Građani Tadžikistana danas odlučuju o ustavnim promjenama koje bi Emomaliju Rahmonu, predsjedniku Republike Tadžikistan, trebale omogućiti da vlada doživotno. I da potom vlast naslijedi njegov sin. Iako zemljom vlada još od 1992., dakle četvrt stoljeća, on je predsjednik službeno od 1994. kada je utvrđena funkcija predsjednika s ogromnim ovlastima.

Rahmon je neslavan po tome što je svoje sedmogodišnje predsjedničke mandate na izborima osvajao uz podršku glasača i od 97 posto. Današnjim referendumom Tadžikistanci će izglasati da se Rahmon ima pravo kandidirati neograničen broj puta. A kako bi bio sasvim siguran da vlast ne može pasti u krive ruke ukoliko mu se npr nešto dogodi pa umre, zakonski je dob za kandidaturu za predsjednika sa 35 godina spuštena na 30.

Njegov sin trenutno broji 28 godina života. Svoj četvrti mandat, unatoč očitim kršenjima ljudskih prava i demokratskih tekovina, Rahmon provodi prilično opušteno. Čak i unatoč tome što je riječ o zemlji koja se svojom južnom granicom sasvim oslanja na Afganistan.

Razlog tome je to što je riječ o predsjedniku koji, iako otvoreno i izrazito deklariran kao sunitski musliman, strogo održava osmomilijunsku zemlju izrazito sekularnom. Njegova zemlja odigrala je tijekom intervencije NATO-a u Afganistanu izrazito važnu ulogu u ključnim trenucima kad se lomila talibanska vladavina, posebno na sjeveru zemlje.