Vesna Škare Ožbolt politički je antikvitet, gotovo relikvija, ali svakako unikatna pojava na političkoj sceni. 
Ne samo da je vjerojatno zadnji aktivni politički akter Tuđmanovih devedesetih, nego ona spaja sve najvažnije političke etape hrvatske samostalnosti: desetljeće Franje Tuđmana, eru Ive Sanadera, politički kaos nakon Sanaderova odlaska, pa sve do aktualne kandidature za gradonačelnicu Zagreba.

Vesna Škare Ožbolt bila je Tuđmanova savjetnica i Sanaderova ministrica, bila je pregovaračica u reintegraciji Podunavlja, saborska zastupnica i druga osoba Velike Gorice, a sad želi biti Bandićeva nasljednica. I nekako je uspjela, u zavjetrini obračuna glavnih kandidata, dogurati do deset posto glasova u anketama. 

Škare Ožbolt vidjela je sve, prošla je svašta i utjelovila sva najvažnija poglavlja hrvatske samostalnosti. A tek je zagazila u rane šezdesete. I kad se samo pogleda njezina politička karijera sve do ranih devedesetih, onda sve to neodoljivo podsjeća na ekranizaciju nekog velikog romana. Recimo, “Forresta Gumpa”.

U ovih tridesetak godina ispratila je mnoge političare s javne scene, ali ona je još aktualna i aktivna. Uvijek u sjeni, ali uporno na pravome mjestu. Konstantno na rubu, ali stalno u epicentru. Postojano relevantna, ali opet nekako nekredibilna.
U današnjim političkim okvirima i u aktualnoj konstelaciji snaga zvuči nevjerojatno da je neka aktivna političarka bila savjetnica Franji Tuđmanu na Pantovčaku nakon što su svi akteri tog doba završili u ropotarnici povijesti ili na političkom otpadu. Ona je bila politička savjetnica prvom predsjedniku, dok danas svatko Tuđmana poznaje samo kao spomenik ili se klanja njegovoj bisti pred braniteljskim šatorom u Savskoj.

Bila je i ministrica pravosuđa u vladi Ive Sanadera koja je ostala upamćena kao najkorumpiranija u povijesti, a i danas je teško pronaći nekog aktivnog političara koji je nedodirnut preživio tu političku kalvariju. Osim Gordana Jandrokovića, naravno.
I opet, bez obzira na činjenicu što je Škare Ožbolt sudjelovala u najvažnijim političkim periodima naše povijesti, od mirne reintegracije Podunavlja, preko oduzimanja koncesije Radiju 101 u Zagrebu, do političkog rata oko imenovanja Ivana Turudića i Đure Sesse, koja je preživjela Tuđmanovu autokraciju i Sanaderovu korupciju, opet je nitko ne shvaća ozbiljno kao gradonačelničkog kandidata. Iako zapravo, kad se postavi uz bok glavnim favoritima, od kojih su Tomislav Tomašević i Davor Filipović još lijepili žvake ispod školskih klupa dok je Škare Ožbolt radila s Tuđmanom, ona doista izgleda kao političarka teškog kalibra. 

A opet nekako baš i ne.
Kao da je njezino vrijeme prošlo, a opet čini se kao da nikad nije ni došlo.
Jer, nekad je doista teško ozbiljno shvatiti Vesnu Škare Ožbolt. Kao u slučaju nedavne afere s njezinim plagiranjem programskih točaka Mosta s prethodnih zagrebačkih izbora, koju je slijedilo još sramotnije prodavanje šuplje priče o hakiranju njezine internetske stranice.

Ili izlazak na zagrebačke izbore sa sloganom “Volim Zagreb”, nakon što je u čak dva navrata bila predsjednica Gradskog vijeća Velike Gorice, što joj je svojedobno bilo toliko bitno da je mjesec dana prije izbora unajmila stan u tom gradu kako bi se mogla kandidirati za gradonačelnicu. Tad je najviše voljela Veliku Goricu, a sad voli Zagreb. Kao što je voljela Franju Tuđmana, pa nakon toga i Ivu Sanadera, nositelja HDZ-ove detuđmanizacije. Voljela je Zagreb, ali je ipak sudjelovala u odlučivanju o oduzimanju koncesije Radiju 101 famozne 1996. godine. Nije digla ruku za tu odluku, ali nije bila ni protiv. Hrabro je odlučila biti suzdržana. 
Vesna Škare Ožbolt gradila je u javnosti status borca protiv korupcije, čak i dok je sjedila u Sanaderovoj vladi, pa je ipak završila na sudu pod optužbom da je s Matom Granićem u Demokratskom centru uzela sto tisuća eura od hrvatskog iseljenika Ante Drmeže za mjesto na listi za Hrvatski sabor.

Ili je protiv nje bila 2001. godine podignuta kaznena prijava zbog toga što je devedesetih godina od Ministarstva vanjskih poslova - na čelu s Matom Granićem - navodno protuzakonito dobila stambeni kredit, iako nije bila zaposlenica MVP-a.
Za jednu ministricu pravosuđa previše se vukla po sudovima. Za jednog borca protiv korupcije previše je se povezivalo s koruptivnim radnjama i akterima. Svejedno, biografija Vesne Škare Ožbolt danas je retuširana bolje od njezina predizbornog plakata. 
Može li ona biti veliko iznenađenje u Zagrebu? Ne samo da povezuje Tuđmana i Sanadera, nego neki upozoravaju da je novo utjelovljenje Kolinde Grabar Kitarović, drugi podsjećaju kako je ona zapravo bila prva domaća celebrity političarka, napominju da se po sudovima vukla skoro kao Milan Bandić, da je uspješno pretrčavala između političkih tabora - kao i između susjednih gradova - da je često koketirala s populizmom i demagogijom, što su sve predispozicije da na izborima nastupi kao duhovna nasljednica pokojnog Bandića.

Tko bi u Zagrebu glasao za Vesnu Škare Ožbolt? A opet - tko ne bi?
Ona je eksponat nekog davnog vremena, arheološki ostatak politike za koju smo vjerovali da je davno zakopana, kao što nekome može biti uspomena na slavna i uspješna vremena kad je živjela uz Tuđmana i Sanadera, a sad želi ući u cipele Milana Bandića.
Vesna Škare Ožbolt može svakome biti sve i nikome ne mora biti ništa. Zagrepčani će uskoro odlučiti.