Skup veterana Armije BiH, VRS, HVO: Zašto smo ratovali?
Novinar portala Buka Aleksandar Trifunović proveo je, piše, jedan dan u Jajcu s više od 40 veterana, pripadnika vojski koje su u prvoj polovici 90-ih ratovale na prostoru bivše Jugoslavije. Njih već godinama organizira Centar za nenasilnu akciju kako bi ljudi koji su prije četvrt stoljeća ratovali jedni protiv drugih, skupa obilazili nekadašnje linije fronta, spomenike i mjesta zločina.
Oni na tome govore na javnim skupovima.
"Bivši neprijatelji danas provode dane zajedno, nerijetko dijele sobe u kojima spavaju. Provode dane i noći u zajedničkom razgovoru. Pričaju o tome kako je tijekom rata bilo živjeti s druge strane nišana, a kako je danas preživjeti u ovakvom miru. Zajedno polažu vijence na obilježena i neobilježena mjesta stradanja i spomenike poginulima", piše Trifunović.
Jedno od takvih mjesta su Bravnice, nekoliko kilometara od Jajca, na cesti Banja Luka-Sarajevo. U ovom mjestu pripadnici HVO-a pobili su 41 srpskog civila, a desetke njih ranili. Na polaganju vijenaca u Bravnicama, govorila je Nadežda Janković, koja je i sama teško ranjena na tom mjestu kad se s drugim civilima povlačila iz Donjeg Vakufa u koloni. Bila je riječ o akciji Maestral 2 početkom rujna 1995.
"Prvo je kolona pogođena granatom, a onda su na nas pucali. Odgovornost za zločin je na hrvatskoj vojsci, čije su jedinice počinile zločin, ali su istovremeno prvu pomoć pružile jedinice lokalnog HVO-a i zbrinule nas ranjene", izjavila je Nadežda.
Za ovaj zločin nitko nije osuđen, a mjesto, osim privremenom tablom, nikada i ničim nije obilježeno. Dvadesetak kilometara dalje, prema Mrkonjić Gradu, nalazi se Jezero, mjesto u kojem su pripadnici Vojske RS-a pobili više od 50 civila, mahom starijih koji nisu uspjeli pobjeći iz Jezera. Za 30 nestalih mještana još se traga, ispričao je okupljenim veteranima Mirsad Omerinović.
Pravdi nikada nisu privedeni niti organizatori ovog zločina, iako su danas, piše Buka, četvorica bivših vojnika, pripadnika jedinica VRS-a, zbog ovog zločina u zatvoru, očito kao direktni počinitelji. Što se tiče operacije Maestral, 2007. godine vlasti Republike Hrvatske dobile su informaciju da je tadašnji zapovjednik 7. gardijske brigade brigadir Ivan Korade zapovjedio ubijanje nekoliko ratnih zarobljenika iz Vojske RS-a.
Zločin je pet od sedam vojnika HV-a koštao zatvorskih kazni, a Koradeu se nikada nije sudilo, zato što je u proljeće 2008., nakon ubilačkog pohoda u kojem je vatrenim oružjem i nožem pobio četvero ljudi, počinio samoubojstvu pred potjerom Policije RH.
Što se tiče inicijativa za okupljanje veterana HV-a, HVO-a, Armije BiH, Vojske RS-a, one postoje već godinama, na tim se okupljanjima susreću i otvoreno razgovaraju ljudi koji su grčevito ratovali jedni protiv drugih. Prema svjedočenjima na koja je prošlih godina nailazio Express, pri tim susretima i razgovorima uopće ne mora sve prštati od slaganja, ali je važno nešto drugo.
"Znamo se u razgovoru potpuno neslagati oko nekih stvari. Ali je najbitnije to da razgovaramo jedni s drugima, da vidimo što misli i osjeća i onaj koji je bio na drugoj strani. Jer nitko normalan ne bi više nikada ratovao", kazao je svojedobno jedan od sudionika tih razgovora, inače veteran HV-a, dragovoljac od prvog dana rata i od prvog dana do kraja Oluje u djelatnom sastavu.
Trifunović je sada razgovarao s veteranima okupljenima u Jajcu.
"Svi su ponavljali da je razlog što sada zajedno obilaze mjesta rata i stradanja samo jedan; da svojim pričama i angažmanom učine da se rat nikada više ne ponovi. Da im djeca i unuci žive bez straha od novih sukoba. Zgroženi su politikom i medijima koji ne vode računa kako i što govore o proteklim događajima, a oni sami znaju da to nije istina. Veoma mali broj medija iz BiH jučer je popratio ovaj skup", napisao je Trifunović za Buku.
Mirza iz Jezera je na kraju svog izlaganja rekao: "Svi su ovdje obnovili svoje kuće, svi smo se vratili, i Srbi, i Bošnjaci, a imamo i jednog Hrvata, i pitam se svaki dan, zašto smo onda ratovali?"
U Ratu u Bosni i Hercegovini pobijeno je i poginulo oko 100.000 ljudi, daleko najviše s teritorija pod Armijom BiH, potom pod onim VRS-a, te HVO-a. U Domovinskom ratu u Hrvatskoj pobijeno je ili nestalo do 16.000 civila i vojnika na hrvatskoj, do 7000 civila i vojnika na srpskoj strani, te 1279 pripadnika JNA.
U Hrvatskoj je tijekom rata bilo 400.000 prognanih i izbjeglih na hrvatskoj, 300.000 na srpskoj strani, a u BiH brojke izbjeglih, što je u pravilu značilo preživljavanje, bile su milijunske. O razaranjima gradova, mjesta, ranjenim, invalidima i traumatiziranima da se ne govori.
"Osim da je i danas priča o ratu i ratna retorika glavna politička poluga ološa koji gospodari ovom zemljom zbog čega suočavanje sa prošlošću nikad nije ni počelo", piše Trifunović, misleći pritom na BiH.
"A bez toga nema i nikada neće biti trajnog mira, što je i jedini cilj ovakve politike. Ljudi, veterani koje sam jučer sreo, u ratu su davali sve od sebe. Danas u miru rade isto, daju sve od sebe da se rat ne ponovi i ma kako se čini malim, ovo je veliki i hrabar korak za ovo društvo u zemlji kojoj nitko danas sa sigurnošću ne može garantirati kakvu će budućnost imati."