Snimka s Jahorine obišla je regiju brzinom munje. Zdravko Mamić, bjegunac od hrvatskog pravosuđa i nekadašnji apsolutni vladar domaćeg nogometa, u prvom redu na koncertu Svetlane Ražnatović Cece, udovice Željka Ražnatovića Arkana. Dok Ceca pjeva stihove "Ličiš na moga oca", Mamić ustaje, prilazi pozornici i ljubi joj ruku. Ona mu uzvraća s osmijehom, poručujući da je "njegov veliki fan".

@telegrafrs Zdravko Mamić došao do bine i poljubio ruku Ceci. Ono što mu je @CECA rekla tom prilikom pamtiće ceo život #ceca #cecaraznatovic #zdravkomamic #jahorina #telegraf ♬ original sound - telegrafrs

Naizgled tek trivijalna crtica zapravo je trenutak koji je simbolički spojio dvije ere i dvije najkontroverznije priče regionalnog nogometa. Jer puno prije nego što je postala samo pjevačica čije hitove pjevaju nogometaši, Ceca je i sama bila na čelu jednog kluba. I to ne bilo kakvog kluba, već Arkanovog FK Obilića, stroja za pobjede stvorenog na strahu i prijetnjama.

Krajem devedesetih, dok se Jugoslavija raspadala u krvi, srpski nogomet postao je poligon za demonstraciju moći kriminalaca i ratnih profitera. U tom kaosu, jedna je priča zasjenila sve ostale. Željko Ražnatović Arkan, vođa paravojne formacije "Tigrovi" i osoba s Interpolove tjeralice, vratio se iz rata i odlučio uložiti u nogomet. Nakon što je godinama vodio navijače Crvene zvezde, "Delije", koje je pretvorio u svoju privatnu vojsku i regrutacijski centar, pokušao je preuzeti i sam klub. No, tamo je bilo previše moćnih ljudi da bi ga jednostavno kupio ili zastrašio. Zato se okrenuo manjem plijenu - FK Obiliću, malenom klubu s beogradskog Vračara koji je bio u nižim ligama.

U lipnju 1996. Arkan je službeno preuzeo klub i tada počinje jedna od najbizarnijih nogometnih priča ikad ispričanih. "Vitezovi", kako su im tepali, preko noći su postali nezaustavljivi. U prvoj sezoni pomeli su konkurenciju u drugoj ligi s 15 bodova prednosti. Već iduće sezone, 1997./98., dogodilo se nezamislivo - Obilić je postao prvak SR Jugoslavije, prekinuvši desetljećima dugu dominaciju Zvezde i Partizana. Bio je to prvi i jedini put da je netko treći osvojio naslov.

Metode kojima se Arkan služio bile su sve samo ne sportske. Legende o njegovoj vladavini i danas se prepričavaju. Protivnički igrači dobivali su prijeteće pozive uoči utakmica. Jedan igrač je ispričao britanskom magazinu FourFourTwo da je bio zaključan u garaži dok je njegova momčad igrala protiv Obilića. Suci su bili posebna meta. Zoran Arsić, jedan od tadašnjih djelitelja pravde, godinama kasnije priznao je što mu se dogodilo.

​- Jednom me ošamario i prislonio mi pištolj na glavu jer je bio bijesan zbog rezultata. Iako sam se bojao, nisam htio popustiti. Ljudi iz nogometnog saveza molili su me da o tome ne pričam, a zauzvrat su mi obećali da više nikad neću morati suditi Obiliću.

Na utakmicama je vladao strah. Igrači Crvene zvezde jednom su prilikom odbili otići u svlačionicu na poluvremenu, radije su ostali na terenu nego riskirali susret s Arkanom i njegovim ljudima u hodnicima stadiona.

Turbo-folk princeza na čelu kluba

Osvajanjem naslova prvaka, Obilić je izborio kvalifikacije za Ligu prvaka. To je stvorilo ogroman problem za Uefu. Propisi su bili jasni: osoba s kriminalnim dosjeom, a kamoli s optužnicom za ratne zločine, ne može obnašati službenu funkciju u klubu. Arkan, suočen s izbacivanjem iz natjecanja, povukao je genijalan, gotovo filmski potez. S mjesta predsjednika odstupio je 25. srpnja 1998., a na svoje mjesto postavio je svoju suprugu - Svetlanu Cecu Ražnatović. Najveća zvijezda turbo-folka postala je predsjednica nogometnog kluba.

Svi su znali tko i dalje vuče konce, ali forma je bila zadovoljena. Obilić je u prvom pretkolu izbacio islandski ÍBV, a onda ih je ždrijeb spojio s moćnim Bayernom iz Münchena. Arkan zbog međunarodne tjeralice nije mogao putovati u Njemačku, pa je delegaciju službeno vodila Ceca. Bayern je u Münchenu slavio 4-0, a u Beogradu je bilo 1-1. Europska bajka bila je gotova, no Arkan je bio bijesan na Uefu. Godinama kasnije, tadašnji predsjednik krovne europske nogometne organizacije, Lennart Johansson, priznao je da su do njega došle glasine kako je Arkan poslao plaćene ubojice da ga likvidiraju u Beču.

Napeto gostovanje Cibalije u Beogradu

Arkan je ubijen u siječnju 2000. godine u predvorju beogradskog hotela Intercontinental. Ceca je službeno preuzela klub kao vlasnica i predsjednica. Samo nekoliko mjeseci kasnije, u ljeto 2000., ždrijeb Intertoto kupa spojio je Obilić s vinkovačkom Cibalijom. Bio je to prvi poslijeratni susret jednog hrvatskog kluba s momčadi koja je bila simbol Arkanove moći. Tadašnji predsjednik Cibalije, Petar Šimić, u podcastu "Pod lampom" detaljno je opisao to nevjerojatno gostovanje.

​- Dolazimo u hotel, svi u trenirkama Cibalije. Dok sam na recepciji davao putovnicu, dva visoka momka u mantilima staju mi iza leđa. Idem u lift, oni za mnom. Ja u sobu, oni pred moja vrata. Izađem i pitam u čemu je problem. Kažu da su iz Službe državne sigurnosti, zaduženi za našu sigurnost.

Susret s Cecom bio je, kaže, nadrealan.

​- Ceca, toliko lijepa žena, samo malo tanke nogice. Prima nas, ali dolazi s tri džipa, ne znaš u kojem je. Friško prije toga joj je ubijen Arkan. Izlazi van, stadion prelijep, uredi luksuzni. Sjedimo, razgovaramo.

Prva utakmica u Beogradu završila je 1-1. U uzvratu u Vinkovcima Cibalia je pobijedila 3-1 i prošla dalje. Ono što se dogodilo nakon utakmice u Beogradu Šimić pamti i danas.

​- Ovi su vidjeli da smo prošli i kreće rulja na nas! I tad Ceca, vidjevši što se događa, kaže: "Jovane, riješi problem". Taj Jovan zasuče mantil, izvuče Uzi i repetira. Krene prema njima. To je bilo kočenje na entu, padanje onih prvih redova. Nema, Jovan puca sigurno. Da nam nije bilo svejedno, nije. Vratili smo se živi.

Iz postave Cibalije koja je igrala s Obilićem čak su četvorica igrača kasnije došla u Dinamo u doba Zdravka Mamića, i to trojica direktno: Mladen Bartolović, Mario Čutura i Boris Leutar, a Ivan Bošnjak zaobilazno nakon Hajduka i Saudijske Arabije.

Pad carstva

Bez Arkana, Obilić se počeo urušavati. Nestalo je straha, a s njim i pobjeda. Klub je tonuo iz lige u ligu, da bi na kraju bio izbačen u najniži amaterski rang. Danas seniorska muška momčad praktički ne postoji. I Ceca je upala u probleme sa zakonom. Nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića 2003., u akciji "Sablja" uhićena je pod sumnjom za povezanost sa Zemunskim klanom. U njezinoj vili pronađen je arsenal oružja, a otvorena je i istraga zbog pronevjere novca od transfera igrača Obilića. Teretili su je da je nezakonito prisvojila oko četiri milijuna njemačkih maraka i 3,5 milijuna dolara. Godine 2011. osuđena je, ali ne na zatvorsku kaznu. Nagodila se s tužiteljstvom na godinu dana kućnog pritvora i kaznu od 1,5 milijuna eura.

Godinama kasnije, prašina se slegla. Obilić je postao fusnota, a Ceca se vratila na estradni tron. Njezina nogometna priča gotovo je zaboravljena. Ali susret sa Zdravkom Mamićem, čovjekom koji je također izgradio nogometno carstvo pod sjenom kontroverzi, bizaran je podsjetnik na neraskidivu vezu nogometa, politike, kriminala i estrade na ovim prostorima.