Srbi tvrde: "Amerikanci pokušali da ubiju Vučića!"
Aleksandar Vučić, danas predsjednik Republike Srbije, 23. travnja 1999. bio je ministar informiranja Srbije, odnosno one noći kad su bombarderi NATO-a bombardirali zgradu Radiotelevizije Srbije. Srbijanski "Alo!" objavljuje sada, 20 godina poslije, dokument za koji list tvrdi da dokazuje da je postojala zavjera da se Vučića, u ono vrijeme ministra informiranja, namami u zgradu RTS-a baš u vrijeme bombardiranja kako bi poginuo u bombardiranju.
"Alo!" kao dokaz navodi da je ključna osoba u navodnoj uroti iz SAD-a bio Larry King, čuveni voditelj CNN-ovog TV showa "Larry King live". Problem je, međutim, u tome što je "Alo!" prešutio puno toga, a izvor mu je Vladimir Đukanović, parlamentarac Srbije iz Vučićeve Srpske napredne stranke.
"Potvrđujem vam da će ministar Aleksandar Vučić gostovati na CNN-u u programu Larry King live u petak 23. travnja 1999. u tri ujutro (Beograd) zbog intervjua uživo. Intervju će se obaviti u zgradu RTS-a u Beogradu", stoji u dokumentu za koji je Đukanović ustvrdio, a "Alo!" prihvatio tezu da dokazuje da su "Amerikanci pokušali da ubiju Vučića".
"Indikativno je da je Vučić trebao stići na RTS do 2.30, a RTS je bombardiran u 2.06. Ako u 2.30 zovete tadašnjeg srpskog ministra informiranja da bude u zgradi RTS-a, onda se to može protumačiti i kao da su ga htjeli navući da bude u zgradi u trenutku bombardiranja, jer kod svakog gostovanja vi tamo morate doći ranije, zbog pripreme", komentirao je za "Alo!" Đukanović.
Činjenica je, međutim, da se Vučić tamo tada te noći uopće nije pojavio, a ubrzo ćemo vidjeti i vrlo izvjestan razlog za to.
"Vučić o tome nikada nije htio govoriti", dodao je.
Razlog zašto o tome nikada nije htio govoriti vrlo je izvjesno da se krije u tome što je te večeri Slobodan Milošević znao da će bombarderi udariti i na zgradu RTS-a. "Alo!" se poziva na dokumentarac "Kronika najavljene smrti" i urotu dokazuje i time što je tadašnji dopisnik CNN-a Brent Sadler potvrdio da je CNN znao da će do udara doći.
Ono što "Alo!" ne govori jest to da je u dokumentarcu prikazana i kompletna poduža izjava generala Vojske SAD-a Wesleyja Clarka koji je vodio bombardiranje Srbije zbog Miloševićeve kampanje na Kosovu. Clarka su okružili novinari, gnjevni zato što je kao vojni cilj odabrana zgrada s redakcijom jednog medija i što je u bombardiranju ubijeno 16 ljudi. Clark na to otkriva i inzistira da je on osobno poduzeo korake da uoči bombardiranja zgradu evakuiraju.
"Kao prvo, Miloševića smo upozorili da ćemo udariti po toj zgradi. Osobno sam telefonirao novinaru CNN-a kako bi oni pustili tu informaciju. Milošević je bio obaviješten. Štoviše, zapadnim novinarima je naredio da izvještavaju s mjesta događaja kako bi dokazao svoju moć. Upozorili smo ga s ciljem da evakuira televiziju... Znaju da je Milošević naredio da ostanu na svojim radnim mjestima... Na vrijeme smo ih upozorili... Čak smo jednom prilikom vratili avione nazad da budemo potpuno sigurni da nećemo prekršiti zakon. Ono što mi znamo jest da je Milošević naredio zaposlenima da ostanu. To naređenje bilo je suludo", kazao je Clark, što se vidi u dokumentarcu.
U tom dokumentarcu radnici – novinari, tehnički radnici – RTS-a iz tog vremena pričaju da su danima unaprijed znali da je zgrada RTS-a odabrana kao meta bombardiranja. Navode da su te večeri, kada su i sami čuli da im uskoro predstoji bombardiranje, strani dopisnici masovno krenuli otkazivati izvještavanja iz zgrade RTS-a. A tu je onda bio i CNN. Bilo im je jasno što se sprema, a očito i strani su dopisnici bili dovoljno inteligentni da će znati da će beogradski kolege razumjeti zašto masovno otkazuju gostovanje na RTS-u.
Drugim riječima, na taj način informacija što ju je general Wesley Clark pustio CNN-u, proširila se kroz sve strane i srbijanske novinarske krugove. Konačno, jedan od tadašnjih snimatelja navodi i to da je bitno prije nego što su bombarderi krenuli udarati po zgradi, vidio da je jedan od snimatelja, "očito po naređenju odozgo", uočio da je u zgradi preko puta zgrade RTS-a smjestio svoju kameru.
Iz toga zaključuje da je Miloševićev režim spremno čekao bombardiranje kako bi se time mogao koristiti u propagandne svrhe, svi skupa konstatiraju da je Slobodan Milošević znao da će do bombardiranja doći i da je namjerno naredio da ljudi ostanu u zgradi, što je na kraju koštalo 16 ljudi života. Jedino što Wesleyju Clarku predbacuju jest to što, kad je već o tome upozorio Slobodana Miloševića, "tada svog neprijatelja broj jedan", što nije obavijestio širu javnost Srbije.
A ako je znao Milošević, onda je sva prilika da je znao i njegov tadašnji ministar informiranja Aleksandar Vučić, u to vrijeme istaknuti 29-godišnji član Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja. Ako se ode korak dalje, može se zaključiti i to da je cijela priča oko neupitnog Miloševićevog propagandnog iskorištavanja tog bombardiranja mogla biti isključivo u domeni djelovanja tajnih službi i ministarstva informiranja, odnosno Vučićevog ministarstva.
Što se tiče dopisa Larryja Kinga o gostovanju Vučića, u onom dijelu dokumenta što ga je predstavio "Alo!" nigdje ne stoji datum kojega je dokument poslan, jer nije isto ako bi bila riječ o korespondenciji samo koji sat prije udara bombardera ili nekoliko dana ranije dok general Clark još nije pustio vijest preko novinara CNN-a, ovi to proslijedili kolegama u Beogradu, a onda ovi neizravno poplavom otkazivanja termina kristalno jasno javili kolegama u RTS-u.
Konačno, "Alo!" je zatajio i onaj dio iz dokumentarca u kojem stoji da su strani dopisnici masovno otkazivali termine te večeri. Jer bi se inače postavilo pitanje, ako je King imao dogovoren intervju s Vučićem, a ovaj se mislio tamo pojaviti iako je znao da će gađati zgradu (na kraju se nije pojavio), je li i Kingova ekipa otkazala termin? Po svemu što je objavljeno o tome, čini se da apsolutno jest.
Oko tog bombardiranja, i to je jedino ostalo sporno, nisu bili složni SAD i Francuska. SAD je polazio od činjenice da je RTS bio jedan od tri stupa Miloševićevog režima kao ključan stup propagandnog sustava njegovog režima, te je stoga, u uvjetima rata, postao legitimnom metom.
Francuska se s time nije slagala. Ne ulazeći u detalje u tom dijelu, činjenica je da se 23. svibnja 2011. RTS službeno ispričala javnosti zbog uloge te TV kuće u progonu političke opozicije Srbije, nacionalnih manjina, humanistički orijentiranih intelektualaca, kritičkih novinara, vjerskih manjina u Srbiji, ali i svemu onome što je učinjeno protiv susjednih naroda i država.