Zbog satirične naslovnice slovenskog tjednika Mladina od 22. ožujka, na kojoj je karikatura mađarskog predsjednika Viktora Orbana koji drži podignutu desnicu, uredništvo novina dobilo je iz mađarskog veleposlanstva u Ljubljani protestnu notu.

"Prosvjedujem protiv načina na koji ste uveli premijera Mađarske. Nečuveno je i neprihvatljivo da premijer države, koja je saveznik Slovenije u EU i NATO-u, izjednačava s pripadnicima mračnih sila prošlosti!", napisala je mađarska veleposlanica u Ljubljani, Szilágyiné Bátorfi.

Na tome nije stalo, nego je veleposlanstvo poslalo i prosvjednu notu Sloveniji. Ovaj presedan iznenadio je i samo uredništvo, pa su se o njemu raspisali svi mediji. Uredništvo Mladine odgovorilo je, pored ostalog, da je Ministarstvo vanjskih poslova Slovenije odgovorilo kako dosljedno poštuje načelo slobode medija i slobode izražavanja, te se ne miješa u uređivačku politiku pojedinih slovenskih medija, niti ih ocjenjuje. A onda je urednik Grega Repovž upozorio:

"Ova objavljena diplomatska nota pokazuje nam koliko je ozbiljna situacija i s kim se zapravo moramo suočiti - ne samo mi, nego cijela Europa. Zemlja koja se usudi zahtijevati od vlade druge zemlje da djeluje protiv novinara, predstavlja ozbiljnu sigurnosnu prijetnju cijeloj regiji."

Mađari očito ne znaju povijest ove novine koja se sprdala sa svetinjama čak i tijekom socijalizma, kad to nije bilo nimalo pametno. No povijest ove novine je mnogo, mnogo duža i iduće godine proslavit će 100 godina postojanja. Mladinaje osnovana davne1920. kao službeni glasnik Odsjeka za mlade Jugoslavenske komunističke partije u Sloveniji.

Nakon zabrane Komunističke partije 1921. godine, časopis je bio u polu-ilegali. U tom razdoblju bio je glasnik ne samo komunista, već i radikalne ljevičarske i antikapitalističke mladeži. Za vrijeme diktature kralja Aleksandra I. časopis je prestao postojati zbog represivnog pritiska vlasti. Ponovno je uspostavljena tijekom Drugog svjetskog rata, u siječnju 1943 kao časopis antifašističkog pokreta otpora. Nakon 1945. ponovno je pretvorena u službeni glasnik Odjela za mlade Komunističke partije Slovenije.

Konačno 1984. Mladini je novi život udahnula nova generacija urednika i preobrazila ga u omladinski fanzin pa je prodaja, od nekoliko tisuća, narasla najprije na 7.000 rimjeraka, da bi zahvaljujući provokativnim naslovnicama dosegla 30.000 primjeraka jer su počeli objavljivati sve ono što je službena politika pokušavala sakriti, uključujući i najveće korupcijske skandale.

Kasnih 80-ih glavni cilj Mladine bio je promicanje demokratskih transformacija, fokusirali su se na izlaganje političkih sukoba unutar Jugoslavije, kritizirali nesmiljeno Josipa Broza Tita, Saveznu vladu, Komunističku partiju, a naročito Jugoslavensku narodnu armiju.

Najkontroverzniji događaj zbio se 1988. godine poznat kao postupak 'Postupak protiv četvorice' ili 'suđenje JBTZ' prema četvorici novinara i urednika a to je bio Janez Janša, Ivan Borštner, David Tasić i Franci Zavrl. Uhićeni su 1984. godine i procesuirani zbog dokumenata koji su nosili oznaku 'vojna tajna' i koji su se našli u redakciji Mladine. Dokumenti su zapravo bili Zakon o izvanrednom stanju u Sloveniji u hitnim slučajevima. Tasić i Zavrl bili su urednici, Borštner je bio vojni narednik a Janez Janša u to vrijeme slobodni novinar, koji će kasnije postati premijer Slovenije.

Uhićenje urednika povećalo je nakladu i prodaju novine na 70.000 primjeraka. Suđenje se u Ljubljani odvijalo na srpsko-hrvatskom jeziku umjesto na slovenskom, što je izazvalo dodatni bijes slovenske javnosti. Oko 15.000 ljudi priključilo se središnjem prosvjedu u Ljubljani u lipnju te godine, a rezultat je bio osnivanje Odbora za zaštitu ljudskih prava. No, kao i nekoć, tako i danas naslovnice su bile glavno Mladinino oružje. Ako sve do nedavno, one su uglavnom nervirale domaće političare. Posljednjom naslovnicom, Mladina je prešla, kako je rekao mađarski velsposlanik u Sloveniji, sve granice.

U međuvremenu, karikaturist Mladine Tomaž Lavrič nastavio se sprdati s mađarskom veleposlanicom i poslao joj 'pismo isprike' i novu naslovnicu Mladine. Uz nju je napisao:

"Velepoštovana madam veleposlanice Republike Mađarske,

primite moju iskrenu i duboku ispriku za besramnu i potpuno neistinitu upotrebu vašeg premijera gospodina Orbana na naslovnici Mladine koja je kod vas izazvala zgražanje i tugu. Po primitku vašeg pisma shvatio sam svoju pogrešku. Svjestan sam da prouzročene teškoće ne mogu izbrisati, ali dopustite da pojasnim da sam i ja nevina žrtva objektivnih okolnosti. Dopustite da prstom pokažem na prave krivce za skandal.
To su: 
- najprije, naravno, dugogodišnji komunistički obrazovni sistem koji mi je isprao mozak i zbog kojeg mi je otupio osjećaj za naciju i vjeru
- nadalje, krivi su moji šlampavi i nepažljivi nadređeni u uredništvu Mladine koji bi me morali bolje nadzirati i pravovremeno zaustaviti jer znaju da sam neodgovoran i naivan po pitanju politike i da mislim da se sve smije
- i na kraju, kriv je naš pravosudni sustav koji ne sankcionira oštro i odmah ovakve društvene otklone

Molim vas, madam, da svejedno ne očajavate nad nama, već da nam dobrohotno pomognete savjetima i dobronamjernom kritikom kako bismo i mi dosegli stanje objektivnosti i jednoglasnosti kakvo ste uspostavili u mađarskim medijima pa će i kod nas jednom zaživjeti vladavina reda i mira, nacionalne čistoće i kršćanske ljubavi za sve ljude unutar žičane ograde, kako to zapovijeda vaš blagi i pravični, ljubljeni vođa Viktor Orban."

S poštovanjem,

T. Lavrič, kućni karikaturist