Vijest je zvučala nuklearno eksplozivno kad je južnokorejski načelnbik obavještajnih službi Chung Eui-yong objavio da se Donald Trump složio susresti se sa sjevernokorejskim vođom Kimom Jong-unom. Rekao je da je pritisak SAD-a polučio rezultat, da se Jong-un slaže oko denuklearizacije svoje zemlje, da više neće izvoditi pokuse, čak i da ima razumijevanja za vojne vježbe Južne Koreje i SAD-a. Sastanak bi Washington i Pyongyang, vjerojatno uz posredovanje Seula, trebao biti dogovoren za svibanj.

Razgovor je uvijek bio bolji od rata i sukoba, no koliko će to biti priča sa sretnim krajem, tek treba vidjeti. Posebno kad je ovdje riječ o nekome poput Trumpa s jedne i diktatora kalibra poput Jong-una s druge strane. Povijest, međutim, pamti niz susreta američkih predsjednika i ljudi iz vrha vlasti SAD-a s političkim i ideološkim neprijateljima, diktatorima, zločincima, nekad s komunističkim ili ljevičarskim vođama drugih nacija.

Bila je 1972. kad je Richard Nixon ostvario svoj najveći vanjskopolitički uspjeh, sedmodnevni posjet kineskom revolucionarnom vođi Maou Zedongu u Pekingu nakon 25 godina potpune nekomunikacije SAD-a i NR Kine. Henry Kissinger puno poslije je otkrio da je Nixona na putu u Peking zeznuo tako što je u avionu, dok je bio na autopilotu, Kissinger lagano odšetao do prednjeg dijela aviona kako bi bio prvi Amerikanac koji će nakon toliko godina službeno ući u Kinu, odnosno u kineski zračni prostor. Nixon mu to nikada nije oprostio.

Krajem 1974. tadašnji predsjednik Gerald Ford doputovao je u posjet sovjetskom glavnom tajniku Leonidu Brežnjevu na dva dana u Vladivostok kako bi tamo dogovorili proširenje kontrole nuklearnog naoružanja SAD-a i SSSR-a.

Predsjednik Uzbekistana Islam Karimov u ožujku 2002. posjetio je Georgea W. Busha u Bijeloj kući, te su tada potpisali deklaraciju o unapređivanju sigurnosnih agencija u Uzbekistanu. Karimov je, inače, bio doslovno doživotni predsjednik Uzbekistana. Od 1989. bio je sekretar KP Uzbekistana, od 24. ožujka 1990. bio je predsjednik Uzbečke Sovjetske Socijalističke Republike, od 1. rujna 1991. bio je predsjednik samostalnog Uzbekistana i to je ostao do smrti 2. rujna 2016. Pritom nije prezao niti od mučenja disidenata u svojoj zemlji niti od pokolja nad prosvjednicima.

Bivši predsjednik George H. W. Bush, ili Bush stariji, s pokojnim socijalističkim predsjednikom Venezuele Hugom Chavezom susreo se 16. veljače 2001. u predsjedničkoj palači u Caracasu. Bilo je to samo mjesec dana nakon što je Bush mlađi postao predsjednik SAD-a i odatle kuriozitet susreta. Chavez je Busha mlađeg optuživao da je provocirao državni udar u Venezueli, nazivao ga je "Sotonom" usred zgrade UN-a s govornice, a Bush mlađi je Chaveza prozivao kao "diktatora".

O susretima najviših američkih državnih dužnosnika s pokojnim iračkim diktatorom Sadamom Huseinom nikada se nije niti prestalo pričati. Tako je 1983., tada kao poseban izaslanik predsjednika Ronalda Reagana, u posjet Sadamu Huseinu otputovao tada 51-godišnji Donald Rumsfeld. Zbog pomoći u ratu s Iranom. Rumsfeld je puno godina poslije bio jedan od najratobornijih u administraciji Busha mlađega.

2011., u aferi Cablegate, procurilo je i to da je 14. kolovoza 2009. u Tripoliju republikanski senator iz Arizone John McCain nudio konkretnu vojnu pomoć Muamaru Gadafiju. Libijskog vođu je, primjerice, Business Insider tada nazivao već "bivšim diktatorom". McCain je u Tripoliju s Gadafijem razgovarao o vojnoj pomoći, o suradnji u ratu protiv terorizma, a odnose SAD-a i Libije opisao je kao "odlične".

Mjesto na kojem je SAD najteže upropastio sovjetski utjecaj bio je Afganistan. Bila je 1983. i u Ovalnom uredu Ronalda Reagana s predsjednikom su se susreli predstavnici afganistanskih mudžahedina. Ono što poznajemo kao "fake news" naknadno su te ljude nazivale talibanima na sastanku s Reaganom, što je besmislica, jer su talibani nastali tek cijelo desetljeće poslije. Činjenica ipak jest da su neki od tih mudžahedinskih snaga koje su se u 80-ima tukle protiv Crvene armije u Afganistanu i koje je Reagan naoružao i obučio preko Pakistana, poslije postali talibani. Preostali mudžahedini talibanima su se opirali na malom teritoriju na sjeveru Afganistana.

Nixon se susreo i Fidelom Castrom, i to u travnju 1959. u Washingtonu, samo tri mjeseca nakon što su Castrove pobunjeničke trupe zbacile na Kubi diktaturu Fulgencija Batiste. Nixon je tada bio potpredsjednik, a uskočio je kako bi pogasio požar nakon što je predsjednik Dwight Eisenhower odbio susresti se s Castrom i umjesto toga demonstrativno otišao na partiju golfa.

Prošlo je čak 57 godine prije nego što je Barack Obama u ožujku 2016. otputovao u Havanu i tamo se susreo s Fidelovim bratom Raulom Castrom. Susret je bio izrazito srdačan, otišli su skupa čak i na utakmicu bejzbola. No, s dolaskom Donalda Trumpa na vlast, propalo je jako puno od onoga što su Obama i Castro tada postigli.