Iako zagonetna priča o Udbi ne može biti razriješena bez ostatka, neki su elementi ove priče prilično izvjesni. Jugoslavija se nakon Titove smrti počela raspadati iznutra i taj je proces godinama bivao sve vidljiviji. 

U Ljubljani, Beogradu i na Kosovu oporba režimu bila je nakon 1981. godine sve oštrija. Velik se dio srpske inteligencije počeo spremati za redefiniranje jugoslavenskog prostora, koji bi bio izložen osjetnijoj srpskoj dominaciji.

Dvije opcije - unitarizacija federacije, ili stvaranje velike Srbije, praktički je zagovarao najveći dio srpske političke i intelektualne scene.

Mirni višestranački izbori

U tim je okolnostima u hrvatskoj Službi državne sigurnosti sazrelo uvjerenje da treba tražiti hrvatsku alternativu. Bilo je jasno da se raspada socijalizam. 

Bilo je također jasno da se raspada i Jugoslavija. Pripadnici hrvatske tajne policije bili su itekako svjesni realne mogućnosti da će, ako na višestranačkim izborima pobijede predstavnici ljute desnice - uglavnom iz emigracije, ali i iz zemlje - pripadnici i suradnici Službe gadno nastradati.

Samo tijekom ‘70-ih i ‘80-ih godina pobijena su, recimo, 22 hrvatska politička emigranta. Lustracija je bila najmanje zlo koje je udbaše moglo zadesiti. 

S desecima ili stotinama tisuća ljudi opsjednutih osvetom, mogli su računati na mnogo gore opcije. To se, međutim, nije dogodilo. Socijalistička služba države sigurnosti mirnom je tranzicijom transformirana u tajnu službu Republike Hrvatske. 

Prvi višestranački izbori prošli su mirno i bez većih incidenata, dok je Služba državne sigurnosti nastavila, uglavnom, lojalno služiti novim šefovima.

"U određenom trenutku života, pogotovo kad se znalo da će Hrvatska imati svoju državu, jasno mi je bilo da čovjek mora ići svome vlastitom jatu", rekao je novinarima jednom prilikom već spominjani Željko Kekić, koji je dao najsuvislije objašnjenje pojedinačnih i kolektivnih promjene u Službi u tom vremenu, dajući vrlo realan okvir mijene.

Udba je nadzirala promjene

"Osjećao sam ogroman teret 10-godišnjeg staža u Udbi. Prljav je to posao, nije se prezalo ni od djece. Razmišljao sam o tome kako prići tim ljudima i kako s njima raditi, jer to su ljudi koje sam ja uhodio, tajno pratio, utjecao na njihove sudbine i sudbine njihove djece. Oni su završavali u zatvoru. I shvatio sam da jedino istina može biti način da oni sagledaju realno stanje, meni oproste, da se nađemo na zajedničkom putu, kako bismo dalje mogli zajedno. Presudan je bio 1991. godine dolazak kardinala Kuharića u brigadu u kojoj sam bio načelnik SIS-a. Ja koji sam ga špijunirao deset godina i zaslužio da me zatvore u šaht, sad sam ga osiguravao. Pekla me savjest, kao da mi je Bog pružio prst spasa. I ja sam ga prihvatio...

Služba je nadzirala promjene, kako je rekao Kekić Slobodnoj Dalmaciji.

"Nije se mogla formirati ni jedna stranka bez suglasnosti Udbe. Udba je odobrila tranziciju ranih ‘90-ih godina, odnosno da sve prođe blagim putem. A taj koji je odobrio, da bi zaštitio sebe, jednostavno je tražio neku protuuslugu, u smislu: ‘Evo ti putovnica, dođi ti u Hrvatsku, evo odobrenje da formirate stranku. Ali ćete se prema nama odnositi tako kako kažemo i za potpredsjednika stavit ćete čovjeka kojeg mi odredimo’. I danas su u svim strankama. Glupo bi bilo drukčije postupanje, da udbaši sebe ne zaštite.

Problemi su se trebali rješavati nakon rata

Iz izvještaja se vidi da Služba prati ne samo hrvatski nacionalizam nego i srpski, i to ne samo u Hrvatskoj nego i u Srbiji. 

Danas se zna da su nadzirali vikendicu Jovana Raškovića u Šibeniku, Dobricu Ćosića, Matiju Bećkovića, Momu Kapora i sve druge srpske disidente. Zanimljivo je da među njima nema Đilasa, s kojim je Tuđman kontaktirao, a u to doba još nisu nadzirali srpski Savez komunista, koji je de facto predstavljao jezgru iz koje je srušena Jugoslavija. Izvještaji SDS-a iz godina 1988., 1989. i 1990. dat će sigurno mnoštvo materijala te vrste.

"Udbaši su dobrim dijelom stvarali HDZ", rekao je jednom Nikola Štedul, hrvatski emigrantski političar, koji je u listopadu 1988. u Škotskoj, gdje je živio, preživio Udbin atentat. 

Tko je bio naručitelj ubojstva, Štedul nije znao do povratka u Hrvatsku 1991. godine. Tad se sastao s Franjom Tuđmanom.

"Tražio sam da mi da neki posao. Nisam tražio namještenje i plaću nego sam htio pomoći. Tuđman me tad uputio na Perkovića. Rekao mi je da pomognem u nabavci oružja, a da će Perković riješiti dokumente i prelazak granice", prisjetio se Štedul. 

Odmah je Tuđmanu prigovorio suradnju s Perkovićem, a ovaj mu je rekao da će te probleme rješavati nakon rata. Nikad ih nije riješio. Štedul je Expressu prošle godine rekao kako to nije bilo slučajno.

Račana nisu htjeli jer su znali da neće pobijediti na izborima

"Udbaši su u tim prevratnim okolnostima morali naći nekoga koga će podržati, a taj je morao biti pobjednik. Račan ne bi pobijedio, pa su odabrali Tuđmana. Oni su njemu bili potrebni zbog putovnice. Dali su mu putovnicu, koja mu je trebala za pobjedu. Bilo mu je važno da ode među iseljenike i od nas dobije potporu. Uz sve to, Tuđman je njima kao partizanski general bio prihvatljiviji nego da dođe netko iz emigracije. Prema mojim informacijama, 1987. odlučili su da je njihov izbor Tuđman", govorio je Štedul.

Upravo zbog toga zaključio je da je HDZ stranka koju je dobrim dijelom stvarala tajna policija bivšeg režima.

"Tuđman se nije mogao oduprijeti. Bez njih ne bi pobijedio, a možda bi ga i ubili da im se odupirao", smatrao je Štedul, koji je na početku rata počeo suradnju s Perkovićem, ali je brzo i odustao.

"Za Tuđmana su se komunističke strukture odlučile smatrajući da im treba netko tko je sposoban organizirati stranku, neovisno o tome postoji li i netko popularniji od njega, potom i netko koga će moći kontrolirati te tko će biti u stanju osigurati podršku i emigracije i partijskih krugova stradalih u Hrvatskom proljeću te Crkve. Znali su da Tuđman ima kontakte s emigracijom, s Crkvom, znali su da on ima najozbiljnije kontakte. Perković je bio operativac. Ako nije bila donesena neka odluka, onda Perković to nije mogao provesti. Isto tako se tumači krijumčarenje oružja", kaže jedan naš sugovornik, odlično upućen u problematiku Službe, koji podržava teoriju kako je Služba podržala novi sustav.

Prevagnulo je to što Tuđman nije mrzio Tita

Tu teoriju potvrdio je i Željko Kekić. Udba je, rekao je Kekić Slobodnoj, bila suglasna da Tuđman bude predsjednik. Morala je, dodao je, biti suglasna s bilo kojim predsjednikom koji bi tada bio došao na vlast.

Obavljali su se krajem ‘80-ih razgovori s dijelom disidenata, a predsjednik se mogao izabrati samo između objekata koje smo mi obrađivali. Morao je biti netko s karizmom zatvorenika ‘70-ih. Tuđman je najmanje mrzio Tita, i to je prevagnulo...

Prvo su njemu vratili putovnicu, 1987. godine, i otputovao je na dogovor u Ameriku. Bilo bi suludo da jedan sustav, koji je toliko moćan i koji praktično svakog predsjednika ili sabornika drži pod kontrolom, stvaranje nove države prepusti slučaju ili nekome drugome, a suradnike dovede u opasnost likvidacije. Josip Manolić kaže:

"Navodno je stvar počela u Beogradu na jednom sastanku i nastalo je pitanje kako postupati prema disidentima. Srbi i Crnogorci su rekli da Đilasu treba dati putovnicu. Onda su i naši tražili da se da i Tuđmanu putovnica. On je volio vidjeti svijet. Perković je bio Udbin operativac i u vrijeme Jugoslavije i poslije", rekao je za Express jedan insajder.

"Partija, CK, cijeli establišment, počeo se još 1986. pripremati za višestranačje, a poslije i za osamostaljenje Hrvatske. Uvidjeli su da će Jugoslavija morati prijeći na tržišno gospodarstvo te da neće moći opstati kao jednopartijska država. Znali su da konfederacija neće moći opstati već potkraj 1988. U svakoj republici nastaju inicijative koje rade svoje planove. 

Ukradeno je više od 1700 knjiga velike vrijednosti

Tako i u Hrvatskoj određene strukture počinju pripremati sustav u kojem bi one zadržale svoju dominaciju; političku, gospodarsku, obavještajnu, pa i medijsku, sudsku itd. Zbog straha od revanšizma i od istraga zločina koje su radili, planirali su zadržati vlast u toj novoj samostalnoj višestranačkoj državi. Upravo zbog straha od istrage zločina smatrali su da moraju ostvariti još veću dominaciju nego u vrijeme Jugoslavije.

Naš sugovornik odgovara potvrdno da zbog toga nije došlo ni do lustracije...

U izvještaju piše da je 1985. bila nešto mirnija godina od prethodne. Neke od aktivnosti su bitno smanjene: manji je broj osoba zaveden pod obradama, smanjen je broj tajnih praćenja, prisluškivanja telefona, kontrole poštanskih pošiljki. 

Ipak, unatoč budnosti, iz Nacionalne i sveučilišne biblioteke ukradeno je više od 1700 knjiga velike vrijednosti. Famozni Aleksandar Miles, u suradnji s dvojicom lopova, izveo je spektakularnu pljačku koja do danas nije u cijelosti razjašnjena.

Te je godine pokrenuta i famozna akcija Trs, u kojoj je nadzirana pobožna mladež, hodočasnici u Rim itd.

Agenti službe izvršili su unutar te akcije potpune provjere za 21 osobu, a za njih osmero tvrdi se da je pitanje trenutka kad će pristati na suradnju s tajnom policijom.

Vodila se detaljna kartoteka

Prisluškivano je 15 telefona, šestero ljudi bilo je pod tajnom pratnjom, za njih četvero otvarana je pošta, jedan je tajno filmski sniman. Nadzirane su sve manifestacije studenata. 

Posebno su pozornost agenata privlačili pjevanje nacionalističkih i klerikalnih pjesama, javna istupanja i organiziranje vjerskih manifestacija, tribina i drugih vjerskih obreda, isticanje vjerskih i nacionalnih simbola, povezivanje s kleronacionalistima iz cijele SR Hrvatske, organizacija vjerskih putovanja mladih na mjesta poput Sinja, Međugorja, Lurdesa, Rima, Marije Bistrice, Barcelone...

Služba državne sigurnosti vodila je, inače, poseban karton za svakog suradnika. Osoba u službi SDS-a morala je staviti potpis kojim pristaje na suradnju. U kartonu su pisali status suradnika, njegovo tajno (kodno) ime, motivi za suradnju, psihološki profil.

Modeli te suradnje lijepo se vide u njemačkom filmu “Život drugih”, koji je višekratno prikazivan i na našim televizijama. 

Njemačka TV postaja ARD zaključila je da su “bivši jugoslavenski tajni agenti nakon 1991. jednostavno ostali na sličnim pozicijama u MUP-u i promijenili stranu, ali obavljajući iste brutalne zadatke”.

Udbina građa, onaj dio koji je ostao MUP-u, danas je dopstupna u Hrvatskom državnom arhivu. 

Svaki sumnjivi građanin imao je svoj dosje

U najopsežnijoj seriji “Dosjei građana” ističu se skupine: prebjezi preko državne granice, pripadnici odmetničkih grupa, pripadnici masonskih organizacija, dužnosnici bivših građanskih stranaka te pristalice rezolucije IB-a, a sadrže različite biografije i podatke o pojedincu pod paskom SDS-a koji sadržavaju i kronologiju djelovanja praćene osobe, kaznene prijave, zapisnike saslušanja, odluke sudova protiv okrivljenih, presude, tzv. službene zabilješke operativaca kao i razgovore s osobama u vezi s praćenom osobom.

Praksa je bila takva da operativci međusobno ne znaju što rade, ali šef obavještajnog sektora je bio upućen u rad svih. Udbini su se zaposlenici morali obvezati kako neće nikad odati nijednu tajnu svog rada.

Tajna služba se dijeli na dva glavna segmenta - operativu i analitiku. Operativci rade na terenu i prikupljaju informacije, koje šalju analitičarima na obradu. Operativci ne znaju međusobno tko je za što zadužen.

Što se zapravo događa u državi zna jedino direktor ili načelnik na vrhu zapovjednog lanca i on je jedini koji može nekom dostaviti cjelokupni opus informacija. O svakom sumnjivom građaninu Služba je vodila zaseban dosje...

Služba je s fascinantnom pedantnošću nadzirala i strance.

"Međublokovska konfrontacija i poteškoće s kojima se suočava naša zemlja izlažu nas sve kombiniranijim akcijama stranih obavještajnih sistema", piše u izvještaju.

"To dokazuje broj registriranih obavještanih punktova koji djeluju prema Jugoslaviji, otkrivenih obavještajaca koji djeluju i na širem planu te indiciranih osoba kao agenata stranih obavještajnih službi.

1986. godine veća pažnja posvećena je strancima

Predmet njihova interesa su, navodi se, samoupravljanje, ekonomski sistem, rukovodstvo i kadrovska politika SKJ, međurepublički i međunacionalni odnosi, situacija na Kosovu, položaj vjerskih zajednica, JNA, ONO I DSZ, oponentske snage u Jugoslaviji...

Kroz klasični agenturni rad detaljiziraju spomenuta pitanja, pokazuju interes za političku i privrednu situaciju, odnose i eventualna razmimoilaženja u najvišem rukovodstvu SFRJ i SRH, o uspješnosti realizacije dugoročnog programa ekonomske stabilizacije, o ulozi JNA u društveno-političkom životu, preuzima li vojska vlast, problem iseljavanja s Kosova i trenutna situacija u tom regionu, s prognozama daljnjih odnosa s NSR Albanijom...

Broj otkrivenih obavještajaca, agenata i osoba osuđenih zbog špijunaže na području SFRJ upozorava da možemo očekivati još grublji i agresivniji nasrtaj na našu zemlju...

Služba tu, očito, još nije došla do zaključka kako će najgrublji nasrtaj doći iz samog srca sustava, iz Saveza komunista Srbije, koji je dugo suzbijao nacionalizam, a na kraju ga je zahjahao poput tigra...

No još te 1986. godine puno je veća pažnja posvećivana strancima, pa čitamo da je Služba izvršila 178 tajnih pretresa stanova. 

Prema indiciranim osobama zbog obavještajne aktivnosti s Istoka 53 stana, Zapada 114 te dva iz drugih područja. Služba je tajno pratila 152 osobe, i to iz istočnih zemalja 41, zapadnih 105 te ostalih 6. Ozvučena su 102 stana ili objekta, privremeno, od čega prema osobama i institucijama istočnih zemalja 40, a zapadnih 62. Trajno su ozvučena 34 stana, 22 istočna i 12 zapadnih... 

Protiv Amerikanaca vodile su se akcije Munja i Mungos

Rusi su Jugoslaviji, čini se, do kraja bili opasna prijetnja. Služba je te godine - jedne od zadnjih mirnih, pred rat - obavila informativne razgovore sa 138 stranaca.

"Relativno veliki broj informativnih razgovora bio je obavljen sa stranim državljanima, od kojih su dobivena vrijedna saznanja o pravcima interesa stranih obavještajnih službi. No sastavljači izvještaja opet su kritični:

"Nepripremljen i često ad hoc obavljen razgovor dovodio je do negativnih rezultata, promašaja i nepouzdanog tumačenja dobivenih podataka.

Služba je, doznajemo, imala deset stranaca kao suradnike te još deset emigranata. Iako je od prošle godine taj broj smanjen, on još zadovoljava... Američke službe bile su također poseban predmet interesa SDS-a.

Protiv Amerikanaca SDS je vodio: dvije operativne akcije (Munja i Mungos); dvije operativne kombinacije (Maun i Lira); jednu obradu objekta (GK SAD u Zagrebu); četiri operativna istraživanja (ABS, Pitagora, Magistar i Drim); pedeset i četiri obrade.

Koristila je 32 suradnika i 26 operativnih veza. Mjera tajne kontrole telefonskih razgovora primjenjivana je nad 39 osoba i povremeno još nad njih 69. 

Poštanske pošiljke pretresane su u 59 slučajeva, dok je izvršeno čak 55 tajnih pretresa, što znači da su Amerikanci bili pod budnim okom Službe.

Pratili su filozofa Milana Kangrgu

"Registirana je, praćena i dokumentirana pojačana aktivnost i prisustvo većeg broja obavještajno indiciranih osoba iz znanstvenih i novinarskih krugova (I. Banac, F. Bordewich, J. Green, J. Thyden, C. Snyder i drugi). Dodamo li tome da su tajno praćene 52 osobe, da su obavljena 72 informativna razgovora te da je izvršeno još 185 drugih provjera, ispalo bi da je SDS znao sve o Americi, no Amerika je još vitalna, a SDS-a nema već četvrt stoljeća. 

Doduše, iz ovog pasusa neke su stvari ipak razvidne - ako je I. Banac onaj Banac na kojeg mi mislimo, onda je samo po sebi jasno da je Služba tih kasnih osamdesetih ušla u fazu dekadencije i da nije znala razlikovati ozbiljne opasnosti od neozbiljnih povjesničara.

Država kojoj bi ovaj Banac predstavljao sigurnosnu ugrozu sigurno je bila u samrtnom hropcu, zrela za posmrtnu pripomoć. Na ne osobito visoku razinu zdravog razuma u analitičkim odjelima Službe upućuje i konstantni nadzor nad Žarkom Puhovskim, i to kao desničarom. 

Inače, Žarka Puhovskog bivši je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko vidio kao idealnu metu lustracije iako on nije bio suradnik Službe nego njen objekt praćenja, da sad ne upotrebljavamo odveć tešku riječ “žrtva”. 

Kako je prošli sustav bio utemeljen u nebu ideologije a ne na čvrstom tlu privatnog vlasništva, Služba je dane i dane tratila na praćenje filozofa kantovca Milana Kangrge, dok su sirotog logičara Gaju Petrovića tretirali kao eksponenta građanske desnice, premda je Petrović (autor knjiga poput “Mišljenje revolucije”) u idejnom pogledu stajao puno lijevije od Saveza komunista, on je bio na poziciji na kojoj je Banac biok rajem šezdesetih, - jako, jako lijevo.

Britanci su imali poseban tretman

Za špijuniranje Britanaca korišteno je 8 suradnika i 4 operativne veze. Telefon je prisluškivan šestorici Britanaca stalno, dok je povremenom nadzoru bilo izloženo njih 11. Služba je pretresla 13 stanova i obavila sedam informativnih razgovora... 

Kako danas stoje stvari s dostupnošću arhivskih materijala Službe? Za gradivo dosjea građana u MUP-u RH izrađeni su poimenični popisi dosjea. Serija tematskih cjelina analitički je obrađena 1998. 

Za seriju dosjea Hebrang izrađen je analitički sadržaj pohranjenih spisa. Dio tematskih cjelina čuva se pri MUP-u RH. Sve drugo je u Arhivu.

Najveći dio ovoga gradiva čine spisi i dokumenti različite provenijencije koje je Služba državne sigurnosti prikupljala za vlastite potrebe. 

Dio gradiva nastao je neposrednom djelatnošću Službe, a čine ga uglavnom izradci (elaborati) kojima se elaboriraju određeni problemi i pojave, pa i osobe, zapisnici sa saslušanja i fotografije. 

Elaborate su pisali ili djelatnici SDS-a ili uhićenici u istražnom zatvoru, odnosno osobe koje su najbolje poznavale pojavu o kojoj treba napisati izradak. Svaka pojedina tema za koju su u SDS-u bili prikupljeni, bilo spisi i dokumentacija drugih stvaratelja bilo gradivo nastalo djelatnošću same službe, bila je označena određenom šifrom. 

Posebno povjerenstvo vodilo je slučaj Andrije Hebranga

Od cjelina koje se tu nalaze izdvajamo: građanske stranke, vjerske organizacije, masoni, ustaški pokret i ustanove, terorističke grupe i organizacije, emigracija...

Serija Dosje Hebrang izuzeta je iz opće skupine dosjea zbog svoje posebne vrijednosti i rezervatnosti, a sastoji se od 27 kutija izvornih spisa te od 35 kutija kopija.

Za nju je izrađen poseban popis sadržaja materijala za godine 1924.-1984. Gradivo je prikupljeno i stvarano tijekom istrage vođene nad A. Hebrangom i ima karakter specijalne dokumentacije. 

Posebno Povjerenstvo za preuzimanje dosjea Andrije Hebranga 1991. izradilo je popis pojedinačnih spisa koji se izuzimaju od korištenja. Gradivo je i snimljeno na mikrofilm. Posebnu seriju čine dosjei Alojzija Stepinca s podacima o praćenju Stepinca, materijalu sa suđenja i dr. Fondu su priključene i knjige - izvorne Udbine evidencije, koje se tiču evidencije suradnika od 1945. do 1955. 

Arhiva je dobro sačuvana

Gradivo fonda je označeno kao rezervatno. Radi utvrđivanja načina korištenja pohranjene dokumentacije dosjea građana, 20. svibnja 1993. donesen je Pravilnik o načinu davanja na uvid dosjea nastalih radom Službe državne sigurnosti koji se čuvaju u Arhivu Hrvatske, na temelju kojega građani mogu ostvariti pravo na uvid u dosje.

Dio gradiva Dosjea Hebrang izuzet je od korištenja, na temelju odluke Povjerenstva za preuzimanje dosjea iz 1991. Povijest jedinice: Prva skupina gradiva, koja se tiče dosjea Hebrang, pristigla je 1991. godine, po službenoj dužnosti iz Ureda predsjednika RH (akv. 11/1991). 

Ministarstvo unutarnjih poslova RH predavalo je od 1993. do 2006. više puta gradivo koje se najvećim dijelom ticalo dosjea građana. Protuobavještajna agencija predaje dio gradiva dosjea (akv. 9/2006). 

Od Franje Bošnjaka otkupljena je 2001. knjiga Udbinih suradnika (akv. 14/2001). Godine 2008. otkupljeni su dokumenti vezani uz dosje Andrije Hebranga (akv. 45/2008) te predmet iz skupine tematskih cjelina (akv. 36/2008). 

Ta je dragocjena arhiva sjajan izvor za uvide u jednu epohu i jedan režim, srećom očuvana u značajnoj mjeri.