Na današnji dan, 16. listopada 1909. godine, u Zagrebu je osnovano takozvano Društvo za spasavanje. Bila je to prva organizirana služba hitne pomoći u gradu, a nastala je kao izravna posljedica teške tragedije na tadašnjim zagrebačkim ulicama.

Sve je počelo mjesec dana ranije, točnije 13. rujna, kada se na pločniku ispred zgrade u Prilazu 23 odigrala prava drama. Služavka Katarina Hedrich okliznula se dok je prala prozor i pala s drugog kata zgrade u današnjem Prilazu Gjure Deželića. Tom je ulicom prolazio Emilij pl. Laszowski, znameniti povjesničar i veliki meštar društva Braća hrvatskog zmaja.

Laszowski je bio užasnut onime što je vidio. Nesretna žena umirala je u teškoj agoniji na cesti, a nitko od prisutnih nije joj mogao pružiti adekvatnu medicinsku pomoć. Uz to, bezuspješno su pokušavali zaustaviti neki od prolazećih fijakera kako bi ju prevezli u bolnicu.

Katarina Hedrich ubrzo je izdahnula na mjestu nesreće. Da stvar bude još gora, njeno je tijelo prevezeno u bolnicu Milosrdne braće tek punih deset sati nakon tragičnog pada. Taj je događaj duboko potresao javnost, a novine su ironično pisale o sporosti tadašnjeg sustava.

Odluka u svratištu Tri gavrana

Potaknut nemilim scenama i vlastitom nemoći, Laszowski je odlučio djelovati. Sazvao je veliki zbor Braće hrvatskog zmaja koji se održao 16. listopada u svratištu Tri gavrana. Na tom su se mjestu okupili brojni zagrebački liječnici, ljekarnici i drugi ugledni građani tadašnjeg Zagreba.

Tijekom zbora prisutnima se obratio gradski fizik dr. Milan Figatner. On je detaljno obrazložio nasušnu potrebu za osnivanjem društva za spašavanje i apelirao na sve prisutne da pomognu u prikupljanju potrebnih sredstava.

Prijedlog je jednoglasno prihvaćen, a odlučeno je da će se nova institucija ustrojiti po uzoru na slično društvo iz Beča. Za prvog predsjednika izabran je grof Milan Kulmer, dok je sam Laszowski preuzeo dužnost tajnika u Društvu za spasavanje, pisao je zgexpress.net.

Iako je društvo formalno osnovano u listopadu, s pravim radom i intervencijama započelo je prvog dana kolovoza iduće godine. U samim počecima služba je raspolagala tek s dvoja kola na konjsku zapregu i četiri zaposlenika. Prva sanitarna postaja bila je smještena u Savskoj cesti, odakle su kretali na hitne intervencije.

Tijekom Prvog svjetskog rata broj intervencija drastično je porastao, pa konjske zaprege više nisu bile dovoljne za obavljanje posla. Zbog toga je uprava društva zatražila pomoć javnosti te su početkom 1915. godine uspjeli nabaviti prvi automobil s tri sjedala i dva ležeća mjesta za pacijente.

Danas je zagrebačka hitna pomoć izrasla u veliku i modernu zdravstvenu ustanovu s više stotina djelatnika. Od malog društva s konjima stigli su do moderne zgrade od petnaest tisuća kvadrata u Heinzelovoj ulici. Njihova vozila danas jure zagrebačkim ulicama i stižu do pacijenata u prosjeku za samo sedam minuta.