U najnovijem izvještaju Amnesty navodi da vladine snage, kao i pobunjeničke grupe, svakodnevno čine ratne zločine. Vlada je navodno pojačala bombardiranje grada posljednjih tjedana kako bi odgovorila na pobunjeničku ofenzivu, iako je predsjednik Bashar al-Assad tijekom intervjua u veljači kategorički zanijekao sve optužbe da se njegova vojska koristi bombama. 

S druge strane, najmanje 10 osoba, uključujući četvero djece i odgojiteljicu, ubijeno je u nedjelju kad je bomba pala na vrtić u Saif al-Dawla naselju.

Prema izvještaju, u bombaškim napadima na Alep, u razdoblju od siječnja 2014. do ožujka 2015. godine, poginulo je 3.124 civila, te 35 pobunjenika. Također su pogođene tri škole, oštećeno je 17 bolnica, te su 23 džamije oštećene ili srušene.

Vlasti su iz vojnih zrakoplova bacale različite stvari koje su trebale poslužiti kao bombe: bačve s naftom, cisterne za gorivo ili plinske boce omotane eksplozivom, gorivom i metalnim dijelovima. Obično su to izbacivali u područjima grada koje su zauzeli pobunjenici, a koja su puna civila.

"Vidio sam djecu bez glava, dijelove tijela razbacane posvuda... To je izgledalo baš onako kako bi zamišljao da izgleda pakao", rekao je lokalni tvornički radnik kad je opisivao poprište jednog napada u gradskoj četvrti al-Fardous u 2014. godini za BBC.

Civili su namjerno ciljani

Većina žrtava u osam napada koje je Amnesty istraživao bili su civili. Grad je inače podijeljen na dijelove koje drže vlada i pobunjenici, i to još od početka borbi 2012. godine. Amnesty smatra da su napadima iz zraka namjerno ciljani civili i civilni objekti, te napominje da je ratni zločin namjerno učiniti metama napada one koji sami direktno ne sudjeluju u borbama. 

Takvi sistematski napadi na civile, kad ih izvede vlast, kao što je slučaj u Alepu, mogu se prozvati i zločinom protiv čovječnosti. Ali i naoružane pobunjeničke snage optužene su za ratne zločine, jer su koristili neprecizno oružje poput minobacača i improviziranih raketa opremljenih plinskim spremnicima (poznatijim kao 'pakleni topovi), u napadima u kojima je živote izgubilo najmanje 600 civila tijekom 2014. godine.

U izvještaju se još navodi da su rasprostranjena mučenja, besmislena uhićenja i otmice civila, koje u podjednakoj mjeri izvršava vlast kao i pobunjenici. Zbog svih tih strahota, život civila u Alepu je postao krajnje nepodnošljiv, te su mnogi sklonište i život morali potražiti pod zemljom.

Građani svoj grad pak opisuju kao neki krug pakla. "Ulice su pune krvi. A ljudi koji su ubijeni nisu oni isti koji su se borili", kaže jedan stanovnik.

"Prije više od godinu dana UN je donio rezoluciju prema kojoj je trebalo prekinuti nepoštivanje ljudskih prava, posebno bombardiranje, te je izjavljeno da će biti posljedica za sve vlade koje se toga ne budu pridržavale", prisjeća se Philip Luther, direktor Amnestyjevog programa za Bliski Istok i Sjevernu Afriku, pa dodaje: "Danas je međunarodna zajednica okrenula leđa stanovnicima Alepa u hladnokrvnom pokazivanju indiferencije na sve veću ljudsku tragediju."

A dokle god ne dođe do akcije nekog izvana, ratni zločinci u Alepu kao da su dobili zeleno svjetlo od međunarodne zajednice da se igraju sa životima civila koliko ih je volja, bez straha od ikakve kazne.