Andreas Ernst u uglednom švicarskom dnevnom listu Neue Zürcher Zeitung (NZZ) stavlja pod povećalo hrvatsko-srpske odnose, a povod za to mu je izjava američkog veleposlanika u Beogradu kako "nije normalno da Srbi i Hrvati koji su toliko bliski, imaju tako loše odnose." Dopisnik NZZ-a ukazuje kako postoji dovoljno simptoma koji su Kylea Scotta mogli ponukati na ovakvu izjavu: "U hrvatskom gradu Vukovaru u kojemu su Srbi počinili teške ratne zločine 1991. četvrt stoljeća kasnije je nemoguće na službene institucije postaviti natpise na srpskom.

Srbijanski bulevarski tisak u svakoj prilici Hrvate paušalno naziva fašistima. A Zagreb im za to daje povoda: nedavno je nagrađen redatelj, autor papazjanije o Jasenovcu u kojoj se koncentracijski logor Jasenovac u kojemu su u Drugom svjetskom ratu ubijani Srbi, židovi i Romi uljepšano naziva radnim logorom."

Autor članka u NZZ-u naslovljenog "Neurotični susjedi" se slaže s ocjenom američkog veleposlanika da su odnosi između Hrvata i Srba loši, "ali ne unatoč tome što su slični, nego upravo zato". Ernst za to nalazi objašnjenje u fenomenu koji Sigmund Freud naziva "narcizam male razlike": "Kolektivi koji su slični naglašavaju ono što ih razlikuje." Taj fenomen dopisnik NZZ-a prepoznaje u odnosu Hrvata i Srba. Oni, piše, imaju velike sličnosti u jeziku, kulturi i mentalitetu, ali ne i u vjeri pa se ona, zaključuje, kultivira kao jabuka razdora. "Od toga", izvodi komentator švicarskog lista dalje svoju teoriju, "profitiraju crkve": "Iako tek marginalno utječu na način života svojih ovčica, društveni značaj srpske pravoslavne i hrvatske katoličke crkve je velik."

Srbi i Hrvati su, zaključuje na kraju, "poput dva neurotična brata ili dvije sestre koje se stalno osjećaju žrtvom onoga drugoga". Ne mogu, piše, ni jedni s drugima niti jedni bez drugih: "Treba im onaj drugi da bi bili svoji."

"Balkan umjesto balkona"

Susjedi i susjedski odnosi su tema i jednog teksta nešto drugačijeg formata u njemačkom listu Berliner Zeitung (BZ). U putopisnoj reportaži naslovljenoj "Balkan umjesto balkona" brazilski autor i Ze do Rock (zedorock.net) piše o svom putovanju u Albaniju preko Slovenije, Italije i Hrvatske. Ze do Rock je poznat po svom specifičnom jezičnom izričaju u kojemu ignorira norme standardnog jezika, miješa različite jezike i piše po vlastitim pravilima. On konstatira kako na Bledu, jednoj od postaja njegovog putovanja, od "balkan-filinga" nema ni traga. Put ga vodi i u "kroatski Opatiju", nobel-ljetovalište koje, kako kaže, podsjeća na Monaco ili Cote d'Azur "samo s malo manje novca".

Po hrvatskoj autocesti je još, primjećuje, ugodno voziti, iako treba platiti cestarinu: "jedan auto kilometar ispred tebe, jedan kilometar iza tebe, neusporedivo s njemačkim autocestama na kojima stalno trebaš pretjecati i prilagođavati brzinu". One su, piše, kao fliper, s razlikom da ako kod flipera napraviš grešku, izgubiš jedan ili dva eura, a na autocesti izgubiš glavu. I stara gradska jezgra Zadra mu se svidjela, većina obalnih gradova u Hrvatskoj su, upućuje svoje čitatelje bili "venezianski kolonije" (baš tako piše, a Hrvatsku naziva "Kroatka"). Posebno je oduševljen ljepotom Dubrovnika kojega već otprije poznaje, ali ovoga puta je s njim i njegova djevojka koja je "kunstmuseumdirektora" i koja poznaje materiju pa se osjeća potvrđenim u svojoj ocjeni.

Problematičnim, međutim, smatra preveliki broj turista, već u predsezoni. "Nije još kao na Eiffelovom tornju ili Kineskom zidu, ali nije ni daleko od toga". Osoblje u hotelima i restoranima, primjećuje, govori i malo "brasilianski", a to već nešto govori, "jer brasiliani rado idu na mjesta koja su stvarno in".

I Ze do Rocka malo muče sličnosti i razlike između Hrvata i Srba, točnije, između njihovih jezika. Sjeća se da su ga na jednom gostovanju u Mostaru "DAAD-ljudi" upozorili da ne koristi pojam "srpskohrvatski" pa da je on odlučio koristiti "nejugoslavenski" i da su s tim bili svi složni i zadovoljni.

Ali svejedno radi li se o "serbskom, krovatskom, bosanskom ili montenegrinskom", ovog brazilskog jezičnog akrobata se jedna riječ posebno dojmila - "kikiriki", piše Deutsche Welle.