Najmanje 68 ljudi poginulo je, a oko 80 ih je ozlijeđeno u sudaru dvaju brzih vlakova u Španjolskoj. Istražitelji pokušavaju utvrditi kako je vlak s gotovo 400 putnika mogao udariti u drugi vlak koji je stajao na pruzi. Prvi nalazi upućuju na kvar sigurnosnog sustava i moguću ljudsku pogrešku u centru za upravljanje prometom. Posebno je uznemirujuće što su, prema dosadašnjoj rekonstrukciji, postojala upozorenja koja su mogla spriječiti katastrofu. Udarac je bio toliko snažan da je nekoliko vagona iskočilo iz tračnica, a dio ih se prevrnuo i završio niz nasip. Unutrašnjost pojedinih vagona pretvorila se u gomilu iskrivljenog metala, razbijenog stakla i uništenih sjedala. Na mjestu nesreće satima su radilestotine pripadnika hitnih službi, vatrogasaca, policije i vojske. Spasioci su pokušavali doprijeti do putnika zarobljenih u olupinama, dok su velike dizalice uklanjale ostatke uništenih vagona. Identifikacija poginulih još traje, a španjolske vlasti upozoravaju da bi konačan broj žrtava mogao biti veći. 

U trenutku nesreće u vlakovima se nalazilo više od 500 ljudi. Prema početnim podacima, u AVE vlaku bilo je 397 putnika, a u Iryovu 147. Naknadna izvješća navode nešto drukčije brojke, pa se konačan broj putnika još usklađuje. Oba vlaka kretala su se istim smjerom, prema jugu Španjolske, na jednoj od najvažnijih linija španjolske mreže brzih željeznica. No kako je uopće moguće da se dva brza vlaka sudare na pruzi opremljenoj sustavima koji bi upravo takve katastrofe trebali spriječiti? Kako piše britanski The Times, jedna od ključnih pretpostavki istražitelja jest da se istodobno dogodilo nekoliko propusta: otkazivanje elektroničkog sustava zaštite vlakova i pogreška pri upravljanju prometom nakon što je kontrola prebačena na alternativni način rada.

Što se zapravo dogodilo?

Prema dosadašnjoj rekonstrukciji koju je objavio španjolski El País, katastrofa je počela čak 24 minute prije samog sudara. Oko 8.30 sati došlo je do kvara sustava LZB, koji nadzire promet brzih vlakova, njihovu brzinu i sigurnosne razmake. Riječ je o sustavu koji kontinuirano šalje informacije između željezničke infrastrukture i vlakova te može automatski intervenirati kada postoji opasnost. Njegovo isključivanje ne bi samo po sebi smjelo izazvati katastrofu jer postoje rezervni postupci za sigurno odvijanje prometa. Kada je LZB prestao raditi na dijelu pruge dugom približno 63 kilometra, sustav je automatski zaustavio vlakove na tom području. Prema riječima španjolskog ministra prometa Óscara Puentea, bilo ih je otprilike šest. U tom trenutku sigurnosni mehanizam funkcionirao je upravo onako kako je trebao. Vlakovi su zaustavljeni, a odgovornost za daljnje kretanje preuzeo je centar za upravljanje prometom. Problem je nastao nekoliko minuta poslije. Oko 8.36 sati operater u kontrolnom centru dao je dopuštenje vlakovima da nastave putovanje. Prema ministrovoj rekonstrukciji, nalog je bio da se promet nastavi uobičajenim režimom, iako glavni sustav zaštite još nije bio ponovno uspostavljen. Takva odluka sada je u središtu istrage.

Jedan od strojovođa upozorio je kontrolni centar da bi se u takvim uvjetima trebalo voziti posebno oprezno, uz mogućnost zaustavljanja pred preprekom i ograničenje brzine na 40 kilometara na sat. Međutim, to upozorenje, prema dostupnim informacijama, nije preneseno svim vlakovima. Brzi vlak AVE koji će se 17 minuta poslije sudariti sa zaustavljenim Iryom, nastavio je putovanje bez odgovarajućeg upozorenja o opasnosti koja se nalazila ispred njega. Možda najuznemirujući dio cijele priče odnosi se upravo na posljednjih 17 minuta prije sudara. Između 8.36 i približno 8.53 sati AVE je prešao oko 25 kilometara, približavajući se vlaku Iryo koji je stajao na pruzi. Prema informacijama koje je objavio El País, operater u kontrolnom centru imao je nekoliko upozorenja da na pruzi postoji problem. Na zaslonu je mogao vidjeti zaustavljeni vlak, a na mjestu na kojemu se nalazio Iryo bilo je aktivirano crveno signalno upozorenje. Osim toga, vlak Iryo javio se kontrolnom centru u 8.41 sati, a zatim ponovno u 8.48, samo pet minuta prije katastrofe. Strojovotkinja je upozorila da zbog tehničkog problema ne može ponovno pokrenuti sustav i da njezin vlak i dalje stoji. Unatoč tome, prema dosadašnjoj rekonstrukciji, strojovođa AVE-a nije dobio zapovijed da zaustavi vlak ili smanji brzinu. Analiza podataka o kretanju AVE-a pokazuje da je vlak prije sudara ubrzao na više od 200 kilometara na sat. 

U kontrolnom centru nalazio se operater koji je donosio odluke, ali nije bio potpuno sam. Uz njega je bio pomoćnik, a rad je nadzirao i nadređeni službenik. Zašto nitko od njih nije reagirao na vrijeme, jedno je od ključnih pitanja istrage. Ministar prometa Óscar Puente opisao je cijeli slijed događaja kao teško objašnjiv. Potvrdio je da su sačuvane snimke komunikacija između centra i vlakova te pisani tragovi izdanih naloga, što bi istražiteljima trebalo omogućiti detaljnu rekonstrukciju događaja.

- Vjerujemo da su oba vlaka dobila uputu da nastave putovanje, ali ne znamo zašto se onaj koji je stajao na pruzi nije nastavio kretati, rekao je ministar. 

Zašto vlak nije automatski zakočio?

Španjolska ima jednu od najvećih mreža brzih željeznica na svijetu, a sustav LZB jedan je od ključnih elemenata zaštite na starijim dijelovima te mreže. Njegova je zadaća kontinuirano nadzirati uvjete vožnje i osigurati odgovarajući razmak između vlakova. Kada sustav radi ispravno, mogućnost da jedan vlak velikom brzinom sustigne drugi na istoj pruzi znatno je smanjena. U srijedu ujutro taj je sustav prestao funkcionirati. Promet je prebačen na alternativni način upravljanja, pri kojemu se koriste signali uz prugu i rezervni sigurnosni sustavi, ali bez iste razine neprekidnog nadzora brzine i udaljenosti između vlakova. Stručnjaci upozoravaju da kvar glavnog sustava ne znači da vlakovi moraju potpuno prestati prometovati. Međutim, nastavak vožnje zahtijeva strogo poštovanje posebnih sigurnosnih postupaka.

José María Goicolea, stručnjak za željezničku infrastrukturu, objasnio je za španjolske medije da sustavi zaštite na brzim prugama trebaju onemogućiti sudar dvaju vlakova koji se kreću istim smjerom. Prema njegovoj preliminarnoj procjeni, mogući uzrok nesreće mogla bi biti kombinacija neispravnog automatskog sustava i ljudske pogreške nakon prelaska na rezervni način upravljanja prometom. Naglasio je, međutim, da bez potpunih podataka nije moguće donositi zaključke. Za konačnu rekonstrukciju bit će potrebno pregledati podatke iz sustava za bilježenje vožnje, komunikaciju sa strojovođama, informacije iz signalizacije i rad kontrolnog centra.

Prizori užasa: Putnici su letjeli po vagonima

Dok istražitelji pokušavaju rekonstruirati posljednje minute prije sudara, preživjeli putnici opisuju trenutke užasa koji su uslijedili nakon udara. Mnogi u početku nisu znali što se dogodilo. Osjetili su snažan trzaj, čuli lomljenje stakla i metala, a zatim su se vagoni ispunili prašinom, dimom i kricima ozlijeđenih. Novinar španjolskog lista El País Antonio Jiménez Barca nalazio se u vlaku AVE koji je putovao prema Sevilli. Bio je u vagonu-restoranu kada je došlo do sudara. Prema njegovu svjedočanstvu, udarac je bio toliko snažan da su putnici odbačeni sa svojih mjesta. U prvim trenucima, prije dolaska hitnih službi, iz unutrašnjosti vagona čuli su se krici ljudi koji su pokušavali izaći iz uništenih dijelova kompozicije. Putnici koji su mogli hodati pokušavali su pomoći drugima, dok su se spasioci probijali do najteže oštećenih vagona. Posebno je zahtjevno bilo izvlačenje ljudi iz dijelova vlaka koji su nakon iskakanja iz tračnica završili na nasipu.

Na mjesto nesreće upućeno je više od 200 pripadnika španjolske Vojne jedinice za izvanredne situacije, uz vatrogasce, zdravstvene službe i Civilnu gardu. Područje nesreće pretvoreno je u veliko spasilačko i forenzičko mjesto. U četvrtak ujutro velike dizalice nastavile su uklanjati ostatke vagona, dok su forenzičari identificirali poginule. Zbog težine ozljeda i stanja pojedinih tijela Civilna garda pozvala je članove obitelji nestalih da dostave uzorke DNK radi brže identifikacije. Među poginulima je bivša španjolska ministrica rada Fátima Báñez (59). Ona se nalazila u posljednjem vagonu vlaka Iryo 6076, putujući na poslovni događaj u Sevilli. 

Među žrtvama sudara vlakova u Španjolskoj, prema trenutačno dostupnim podacima, nema hrvatskih državljana.

Druga velika katastrofa u samo devet mjeseci

Nesreća kod Toleda dodatno je potresla Španjolsku zato što se dogodila samo devet mjeseci nakon još jedne smrtonosne željezničke katastrofe. U siječnju ove godine, u blizini Adamuzа u Andaluziji, sudarili su se i iskočili iz tračnica brzi vlakovi istih dvaju prijevoznika, Renfea i Irya. Poginulo je 46 ljudi. Dva događaja imaju različite okolnosti, a španjolske vlasti naglašavaju da zasad nema dokaza da su uzroci povezani. Ipak, dvije teške nesreće u tako kratkom vremenu otvorile su ozbiljna pitanja o sigurnosti jedne od najrazvijenijih europskih željezničkih mreža. Španjolska je desetljećima ulagala u izgradnju brzih pruga, povezujući Madrid s velikim gradovima poput Barcelone, Seville, Valencije i Málage. Sustav AVE postao je simbol modernizacije zemlje, a liberalizacijom tržišta posljednjih godina na pruge su stigli i privatni prijevoznici. Upravo zbog takve tehnološke razvijenosti sudar kod Toleda izazvao je veliko zaprepaštenje stručnjaka. Činjenica da je vlak koji je prometovao brzom prugom udario u drugi, zaustavljeni vlak, postavlja pitanje kako su istodobno mogli izostati različiti slojevi sigurnosne zaštite.

Tko će odgovarati?

Španjolski premijer Pedro Sánchez doputovao je na mjesto nesreće i najavio potpunu istragu. Vlada je proglasila trodnevnu nacionalnu žalost, od 29. do 31. listopada. Sánchez je poručio da će istražitelji utvrditi je li došlo do nemara ili tehničkih propusta, a odgovorni će, budu li utvrđeni, morati snositi posljedice. Posebno je naglasio da je neprihvatljivo da Španjolska u istoj godini doživi dvije katastrofe takvih razmjera. Ministar prometa Óscar Puente potvrdio je da su početni nalazi usmjereni prema postupcima u kontrolnom centru nakon pada sustava LZB. Prema njegovim riječima, nadzor prometa morao je biti nastavljen uz sigurnosna ograničenja, a ne uobičajenom brzinom dok je na pruzi stajao vlak koji se nije mogao pokrenuti.

Istodobno su se društvenim mrežama počele širiti tvrdnje da je nesreću možda izazvala sabotaža ili djelovanje stranih obavještajnih službi. Španjolska novinska agencija EFE provjerila je te navode i objavila da za njih nema dokaza te da nijedna nadležna institucija nije potvrdila takvu mogućnost.

Neredi u Madridu

Nakon teške željezničke nesreće gotovo sve političke stranke odlučile su obustaviti predizborne aktivnosti. Iznimka je bila desničarska stranka Vox, čiji je čelnik Santiago Abascal poručio da neće pristati na ono što je opisao kao pokušaj da se pozivanjem na žalovanje spriječe kritike zbog stanja španjolske željezničke infrastrukture.

U međuvremenu se tijekom noći ispred Ministarstva prometa u Madridu okupilo oko 1500 prosvjednika, izvijestila je španjolska javna televizija TVE. Okupljeni su uglavnom zahtijevali ostavke premijera Pedra Sáncheza i ministra prometa Óscara Puentea. Prosvjed je prerastao u sukob s policijom nakon što su pojedini sudionici počeli bacati boce i signalne baklje. Policija je odgovorila suzavcem kako bi rastjerala okupljene, a prema dostupnim informacijama nije bilo ozlijeđenih ni uhićenih.

Unatoč tragediji, očekuje se da će strojovođe u četvrtak održati ranije najavljeni štrajk. Njihov sindikat Semaf ističe da je cilj prosvjeda upozoriti na sigurnost željezničkog prometa. Kritike na račun vlasti uputio je i čelnik vodeće oporbene Pučke stranke Alberto Núñez Feijóo, poručivši da španjolska javnost ima pravo znati u kakvom se stanju nalazi željeznička infrastruktura zemlje.