njemačke, Slovenije, Austrije, ali i drugih zemalja. To su uglavnom vlasnici brodova vrijednih od 100 do 900 tisuća eura, dugački od osam do četrnaest metara. Oni traže kvalitenu uslugu, žele se dovesi do luke, parkirati, uzeti ključeve broda te isploviti. Špiljkov pokojni otac je još sredinom 60-ih kraj Novog Vinodolskog, u 10-ak kilometara udaljenome mjestašcu Smokvici, sagradio vikendicu u kojoj je obitelj ljetovala.

OTKRIT ĆE IMENA? Perkovićevi memoari: Knjiga od koje strepe HDZ, Kaptol i desnica

Mlađi Špiljak, danas 74-godišnjak, gotovo svako ljeto provodio je u toj vikendici te u više navrata izjavio kako se tu osjeća kao kod kuće. Početkom 90-ih Špiljak je otišao iz Ine, a 1994. u Zürichu osnovao tvrtku Mitan Handels, s kojom se etablirao na međunarodnom naftnom tržištu. Prvu veću zaradu ostvario je u poslu s ruskim Gazpromom. Karijeru je započeo u Ina Commerceu, tad atraktivnom poduzeću zaduženom za poslovanje u inozemstvu.

Prema optužnici za Đurekovićevo ubojstvo protiv Perkovića i prema pravomoćnoj presudi Krunoslavu Pratesu, upravo je Vanja Špiljak ključna osoba zbog koje je Đureković ubijen. Tvrdilo se da se Špiljak bavio malverzacijama u Ini, a njegov otac da je to htio zataškati tako da optuži Đurekovića.

Presuda Pratesu navodila je da se "Mika Špiljak u povjerenju obratio Juri Biliću, članu Izvršnog komiteta CK SKH, i optužio Đurekovića kao glavnog krivca za pronevjere te tražio od njega s ovom argumentacijom njegovu likvidaciju". Vanja Špiljak je na sudu sve demantirao tvrdivši da nikakve malverzacije s naftom nije ni mogao napraviti jer je tek pola godine nakon što je Đureković u travnju 1982. godine pobjegao iz zemlje dobio dozvolu za vanjskotrgovinsko poslovanje.

Zanimljivo, Špiljkovu investiciju ozbiljno je pogurao i aktualni ministar Oleg Butković. "Špiljak se pokazao kao ozbiljan investitor, a investicije su jedino što me zanima, nema tu prostora za politiku. O onome što se dogodilo prije 31 godinu u Njemačkoj zaista nije na meni da odlučujem, pa ni da sudim. Zato ne razumijem i ne vidim razloga da se ovaj projekt dovodi u vezu s tim, pa da se u to miješa politika", svojedobno je, još 2014. godine, izjavio Butković, tad gradonačelnik Novog Vinodolskog, naglašavajući da će gradnja marine obogatiti kraj te značajno pokrenuti i podići turizam.

Iako Vanja Špiljak, zbog nedavne smrti supruge koja je bolovala od teške bolesti, nije bio u mogućnosti često obilaziti gradilište te je sve pratio i komunicirao s nadležnima putem Skypea, njegov dolazak se očekuje na skorašnjem otvorenju.