Ovo će biti gadan okršaj. Rusi su, preko dviju državnih banaka, “usuli” više od 1,5 milijardi eura (to ni u Rusiji nije malo novca), no za plasirane kredite nisu upisali “kolaterale”. Čini se da su Rusi samo na Ledo upisali hipoteku - ali je otvoreno pitanje u kojem se redu za namirenje nalaze. “Lex Agrokor” do daljnjeg ih je izbacio iz igre. Čini se da je to bio jedan od dva glavna cilja ovoga zakona. Drugi je cilj bio održanje statusa quo u Hrvatskoj. Rad najvećih kompanija, njihova ovisnost o državi, ortačka ekonomija, sve bi to trebalo ostati isto kao s Agrokorom, samo bi rascjepkanu kompaniju trebalo predati u puno  malih ruku. Kao u pjesmi: “Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može...”.

No na drugoj strani skupilo se također podosta rukica koje imaju svoje zamisli o rješavanju Agrokorove krize. Koliko je Agrokor bitno geopolitičko pitanje jasno pokazuje činjenica da su na zadnjem susretu Aleksandar Vučić i Vladimir Putin o njemu razgovarali iza zatvorenih vrata. Prije odlaska u Moskvu Vučić je ipak, pomalo nepromišljeno, rekao da će s Putinom razgovarati o ruskom “preuzimanju Agrokora”, koje se tad činilo izglednim. Srbijanski predsjednik - tad u funkciji premijera - rekao je u gostovanju na TV Pink: “Razgovarat ćemo o ekonomskoj suradnji, o preradi voća i povrća, o Agrokoru čiji vlasnik postaje Sberbanka, o namjenskoj industriji...”. 

Namjenska industrija, to je industrija naoružanja, a Vučićeva formulacija o “preuzimanju Agrokora” demaskira stvarne ruske namjere. Ne treba, naime, podcijeniti Vučićevu upućenost u Putinove regionalne planove jer se s njim često sreće. Ne treba smetnuti s uma da Putin u ovoj regiji ima puno jakih oslonaca. Šef Republike Srpske, Milorad Dodik, ni ne skriva činjenicu da je Putinov satelit. Rusija u Bosanskom Brodu održava veliku rafineriju koja komercijalno nije isplativa, ali je geopolitički bitna. U Srbiji uživa veliku naklonost Ivice Dačića, ministra vanjskih poslova. Rusija je vlasnik srpske naftne industrije (NIS) i dviju rafinerija, a već odavno nije tajna ni to da Viktor Orban ima puno bolje odnose s Moskvom nego s Bruxellesom. 

Dok su dionice Agrokora slobodno padale, neki su investitori kupovali dionice pojedinih poduzeća iz sastava koncerna po niskoj, katkad bagatelnoj cijeni. Jednoga dana, kad se - ako se - Ledo, Jamnica i drugi krunski dragulji posrnulog carstva vrate na staze stare slave, te bi se investicije mogla višestruko vratiti. Upućeni izvori iz investicijskih krugova tvrde da su među kupcima Agrokorovih vrijednosnica bili i ruski investitori, a to znači da im je Agrokor i dalje u fokusu. Oni bi sad mogli kupiti velike pakete dionica, pa kasnije, nakon isteka “lex Agrokora”, ići dalje u okrupnjavanje vlasništva. Bez obzira na to što će otpisi plasmana nakon resetiranja Agrokora morati biti veliki - od 40 do 70 posto - novac Sberbanke još će biti najjači adut u igri. Kako sad stvari stoje, vrlo je teško, naime, zamisliti bilo koji ishod priče o Agrokoru bez Rusa. 

Goranko Fižulić, jedan od najupućenjih kroničara  Agrokorova sunovrata, u Telegramu je iznio svoje viđenje raspleta krize. - Ledo, Jamnica, Zvijezda, Pik, Dijamant, Frikom, Mivela i Sarajevski kiseljak, uz još neku manju kompaniju, mogu biti prodani za dvije milijarde eura pod uvjetom da se banke i vlasnici obveznica Agrokora usuglase oko skidanja jamstava, garancija i zaloga na nekretnine i opremu. Budući da te iste banke i vlasnici obveznica Agrokora potražuju između 3,2 i 3,5 milijardi eura, nameće se zaključak da je prodaja navedenih kompanija najbolji mogući scenarij za tu grupu vjerovnika - tvrdi Fižulić pa nastavlja: - Upravo to i jest razlog zašto su ruske banke svojim klijentima dale mig za kupovinu tri tranše obveznica koncerna uz, opreza radi, dodatno organizirani marketing preko poslovnih servisa. Tako je cijena obveznica u četvrtak porasla s jedne četvrtine na trećinu nominalne vrijednosti. Ako tržište povjeruje u buduću realizaciju gore navedenog scenarija, njihova vrijednost mogla bi se u odnosu na sadašnju cijenu i udvostručiti. Istina, to bi još uvijek bilo samo od 60 do 65 posto nominalne vrijednosti, pa bi svi njihovi primarni kupci iz 2012. te kupci na sekundarnom tržištu do početka ove godine pretrpjeli značajne gubitke.

Investicijski stručnjak Drago Munjiza, nekoć menadžer u Agrokoru, ustvrdio je na jednom portalu da bi u resetiranju Agrokora trebalo smanjiti izloženost tvrtke prema Moskvi. - Ukinuo bih tzv. drage projekte ili ‘pet projects’, ako ih ima, smanjio bih operativnu prisutnost u regiji, posebice u Srbiji i srpskom entitetu Bosne i Hercegovine. Tražio bih način kako smanjiti izloženost prema ruskim državnim bankama, a povećati izloženost prema ICB-u, EBRD-u, HBOR-u... - rekao je nedavno Munjiza.

Da je u slučaju Agrokora kod Rusije presudan geopolitički, a ne ekonomski moment, pokazuje i analiza geopolitičara iz Stratfora. “Za Moskvu uplitanje na Balkan je poduhvat niske cijene i visokog prinosa. Ruska vlada nema iluzija da će biti u mogućnosti pridobiti balkanske zemlje na svoju stranu. Umjesto toga, gledaju na regiju kao na osinje gnijezdo. Ako ga prodrmaju, mogli bi stvoriti krize koje će biti preduboke za Europsku uniju ili NATO da ih zadrži, dajući joj (Moskvi) time još jednu kartu u pregovorima sa Zapadom”, piše u jednoj od Stratforovih analiza. 

U tom se smislu zadnja regionalna nestabilnost Kremlju pojavila kao naručena. Hrvatsku su, naime, zadnjih tjedana iz većine zemalja okruženja počele snalaziti ozbiljne nevolje. Prvi je proljetni signal nedobrosusjedskih odnosa došao sa sjevera, iz Slovenije, koja je - s osloncem na Bruxelles - počela primjenjivati drakonske granične kontrole stvorivši kilometarske kolone. Razlog povećanih gužvi nije  bio samo rigorozan postupak pograničnih službi, nego i osjetno veća navala stranih turista na Hrvatsku. - Prema podacima koji nisu još potpuno precizirani, ovoga Uskrsa imamo 92 posto više noćenja i 60 posto više dolazaka gostiju nego za Uskrs prošle godine - rekao je Novoj TV ministar turizma Gari Capelli. Gužve bi, dakle, bile veće nego lani, no eksponencijalni rast broja stranih turista ipak nije jedini, a vjerojatno ni ključni razlog koji je doveo do jezivog krkljanca. 

Gostujući u siječnju u  emisiji “Studio City” Erjavec je još u siječnju izravno zaprijetio da će nam uništiti turističku sezonu ako odbijemo implementaciju odluke Arbitražnog suda. Erjavec je rekao da će, ako odluka dođe prije turističke sezone, ono što će se tad događati “sigurno više naštetiti Hrvatskoj”.

Njega ne možemo u cijelosti i bez ostatka pripisati ni zloj volji službene Ljubljane, jer je Slovenija imala pokriće u briselskom dogovoru o strogom nadzoru granica, koji je imao za cilj smanjiti opasnost od terorizma. No slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec davno prije briselskog dogovora jednostrano je najavljivao Hrvatskoj nevolje ako ne pristane priznati rezultate arbitraže za Piranski zaljev, koji bi uskoro trebali biti objelodanjeni, pa nije teško zbrojiti dva i dva.

Slovenci žele “dimnik”, izlaz na otvoreno more, i ako im ga ne damo, napast će našu najjaču gospodarsku granu.  To je poruka. Gostujući u siječnju u  emisiji “Studio City” Erjavec je još u siječnju izravno zaprijetio da će nam uništiti turističku sezonu ako odbijemo implementaciju odluke Arbitražnog suda. Erjavec je rekao da će, ako odluka dođe prije turističke sezone, ono što će se tad događati “sigurno više naštetiti Hrvatskoj”. “Mislim na one koji će iz Austrije i Njemačke, preko Slovenije, putovati u Hrvatsku. Ako to pitanje još bude otvoreno i ako arbitražna odluka ne bude implementirana, bit će teškoća i već sam rekao da se ta stvar neće lako riješiti”, rekao je Erjavec, a sad smo vidjeli kako bi to trebalo izgledati. Je li ovo bila generalna proba? Sva je prilika da jest.

Odluka arbitraže mogla bi biti objelodanjena idućih mjeseci. Za Hrvatsku bi, očito, bilo najbolje da to bude na jesen. Taj bi nam tajming prištedio milijune eura... Naša zemlja je jednoglasnom odlukom Sabora iz kontaminirane arbitraže istupila, no Slovenija je i dalje smatra važećom. Otvoreno je pitanje zašto Erjavec misli da će rezultat arbitraže biti povoljan po Sloveniju, ali čini se da službena Ljubljana u to nije sumnjala ni jednog trenutka od početka rada ad hoc arbitražne skupine. 

Nakon skandala u kojemu se otkrilo da su Slovenci u arbitraži koristili nedopuštena sredstva, postalo je jasno zašto je Erjavec siguran u povoljan ishod. No zašto on u njega vjeruje i sad, kad su nečasni ljudi uklonjeni iz arbitraže a nedopušteni postupci stavljeni ad acta, nije jasno, mada možemo naslućivati. U svakom slučaju, ako strani turisti od lipnja do rujna budu imali posla s ovako nepropusnom granicom, na godinu će ih se malo odvažiti na takvu avanturu. To bi Hrvatskoj moglo priuštiti ozbiljne financijske gubitke u najvažnijoj gospodarskoj grani, koja proizvodi gotovo četvrtinu nacionalnog dohotka.

No ovaj je problem ipak lakše rješiv. Središnje ekonomsko, političko i geopolitičko pitanje cijele regije sad je Agrokor, i tako će zadugo i ostati. Beogradski summit na vrhu, sastanak ministara iz zemalja koje su pogođene krizom Agrokora, zaobišao je predstavnike Hrvatske. Zašto? Ovakav sastav “summita žrtava” na prvi pogled nije sasvim jasan, ali postoji logika koja ga može rastumačiti. Očito je, naime, da sve zemlje kojima se “dogodio Agrokor” vjeruju kako u raspletu priče slijedi frka, u kojoj će svaka država nastojati proći sa što manje gubitaka, nastojeći pritom za sebe izvući što više, muljajući sve druge, a po prirodi stvari najviše - Hrvatsku.

Pri tome ne treba smetnuti s uma da su izvorišta problema Agrokor i Ivica Todorić: da je koncern dobro i korektno poslovao - do svega ovoga ne bi došlo. Krivci nisu ni banke ni strane države. No sad smo tu gdje jesmo, wrong or right, my country, kako kažu Englezi. Ivica Todorić je najveći gazda u Hrvatskoj, ali je ujedno i drugi najveći zemljoposjednik u Srbiji, vlasnik je Mercatora koji je kralježnica slovenskog retaila, a u Bosni i Hercegovini također nije manje važan. Sad će svatko nastojati “predriblati” svakoga, ulazeći u neprincipijelne koalicije prema logici trenutka. Slovensko-srpsko-rusko savezništvo u tom je smislu čak i dugovječno. No Rusi se ne tuku samo s državom. -Tu se spominju ruski planovi, ali činjenica je da na Ruse otpada 1,3 od ukupno šest milijardi eura duga. Proces restrukturiranja neće biti jednostavan. Poslovanje koncerna vezano je uz četiri zemlje, a u svakoj postoje specifični ugovori Agrokora s državom. Tu su i sindikati - rekao je makroekonomist Damir Novotny Poslovnom dnevniku. Svi se ti subjekti moraju imati na umu u verziji konačnog rješenja.

Hrvatskoj vladi ostaje relativno kratko razdoblje za rješavanje problema Agrokora. Još nije jasno kakve konture rješenja nudi Ante Ramljak, ako ih uopće i sam nazire. - Agrokor je sedimentna pojava. Ne samo trenutačno, nego u hrvatskoj ekonomskoj povijesti to je najsloženiji gospodarski predmet - rekao je Goran  Marić u emisiji Hrvatskog radija “A sada Vlada”. Osvrnuvši se na posao izvanrednog povjerenika u Agrokoru rekao je da “nema složenijeg i zahtjevnijeg gospodarskog posla u Hrvatskoj”. - Bilo bi dobro izvršiti analizu cjelokupnog stvarnog stanja. Očekujem da će povjerenik odgovoriti tim zadaćama, ali očekujem i primjerice da se hitno raskinu, ako još nisu, svi štetni ugovori koje je Agrokor imao s povezanim društvima. Ne štetnima za Agrokor, nego štetnima po ta povezana društva. Jer neka od tih društava su plaćala desetke milijuna kuna Agrokoru, a da protučinidbe zapravo prave nije bilo, odnosno protučinidba je bila u pomoći u upravljanju.

Goran Marić tvrdi da nije bilo razloga za bilo kakvo plaćanje Leda, Jamnice i Tiska Agrokoru godišnje 10, 20, pa i 50 milijuna kuna. - Takvih je bilo ugovora do otprilike 500 milijuna kuna godišnje. To trenutačno treba raskinuti jer zbog tih ugovora te tvrtke nisu mogle plaćati svojim dobavljačima, nego su plaćale Agrokoru - rekao je Marić. 

Nažalost, to je bila takva pomoć da ih se dovelo u poteškoće - rekao je Goran Marić. Koliko će vremena trebati da se svi ti odnosi raspetljaju? Vjerovatno mjeseci. Ako unutar Agrokora bude dovoljno novca, resetiranje će se izvoditi s manje teškoća, ali ako novčani tijek ne bude dovoljan, pa koncern i bez tereta starih obaveza bude prisiljen tražiti nove kredite, posljedice mogu biti vrlo ozbiljne jer će trebati naći nove banke ili se opet osloniti na Ruse. Goran Marić tvrdi da nije bilo razloga za bilo kakvo plaćanje Leda, Jamnice i Tiska Agrokoru godišnje 10, 20, pa i 50 milijuna kuna. - Takvih je bilo ugovora do otprilike 500 milijuna kuna godišnje. To trenutačno treba raskinuti jer zbog tih ugovora te tvrtke nisu mogle plaćati svojim dobavljačima, nego su plaćale Agrokoru - rekao je Marić. 

Ministar državne imovine u zapaženom je intervjuu na Hrvatskom radiju, čije je izvatke prenijela Hina, objasnio i kako stoje državne akcije u već pomalo zaboravljenoj akciji kupnje udjela  Ine od mađarskog MOL-a. On tvrdi da odluka o arbitraži u slučaju Ina-MOL neće utjecati na odluku Vlade o vraćanju Ine u hrvatsko vlasništvo, nego će na to najviše utjecati visina cijene i sam model otkupa, a najavio je i dokapitalizaciju Petrokemije i Borova do ljeta. - Hrvatska vlada je dala jasno do znanja što želi – zaštititi svoje interese u odnosu na Inu i vratiti vlasništvo nad Inom. Naravno da je to zahtjevan i složen proces na koji utječu mnogi čimbenici - istaknuo je Marić. Međutim, napomenuo je, puno stvari će utjecati na samu konačnu odluku. “Još nismo došli do završne faze procjene vrijednosti Ine, načina otkupa, ali ideja je tu i ona ostaje na snazi”, rekao je. 

Čini se da ministar državne imovine ne vjeruje baš fanatično u renacionalizaciju Ine. Agrokor je možda izgledniji za spas. Ljubo Jurčić je rekao za Poslovni dnevnik da Agrokor može uspjeti za pet do deset godina. To je dugo razdoblje te će zahtijevati puno pameti i strpljenja. - Nijedan monopol nije dobar, a slučaj Agrokora je najbolji primjer za to. No uz pametno restrukturiranje može za 5-10 godina stati na noge. Ono ne smije biti vođeno emocionalnim, nacionalnim ili političkim motivima, nego samo ekonomskim - rekao je Jurčić prije imenovanja Vladina povjerenika. Je li Vlada osigurala takav okvir?  Sačekajmo, no sasvim je jasno da nas u dogledno vrijeme čekaju ozbiljni politički i pravosudni sukobi sa susjedima, a možda i brojne arbitraže. Oko Agrokora ih možemo očekivati i sa zapada i s istoka. Slovenski i ruski, mađarski i srpski pritisci, na svim ovim pitanjima, neće prestati u dogledno vrijeme, jer će ostati živi svi problemi koji ih generiraju.