Viši sud u Valjevu rehabilitirao je nekadašnjeg četničkog zapovjednika Nikolu Kalabića, donosi Radio Slobodna Evropa. Zahtjev je podnijela njegova njegova unuka Vesna, a sud je utvrdio da se sedam odluka Državne komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača u Drugom svjetskom ratu, donesene od travnja do listopada 1945. godine koje se odnose na Kalabića, smatraju ništetnim.

Ništetnim smatra se i rješenje Sreskog suda u Mionici od 11. studenog 1946. godine koji je Kalabića proglasio narodnim neprijateljem i oduzeo mu imovinu. Njegova unuka sada traži povratak imovine dijela oduzete imovine.

Sada je, eto, došao red i na Kalabića da ga se rehabilitira nakon što je to već učinjeno Draži Mihailoviću i Milanu Nediću.

Sam Kalabić zapovijedao je Gorskom gardom pod Dražinim zapovjedništvom, a pod nadimkom Ras-Ras bio je poznat po nevjerojatnoj okrutnosti koje se nije nimalo sramio. U pismu iz travnja 1944. godine je osobno naredio klanje partizanskih simpatizera.

Pozdravlja te čika Pera

"Dragi Pape, za klanje komunista molim te dobro tu stvar proveri. Ispitaj još bar 3 čoveka. Za te ljude koji treba da se zakolju. Pitaj Peru Miletića, Stevana Beserovca i Živorada Pajića, pa ako oni kažu da su krivi kao komunisti, onda najviše zakoljite: u Jasenici 3, Popučke 2, Garić 2, Grabovica 2, konja pastuva od Zakića mi dovedite, a za njega zna Stanimir. Mene ćeš naći tek drugi dan Uskrsa u večer u Lekovicama kod Stanoja. Nemoj se vraćati dok zadatak ne svršiš. Želim iskreno da praznik Hristovog voskrsenja dočekate svi zdravi. Doviđenja. Pozdravite mi sve, a tebe najviše pozdravlja tvoj čika Pera."

Iako je službeno bio podređen vođi četničkog pokreta, Draži Mihailoviću, Kalabić je i tamo bio zloglasan zbog okrutnosti. Čak i njegovi podređeni zabrinuto su pisali Mihailoviću i preklinjali ga da zaustavi Kalabića i njegove koljače.

"Var(ošicu) Stragare upalili su zato što su od prvog do poslednjeg bili svi pijani. To je bilo prvo delo Kalabića, čim je stupio na tlo svoje teritorije. A sad zbog njihova pijančenja, i ludih glava ispašta jadan napaćeni srpski narod. Svaki dan kuluče obadva sreza, i ništa nemogu da učine opet. Što je najgore isekoše svu državnu, Manastirsku i opštinsku šumu Rudnika. Narod kuka i plače, vapije za pomoć", piše jedan od članova zapovjedništva Gorske garde krajem 1943. godine.

Gotovo očajnički ovaj časnik piše Draži: "Ja Vas Dragi Čika Dražo razumem gde se i u kakvoj situaciji nalazite, ali ipak preduzmite kakve bilo mere".

Ozna sve dozna 

Nakon poraza u Drugom svjetskom ratu, Kalabić se skrivao u ruralnim krajevima Srbije sve dok ga zloglasna Ozna nije uhvatila krajem 1945. godine. Službene vlasti kasnije su govorile da je Kalabić otvoreno nudio suradnju Ozni u zamjenu za imunitet od kaznene odgovornosti. Stav vlasti kaže da je Kalabić iskoristio svoja poznanstva kako bi namamio u klopku četničkog vođu Mihailovića. Draža je uhićen negdje u ožujku 1946. godine i tek nekoliko mjeseci kasnije je strijeljan.

Kalabićeva sudbina ostala je nepoznata. Službeni arhivi ne bilježe ni presudu ni datum smaknuća, a ni mjesto smaknuća. Informacije iz druge ili treće ruke govore da je Kalabić ubijen nekoliko mjeseci nakon Mihailovića, a službeno je proglašen mrtvim tek 2011. u izvanparničnom postupku.