Prvi Amerikanac kojeg su džihadisti pogubili odsjecanjem glave bio je novinar Wall Street Journala Daniel Pearl. Pearl je bio otet u Pakistanu u siječnju 2002. godine, a u zamjenu za njegovo puštanje talibani su tražili puštanje grupe talibanskih boraca. Bio je to naravno nerealan ultimatum i Pearlova egzekucija dogodila se 1. veljače. Nekoliko tjedana kasnije snimka njegovog brutalnog pogubljena pojavila se na internetu, a u lipnju su novine Boston Phoenix objavile link na svom portalu koji je vodio do snimke. Bio je to potez koji je izazvao zgražanje javnosti u Americi, koji su urednike novina optužili kako ne poštuju ljudsko dostojanstvo. Boston Phoenix je odgovorio s još nekoliko linkova na kojima se nalazila snimka Pearlovog smaknuća.

Drugi Amerikanac koji je ubijen na isti način, ali prvi koji je tako ubijen u Iraku bio je Nick Berg, inženjer koji je otet 9. travnja 2004., a pogubljen je početkom svibnja. Ovog puta, dvije godine nakon smrti Daniela Pearla, Reuters je objavio necenzurirani video samo par dana nakon Bergovog smaknuća. Za razliku od videa s Pearleovom egzekucijom koja je bila prikazana samo na CBS-u i to u trideset sekundi, sve velike američke televizijske kuće pokazale su Bergov snimak i prekinuli s emitiranjem neposredno prije samog smaknuća. Tradicionalni mediji tako ipak nisu htjeli prikazati cijelu snimku, ali su očito bili svjesni kako "diše internetska publika" – oni su ga gledali kod kuće, na internetu. Bergova snimka u kratkom je roku postala najtraženiji pojam na tražilicama, a sajt koji je prvi objavio snimku srušio se u roku nekoliko sati.

Nakon Berga je krenula serija sličnih smaknuća raznih islamističkih skupina u Iraku koja su snimljena i stavljena na Internet. Samo 2004. u Iraku je zabilježeno 64 smaknuća odsjecanjem glave, a video kamerom zabilježeno ih je 28. Brojke od tada ne prestaju rasti, piše Salon.

Britanski inženjer Kenneth Bigley uhvaćen je 2004. u Iraku i njegova je egzekucija također snimljena kamerom u listopadu iste godine. Jedna američka organizacija, koja je postavila video na svoj portal je objavila da je snimka njegove egzekucije skinuta nevjerojatnih milijun puta, a nakon što je snimka prikazana u Iraku, broj pogleda je u jednom danu s 300.000 porasla na 750.000.

Zašto ne možemo okrenuti glavu, zašto moramo pogledati takve snimke? Na to pitanje odgovaraju antropolozi, povjesničari i znanstvenici, a možda najbolje antropologinja Frances Larson, koja je o tome objavila knjigu "Severed: A History of Heads Lost and Heads Found". 

Odsjecanje glave je možda najšokantniji način egzekucije, ali upravo u tome leži razlog zbog kojeg privlači toliko pažnje onih koji žele pogledati te snimke, piše Frances Larson. Ništa poput takvog smaknuća kod ljudi ne izaziva potrebu za komentiranjem, prepričavanjem... Ništa poput toga ne izaziva osjećaj tuge, zgranutosti, gađenja, ali ponajprije užasa zbog straha koji se vidi na licu žrtve, ali prije svega onoga koji to gleda.

Naime, egzekucije koje su islamisti izveli u posljednjih godinu dana vrhunac su njihove brutalnosti i tiranije koja kod ljudi izaziva strah, a strah je jednog od najjačih oružja. Gotovo nijedan teroristički čin ne može privući toliku pažnju javnosti kao što je odsjecanje glave. Odsjecanje glave je najvidljiviji prikaz onoga na što su teroristi spremni i na taj način jasno mogu poslati svoju poruku. Ubojica stoji pored svoje žrtve, koja je još živa i u kameru izgovara ono što želi da čuje cijeli svijet i zna da će to čuti cijeli svijet, jer zna koliko se egzekucije gledaju. Zatim obavlja najstrašniji dio, ultimativni horor koji kod svakog izaziva mučninu. Takve se egzekucije, tvrde politički analitičari, rade zbog javnosti i medija. Već sama činjenica da se snimaju je dokaz da počinitelji znaju da će snimka imati gledatelje. Egzekucija tako postaje međunarodni medijski event kao nijedan drugi teroristički čin.

Američki vojni analitičari tu su tezu jako dobro objasnili. Ostale terorističke aktivnosti ne mogu se zabilježiti kamerom, poput samoubilačkih napada i bombardiranja, dok odsjecanje glave može biti režirano od prve do zadnje sekunde, što se u konačnici i vidi na snimkama koje se mogu naći na internetu. Snimke su vrlo jasne i čiste, ubojice govore u kameru što žele i postaju gledatelji vlastitog showa iz prvog reda, isto kao što iz 'prvog reda' to mogu gledati svi koji imaju Internet. Cijelo to besprijekorno režiranje egzekucije i tajming puštanja snimke u javnost je napravljeno upravo zato da pokaže koliko su teroristi posvećeni svom cilju i da na kraju – izazovu strah.