Vaterpolisti Primorca će u idućoj sezoni regionalne Premijer ligi protiv hrvatskih klubova igrati izvan Kotora, objavio je predsjednik kluba Siniša Kovačević.

Problem je nastao nakon što su hrvatski klubovi kao i reprezentacija, odbili igrati na bazenu Zoran Džimi Gopčević u Kotoru. Za hrvatsku stranu sporno je ime plivališta. Naime, bazen u Kotoru nosi ime proslavljenog vaterpoliste Primorca Zorana Gopčevića, kojeg hrvatska strana optužuje za ratne zločine u logoru Morinj. Podsjećamo, Ministarstvo turizma i sporta donijelo je preporuku da hrvatski klubovi, kao i hrvatska reprezentacija ne igraju svoje utakmice u Kotoru.

"Bez pomoći države i Općine, VPK Primorac na čelu sa predsjednikom Sinišom Kovačevićem, a nakon pregovora sa Hrvatskim vaterpolo savezom, pronašli su rješenje za odigravanje utakmica Premijer lige u sezoni pred nama," objavio je Primorac.

Primorac će tako biti domaćin na nekom od crnogorskih bazena izvan Kotora, dok će hrvatski predstavnici igrati utakmice protiv Primorca na neutralnim terenima u Hrvatskoj.

"Mislim da je ovo maksimum koji smo mogli postići. Pronašli smo sportsko rješenje i u razgovoru sa predsjednikom Upravnog odbora Regionalne vaterpolo lige i potpredsjednikom HVS-a Pericom Bukićem dogovorili da pet utakmica protiv hrvatskih klubova Primorac odigra na neutralnom bazenu u Crnoj Gori, a isto tako i da hrvatski predstavnici igraju utakmice na neutralnim bazenima u Hrvatskoj," rekao je Kovačević.

"Ovaj kompromis je rješenje za iduću sezonu, ali se nadam da će država Crna Gora i Republika Hrvatska riješiti ovaj problem, kako Primorac više ne bi bio žrtva politike, jer se mi želimo baviti sportom," poručio je Kovačević.

Regionalna liga starta 21. rujna.

Tko je bio Zoran Gopčević?

Portal Express je u srpnju donio ekstenzivan tekst o Gopčeviću i njegovim zločinima, koji ovom prigodom ponavljamo.:

Kažu da je Morinj najveće ribarsko naselje u cijeloj Crnoj Gori. Na pola puta između Kotora i Herceg Novog, usred pitoreskne Bokokotorske uvale, smjestilo se to tiho i šarmantno mjesto, piše u prospektima crnogorske turističke zajednice. Onaj tko se ovdje ne bavi ribarstvom, stariji je to svijet, skuplja lovorovo lišće pa odnosi na otkup, za eterična ulja.

Prema predanju, ime Morinj došlo je od "morila" ili "moriti" jer u srednjem vijeku zadesila ih je epidemija kuge. Morinj je za Hrvate, njih 292, devedesetih bio kugina kuća, i gore od toga. 

Teško da ćete u turističkim vodičima išta naći o tome što se u Morinju, na zapadnoj obali kotorsko-risanskoga zaljeva, događalo 90-ih godina. Po čemu je bio poznat, toga se svak' normalan srami. U nekakvome skladištu ovdje su bili osnovali pravi koncentracijski logor, Crnogorci su to zvali "sabirni centar", tukli su i zvjerski mučili Hrvate zarobljene oko Dubrovnika. Ukupno 292 Hrvata prošla su pakao Morinja i dvojica su preminula od posljedica mučenja. 

U tako odvratnim vremenima u glib, nažalost, ponekad padaju i najveći šampioni.

Prvi igrač koji je mogao iskočiti iz vode da mu se vide gaćice

Kažu da je Zoran Gopčević zvani Džimi vjerojatno najbolji vaterpolist kojeg je Crna Gora uopće imala. Neviđen talent, bio je, kažu, prvi vaterpolist koji je mogao iskočiti iz vode da mu se vide gaćice i zakucati loptu u gol. Zvijer od igrača. Najbolji igrač olimpijskoga turnira i srebrni 1980. u Moskvi, prvak bivše države s Primorcem iz Kotora, europske, svjetske medalje s Jugoslavijom... 

U Kotoru se još i danas priča legenda s utakmice protiv Jadrana. Splitski igrač Jakov Džoni prosvjedovao je kod suca i tvrdio da Gopčević svaki put napravi faul kad iskoči iz vode.

- Ma di si ti vidija da igrač iskoči do mudantina? Kako je to moguće - pitao je Džoni suca.

Ovaj je pozvao Gopčevića i rekao mu neka na znak zviždaljke iskoči iz vode. A kad je Splićanin vidio da Crnogorac iskače "do koljena", samo je rekao:

- Skužajte, ja ovo nisam vidija nikad!

O epskim borbama s njime pričao je, u neka bolja vremena, i naš Ozren Bonačić, legenda zagrebačke Mladosti. Silan je to bio igrač. Gopčević je imao puno prijatelja i rivala među Hrvatima. Međutim, kad je došao rat, sve je otišlo k'vragu.

Zapovjednik straže u logoru Morinj

Zoran Gopčević Džimi raspoređen je bio u logor Morinj.

Ne postoji svjedočanstvo i zapis da je Gopčević nekoga od Hrvata osobno tukao i mučio, to ne. Ali da je u najmanju ruku znao i okretao glavu, ponekad bio i prisutan dok su ostali prisiljavali zatvorenike, recimo, da međusobno boksaju do iznemoglosti, pa tko preživi, to je sigurno. Seksualno su ih zlostavljali, tukli čime god su stigli. Ono što već čine ljudi kad se pretvore u zvijeri. 

- Zoran Gopčević nije osvjetlao obraz Crnoj Gori. Bilo je u Morinju ljudi koji nisu maltretirali i tukli logoraše. Da ne ulazim u detalje, znamo svi što se dogodilo, ali Gopčević se ne bi mogao dičiti svojim ponašanjem. Mislim da je bio zapovjednik straže u logoru. Ispitivao je logoraše, zapovijedao koga, što, gdje... Dozvoljavao je da se ljudi maltretiraju i tuku. Bio je nazočan tome. Nažalost, bio sam tamo i osjetio na svojoj koži. Pustio bi njih tri, četiri, pet da me prebiju, a on bi gledao i uživao. I još bi me vrijeđao...  - rekao je za kotorski Gradski portal Zdenko Bulić, predsjednik Udruženja logoraša Morinj. 

- Ljudi, obični civili koji su prolazili pored logora i možda su imali nekog prijatelja stražara, dolazili bi čisto onako da se iživljavaju na zarobljenicima. Tukli su nas. Mi smo bili već iscrpljeni, izmrcvareni, a onda bi ušlo njih nekoliko... Naoružani stražari čuvali bi red da bi oni nastupili, i tako redom. (...) Malo me iznenadilo što je tamo bio, recimo, poznati vaterpolist Zoran Gopčević, koji je igrao za vaterpolo reprezentaciju bivše Jugoslavije. On je tamo bio jedan od... Mislim da je imao neki čin. Bio je jedan od onih koji su maltretirali - rekao je  logoraš Nikša Simeunović svojedobno za dnevnik.hr. 

Zvjerski ih tukli električnim pendrecima, cijevima...

U Morinju su bili zatočeni uglavnom civili, njih oko 90 posto, bilo je među njima staraca od 80 godina, a bilo je i djece od 14-15. Nuždu su obavljali u jednoj kanti. Od 200-tinjak stražara njih 10-15 bili su prave zvijeri, prema svjedočanstvima preživjelih koristili su električne pendreke, organizirali boks mečeve zatvorenika, lažna streljanja, ponižavanja, seksualna zlostavljanja... 

Znajući sve što se događalo u Morinju, i da je Zoran Gopčević bio zapovjednik straže "sabirnog centra" u kojem su se događa zvjerstva, kojima je prema izjavama svjedoka i sam nekad bio nazočan, zašto bi onda crnogorske vlasti bazen u Kotoru preimenovali da nosi ime Zorana Gopčevića Džijija? 

Već neko vrijeme hrvatski vaterpolisti ne žele igrati na tom bazenu i kažu da će bojkotirati nastupe na njemu dok god se to ime ne promijeni. Ali teško će to ići. Skinuli su ime antifašiste Nikše Bućina, poginulog 1944. u borbi protiv četnika, da bi bazenu dali Gopčevićevo ime. 

- Bazen u Kotoru jedno je od otvorenih i neriješenih pitanja između Hrvatske i Crne Gore. Dok građanski bazen u Kotoru ne promijeni sporni naziv, vaterpolska reprezentacija i klubovi iz hrvatske svoje utakmice mogu igrati na svim ostalim bazenima u Crnoj Gori. Tamo ne - stoji u dopisu kojeg potpisuje državni tajnik za sport Josip Pavić. 

Zoran Gopčević Džimi preminuo je vrlo brzo nakon rata. Po završetku igračke karijere postao je trener. Dok je vodio Spartak iz Subotice 2000., u 46. godini života, srce mu je otkazalo tijekom treninga. Zato nikad nije procesuiran u slučaju Morinj niti je njegova uloga do kraja rasvijetljena. 

Za 145 državljana Hrvatske i BiH koji su bili zarobljenici logora Morinj država Crna Gora je, nakon sudskog postupka, isplatila 1,4 milijuna eura odštete. Po 100 eura za svaki dan proveden tamo vojnicima i 200 eura za svaki dan civilima. 

U ožujku 2011. - neposredno nakon što je zrakoplovom doputovao iz Beograda - u podgoričkoj zračnoj luci uhićen je Ivo Menzelin, tada 58-godišnjak iz Kotora. On je bio kuhar u Morinju, ali najviše se od sviju iživljavao na zatvorenicima. Kuhar psihopat dobio je četiri godine, još nekoliko stražara po godinu, dvije, tri... Premale kazne za zvjerstva u Morinju. 

- Zarobljen sam u Cavtatu. Iz Cavtata u automobilu marke "Jugokedi", skupa sa još osmoricom zbijeni u prtljažnik odvezeni smo u nepoznatom smjeru.  Kroz pedeset devet dana osobno sam izgubio 30 kilograma na težini, nakon čega sam razmijenjen. "Špalir dobrodošlice" bio je dugačak oko četrdesetak ljudi sa obadvije strane sa kojim je rukovodio jedan mornarički oficir, kroz koji smo svi morali proći ispred "apartmana" Morinj, naravno ukoliko smo to uspjeli proći na nogama, (tu sam pokupio svoje prve batine). Istina je i da smo pjevali "oj lijepa majska zoro“ i onu "tko ne voli crnogorca očina mu je..m oca" - napisao je u svjedočanstvu 2021.  zarobljenik logora Metodije Prkačin. Kako kaže, oko 25 posto zarobljenika Morinja preminulo je vrlo brzo nakon rata od posljedica zlostavljanja u "sabirnom centru".