Darka Kovačevića Daruvarca sud je u petak pustio na slobodu iz istražnog zatvora nakon što je brutalno premlatio 18-godišnjakinju. U kafiću gdje je premlatio djevojku upriličen mu je i doček nakon izlaska iz zatvora. Podsjetimo samo što to znači 'premlatio djevojku'. 

"Tukao ju je šakama i nogama, najviše po glavi i licu, i gazio je po cijelom tijelu. Udarao je njenom glavom u lavabo u WC-u toliko jako da se ovaj slomio."

Ovih dana počela je i nekakva aktivistička kampanja nakon slabašnih prosvjeda u Zadru. Ostavljanje negativnih recenzija kafiću gdje je Daruvarac premlatio žrtvu je, bit ćemo blagi, neučinkovit način borbe protiv nasilja. Čak ni prenošenje komentara ostavljenih po raznim profilima na društvenim mrežama istog tog kafića u obranu istog tog kafića nije važno.

Nije važno što se piše. Važno je tko piše. A to su vaši i naši susjedi. Rođaci. Poznanici. Prijatelji. 

Kad sjedite na kavi, pogledajte oko sebe. Kad se vozite javnim prijevozom, pogledajte oko sebe. Kad vodite dijete u vrtić, pogledajte oko sebe. Netko od ljudi koje vidite je nasilnik ili žrtva nasilja.

Dok je proljetos najvažnija tema u Hrvatskoj bila rasprava o Istanbulskoj konvenciji, tjednik Express složio je naslovnicu sa 156 pari cipela. 156 pari cipela za 156 ubijenih žena posljednjih godina. I to 156 žena koje su ubili intimni partneri ili bliske osobe.

Spomenutu obuću su nam posudili u skladištu filmskih rekvizita, a dok smo ih preuzimali jedna je gospođa ispričala svoju priču. Suprug, policajac, ju je mlatio. Prijetio pištoljem. Jednom ju je tako premlatio da je dobila potres mozga. Dok je povraćala u kupaonici, suprug je govorio ekipi hitne da joj nije ništa. Da se pretvara.

Njegovi kolege su ga štitili kad bi htjela prijaviti zlostavljanje.

Vidite li kako je Daruvarac i sve što se događa oko njega tek simptom bolesti društva? A ta bolest je izopačeno shvaćanje da je nasilje nad ženama prihvatljivo. Pogledajmo se u ogledalo i recimo istinu. Da osuđujemo nasilje nad ženama kao što mislimo da to radimo, zar bi Mara Tomašević odustala od suđenja? Istini za volju, kasnije je ispričala na sudu što se događalo. Ali razmislite malo o tome.

Žena koja je imala podršku premijera i čitave javnosti jedva se usudila suprotstaviti suprugu optuženom za nasilje i nanošenje teških ozljeda. Zašto onda mislimo da će netko drugi htjeti uraditi isto to?

Sad bismo mogli nabrajati statistike o nasilju u obitelji, ubojstvima, nedostatku financijskih sredstava za sigurne kuće... Nećemo.

Spomenut ćemo samo jedan trend u ubojstvima bliskih partnera. Žene su najčešće ubijane nakon godina zlostavljanja, psihičkog i fizičkog. Nakon godina premlaćivanja, bacanja niz stube, prijetnji smrću. Muškarci su najčešće ubijani nakon što su godinama zlostavljali partnerice. 

"Ja sam od tog čovjeka odlazila šest puta i šest puta se vraćala. Svakodnevno je pio i stalno me tukao, moje tijelo je bilo puno modrica i rana. Iako sam osam mjeseci u zatvoru, osjećam se napokon slobodno", rekla je u ponedjeljak Ksenija, osumnjičena za ubojstvo supruga Mirka.

Prvi korak u rješavanju svakog problema je priznavanje da problem postoji. Baš zbog toga je vrijeme priznati da u Hrvatskoj postoji problem nasilja nad ženama. Baš zbog toga pogledajmo se u ogledalo i recimo: "U Hrvatskoj je prihvatljivo mlatiti žene". 

Da sutra možemo raditi na rješavanju tog problema.