Jednom od najbogatijih Iranaca, tajkunu Babaku Zandžaniju, najozbiljnije prijeti da zbog gospodarskog kriminala izgubi glavu. Iranska agencija IRNA javlja da je sud u Teheranu njega i još dvojicu suoptuženih osudio na smrt zbog pranja novca, prevare i krivotvorenja. 

Prije nego što ga po sili zakona pogube, 41-godišnji Zandžani će morati platiti državi 2,7 milijardi dolara, novac koji je godinama zarađivao na prodaji državne nafte u inozemstvo, a nije ga nikad vratio nazad u Teheran.

Zandžani je dugo vremena bio glavni čovjek Irana za prodaju nafte iz Ministarstva za naftu u inozemstvu unatoč sankcijama koje su toj zemlji uveli SAD, EU i njihovi saveznici. 

Trgovao je od Turske, preko Malezije, Kine, Indije, Tadžikistana do Ujedinjenih arapskih emirata. A koliko mu je dobro išlo pokazuje to da se njegovo bogatstvo danas procjenjuje na 14 milijardi dolara. 

Vijeće Europe proglasilo ga je u prosincu 2012. jednom od glavnih osoba iz Irana u sustavnom zaobilaženju trgovinskih sankcija EU-a i svakako glavnim dilerom iranske nafte diljem svijeta, te je stoga i protiv njega uvelo poseban tretman sankcijama.

Zandžaniju je jako dobro išlo unatoč tome. Osim naftnog biznisa, uredno je vodio svoju aviokompaniju Qashem airlines, vlastiti nogometni klub Rah Ahan iz Teherana, od kojega je stvorio stabilnog prvoligaša, i mnogošto drugo.

I tako sve do prosinca 2013. kad je uhićen pod optužbom da je državnu naftu prodavao unatoč sankcijama, što mu je i bio posao, ali da novac koji je zaradio nije vraćao nazad. 

Zandžani se na neuobičajeno dugom suđenju branio da je sve te milijarde imao najozbiljniju namjeru vratiti u Teheran, ali da nije uspijevao zato što su sankcije Zapada presjekle financijske tokove kojima je novac mogao prebaciti u Iran. 

Tvrdio je i to da od pojedine transakcije nikada za sebe nije uzimao više od pukih 0,007 posto. Objašnjenje mu očito nije dobro sjelo na uši suca koji je vodio postupak, a stvar postaje još zanimljivija kad se dozna da je naftni wunderking Zandžani bio u najužem krugu od povjerenja bivšeg iranskog predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada kojemu je godinama opozicija i iz kruga reformista i tradicionalista znala predbacivati korupciju u zemlji. 

Riječ je, naime, o tome da je Iran gospodarski bio blokiran sankcijama i da je bio prisiljen oslanjati se na ljude poput Zandžanija od kojih su neki neizbježno profitirali na ovakav način. 

To što su EU i SAD nedavno skinuli Iranu sankcije u zamjenu za dogovor o iranskom nuklearnom programu možda jest, a možda i nije puka koincidencija s presudom Zandžaniju. 

Aktualni predsjednik Irana Hasan Ruhani u svakom slučaju u nekoliko je navrata proteklih mjeseci obećavao obračun s koruptivnim elementima nastalima u zemlji tijekom sankcija.