Nedjelja, 17. lipnja

Gordan Maras 53 posto, Denis Hrestak 47, a zapravo su unutarstranački izbori za šefa zagrebačkog SDP-a značili Maras-Bernardić 1:0 ili možda još bolje, kako su mnogi protumačili poraz Bernardićevog kandidata, kao početak Bernardićevog puta prema padu. Isto tako je u padu i njegova stranka koja juriša na povijesne rekordne minimume u 21. stoljeću. Samo koji dan poslije ankete su pokazale da je SDP na pukih 18,5 posto, da mu se „na konjski nokat“ udaljenosti približio čak i jedan Živi zid sa 13,8 posto, te se danas mnogi SDP-ovci pitaju tko će dulje preživjeti, Bernardić ili SDP?

Ponedjeljak, 18. lipnja

Hrvatska biskupska konferencija predstavila je izjavu Komisije Iustitia et pax u kojoj se upozorava da se u sferi društva i politike sve više dira u slobodu savjesti. Situacija je bila vrlo zanimljiva zato što su predstavnici Kaptola, konkretno tajnik Komisije Iustitia et pax Vladimir Dugalić, prvo ustvrdili da ne postoji poseban povod za izjavu, što je samo po sebi nonsens, da bi malo poslije ipak otvorio karte. Političke karte, naravno, iako Crkva ne bi trebala biti politička stranka.

Bio je to trenutak u kojem je Dugalić krenuo „kontekstualizirati“ izjavu i u kojem je spomenuo glasovanje o ratifikaciji Istanbulske konvencije u Saboru, kada se pojedincima osporavalo pravo na priziv savjesti. Zašto je HBK, odnosno Kaptol, odjednom, bez povoda, krenuo s još jednim političkim istupom postat će jasno dva dana poslije, u srijedu.

Utorak, 19. lipnja

„Velika većina vjerovnika jako je zadovoljna. Čini mi se da je ovaj proces bio izuzetno pozitivan za Hrvatsku. Mislim da je ovo izvrsna vijest“, rekao je premijer Andrej Plenković nakon što je izglasana nagodba u Agrokoru. Jedini koji je bio nezadovoljan, bio je Adris, odakle se u kratkom priopćenju spominjalo i nezakonitost i štetnost po hrvatske nacionalne interese... „Velika većina vjerovnika jako je zadovoljna. Čini mi se da je ovaj proces bio izuzetno pozitivan za Hrvatsku. Mislim da je ovo izvrsna vijest“, uzvratio je premijer. U međuvremenu se tih dana otkrivalo nevjerojatno Todorićevo žongliranje s ogromnim novcima unutar koncerna, što mu sigurno neće pomoći u pravosudnim avanturama jednog dana kad se vrati u domovinu.

Tog istog dana na otoku Visu ministar Damir Krstičević odazvao se pozivu veleposlanstava SAD-a i Velike Britanije na otkrivanju spomenika vojnicima tih dviju savezničkih zemalja koji su poginuli u borbama u Drugom svjetskom ratu uz partizane, a protiv Trećeg Reicha, fašističke Italije i domaćih kolaboracionista. „S posebnim pijetetom sjećamo se svih poginulih i naša je obveza čuvati sjećanja na sve heroje koji su dali svoje živote za slobodu“, kazao je ministar.

Srijeda, 20. lipnja

Dva dana nakon što je Kaptol izišao s predstavljanjem izjave Iustitie et pax „bez pravog povoda“, slučajno se prisjetivši Istanbulske konvencije, predstavnici građanske inicijative „Istina o Istanbulskoj“ predali su u srijedu Hrvatskome saboru knjige s 377.635 potpisa čime traže raspisivanje referenduma o ukidanju hrvatskog potpisa na međunarodni sporazum o zaštiti od nasilja u obitelji. Situacija je bila vrlo zanimljiva već time što je nekoliko dana nakon isteka roka za prikupljanje potpisa ista inicijativa javno ustvrdila da nisu uspjeli skupiti dovoljno potpisa.

Time bi cirkus bio kompletan sve i da pred Saborom u trenutku predstavljanja potpisa, kojih nije bilo dovoljno, a odjednom je bilo dovoljno, nije bilo ukazanja umirovljenog generala Želja Sačića, Hrvoja Zekanovića (Hrast), Željka Glasnovića i predsjednika Hrasta Ladislava Ilčića. Istog dana saborski Odbor za Ustav pozvao je Vladu da provjeri broj i valjanost potpisa, te jesu li oni prikupljeni u zakonski određenom roku i na legalnim mjestima.

Na to su predstavnici Građanske inicijative „Narod odlučuje“, kojim bi prekrajali izborni zakon tako da ga djelićem strpaju u Ustav, „pozdravili zahtjev“, ali i rekli da se „nadaju da se to neće iskoristiti za odugovlačenje raspisivanja referenduma“. Njihov stav je pak zanimljiv zato što je upravo njihova inicijativa tjednima razvlačila trenutak predavanja svojih potpisa Saboru, dotle da su se javno počele navoditi i sumnje i indicije da su potpise prikupljali još danima nakon zakonskog roka od dva tjedna.

Četvrtak, 21. lipnja

Božo Petrov je u Saboru tog jutra htio pričati autorskim pravima i tezi da nova pravila EU-a znače prijetnju cenzurom interneta, a Sabor je na rasporedu imao nešto sasvim drugo. I opet je nastao cirkus, toliki da Petrov nije čuo da mu je oduzeta riječ. Pa mu je Gordan Jandroković objasnio: „Isključio sam Vas pa se ne čujete.“

Petak, 22. lipnja

U Brezovačkoj šumi okupljeni antifašisti izviždali su Milana Bandića koji se tamo nacrtao povodom godišnjice osnutka Prvo sisačkog partizanskog odreda, prve jedinice otpora u Europi pod Hitlerovom okupacijom. Zviždanje zato što „zagrebački premijer“ na gradskoj razini koalira s ekstremno desnim Zlatkom Hasanbegovićem i uredno provodi (i) njegovu politiku.

Bandiću, čovjeku koji se još sa samo 28 godina, 1983., zaposlio kao stručno-politički radnik za ONO i DSZ u Općinskom komitetu SKH Peščenica, a potom godinama bio u SDP-u, teško da su salve zvižduka posebno zgodno sjele. Ironično, ali ispada da se moralo čekati 21. stoljeće pa da Dan antifašističke borbe (u SR Hrvatskoj slavio se Dan ustanka, 27. srpnja) postane doista zabavan praznik. Tako su okupljeni ispred HNK u Zagrebu obećali Hasanbegoviću da kad on i Bandić izgube vlast, da će se trg opet zvati Titovim imenom. A i redatelj Oliver Frljić ukrasio je pročelje HNK velikim plakatom sa slikom zagrljenih Hasanbegovića i Bujanca, te s natpisima „zagrljaj fašizma dugo nije bio čvršći“ i „sretan vam Dan antiašističke borbe“.

Subota, 23. lipnja

Jest da su i ove godine splitski Pride, Povorku ponosa, morali osiguravati interventni policajci, ali je ovaj put bilo između 200 i 300 sudionika koji su u savršenom miru proslavili sve kako spada. Ove godine u „Hodu za ljubav“ isticali su se transparenti: „I mi smo Hrvati“ , „Život počinje izlaskom iz ormara“, „Ej mama, pogodi što!“, „Sviđa mi se Željka Markić, privlači me seksualno“, „To mi nije prija, to mi je cura“ i slično.

Taj dan predsjednica Republike neće zapamtiti po dobru. Ne zbog ST Pridea, zbog Crobarometra. Ispalo je da HDZ-u napokon počinje rasti popularnost među građanima, sada je na 27,6 posto, a da njoj, Kolindi Grabar Kitarović, osjetno počinje padati. Njen rad podupire 46 posto, ne podupire 45 posto i sve upućuje na to da joj strategija konfrontacije i s premijerom i sa strankom koju vodi Plenković, počinje jako štetiti. U istom razdoblju mandata Ive Josipovića, on je imao potporu čak 71 posto. Popularnost Stjepana Mesića ili Franje Tuđmana da se i ne spominje.