Srebrenica će zauvijek ostati zapisana u povijesti kao najgori zločin u Europi od nacističkih koncentracijskih logora. Suđenja za brojne zločine se i danas nastavljaju, a upravo je počelo suđenje osmorici pripadnika Specijalne brigade MUP-a Republike Srpske zbog ubojstva više od 1.000 civila u selu Kravica tijekom srpnja 1995. godine.

Pred sudom za ratne zločine u Beogradu opruženi su Nedeljko Milidragović, Aleksa Golijanin, Milivoje Batinica, Aleksandar Dačević, Boro Miletić, Jovan Petrović, Dragomir Parović i Vidoslav Vasić. Do sad je identificirano više od 1.300 civila ubijenih u Kravici, a optužena osmorica nisu jedini kojima je suđeno zbog tog masakra. U Haagu je na 35 godina osuđen ratni zapovjednik za sigurnost Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske Drago Nikolić. 

Tijekom njegovog suđenja ispitan je i zaštićeni svjedok PW-111, jedan od preživjelih masakra u Kravici. "Ta prva dvojica otvorili su vatru po nama. U tom momentu ja sam odmah legao po zemlji. Znači, vidio sam će nas pobiti sve", pričao je on u haaškoj sudnici. Po procjenama preživjelih, u to vrijeme je u hangarima Zemljoradničke zadruge bilo natiskano više od 2.000 zarobljenika.

U jednom trenutku su srpski vojnici, naizgled, se umorili od pucnjave po zarobljenicima: "Sve je zatišje, nema više pucnjave, ona samo čujem krike. Krike, jaukanje, vikanje nekih imena, svojih možda roditelja, bližnjih rođaka, ne znam". Tijekom noći bilo je više takvih pauza, a u pauzama bi  Srbi bacali bombe kroz prozore.

Zaštićeni svjedok PW-111 prisjećao se da je bio sav mokar od krvi ubijenih. Cijelo vrijeme je ležao na podu, a sucima je ispričao kako je osjećao vrelu krv kao vatru po tlu. U jednom od zatišja uspio je popeti se na kontejner zaostao u hangarima i iskočiti kroz jedan od prozora. Umjesto trka u spas čuo je glas: "Eno ga, iskoči još jedan!". Nastavio je pričati kako je odmah legao i pomirio se s činjenicom da će umrijeti. Ostao je ležati i čekao je smrt.

Prišao je jedan vojnik i s udaljenosti od dva ili tri metra pucao u njega. Pogodio ga je u leđa i na sreću nije ga ubio. Pitao ga je "Hoćeš li još jedan", ali svjedok je i dalje samo šutio. Do jutra je ostao ukočen na mjestu i tada je čuo glasove. Srpski vojnici vikali su da je došao Crveni križ kako bi preživjele prevezao do bolnice na liječenje. Kad su neki ranjenici izišli iz hangara, Srbi su ih tjerali da pjevaju pjesme o Draži Mihailoviću. Nakon nekih pola sata, možda sat vremena, svjedok kaže da je samo čuo rafale.

Pobili su i ranjenike kojima su lagali da su spašeni.

Ubrzo nakon toga svjedok je pobjegao preko rječice u šumu i prema slobodi. U bijegu je vidio i još najmanje četvoricu ubijenih zarobljenika, dvojica su bili ustrijeljeni u glavu. 

Nedeljko Milidragović, poznati i pod nadimkom "Neđo Kasapin", poslije rata bio je uspješan poduzetnik. U srpskim medijima špekuliralo se da je početni novac zaradio krađom novca i vrijednosti od ubijenih Bošnjaka, a pojavila se i priča da je više od 100.000 njemačkih maraka ukrao od žrtava iz Kravice. Nakon rata je postupno stjecao svoje bogatstvo, a navodno je najviše novca stekao poslovima u mesnoj industriji. On je uhićen u jesen prošle godine u velebnoj vili u starom dijelu Beograda, a uskoro je pušten da se brani sa slobode.