U strogo čuvanom saveznom zatvoru u Cumberlandu, Maryland, 5. siječnja 2026. godine, u 84. godini života, preminuo je Aldrich Hazen Ames. Za većinu svijeta, njegovo je ime možda tek fusnota Hladnog rata, ali unutar zidova Langleyja, sjedišta Središnje obavještajne agencije (CIA), ono je sinonim za katastrofu, izdaju i sramotu.

Ames nije bio običan špijun; bio je čovjek CIA-e, protuobavještajni časnik zadužen za lov na krtice, koji je postao najdestruktivnija krtica od svih, prodavši tajne svoje zemlje KGB-u za gotovinu i život na visokoj nozi.

Put do izdaje

Rođen 1941. u Wisconsinu, Rick Ames kao da je bio predodređen za život u sjeni. Njegov otac Carleton također je bio časnik CIA-e, no karijeru mu je obilježio teški alkoholizam i loše ocjene. Obiteljska prtljaga pratila je i sina. Nakon neuspješnog studija glume na Sveučilištu u Chicagu, Ames se 1962. vratio u Washington i zaposlio kao činovnik u CIA. Polako se penjao po ljestvici, no nikada nije bio zvijezda. Njegove radne ocjene bile su u najboljem slučaju osrednje, a kolege su ga opisivale kao lijenog, aljkavog i sklonog odgađanju obveza.

Kao i njegov otac, i Ames je utjehu tražio u piću. Tijekom službe u Meksiku početkom 80-ih, redovito se opijao. Jednom se prilikom na diplomatskom primanju toliko napio da se upustio u glasnu svađu s kubanskim dužnosnikom, što je izazvalo "uzbunu" među njegovim nadređenima. Drugi put je pijan sudjelovao u prometnoj nesreći i nije mogao prepoznati djelatnika američkog veleposlanstva koji mu je došao pomoći. Unatoč svemu, ozbiljnijih posljedica nije bilo. U kulturi CIA-e, takvi su ispadi često bili tolerirani kao dio kaubojskog imidža operativaca.

Njegov nemar očitovao se i u dva teška sigurnosna propusta. Jednom je prilikom u New Yorku ostavio aktovku punu tajnih dokumenata o jednom važnom sovjetskom agentu u podzemnoj željeznici. Srećom, FBI je pronašao aktovku, no šteta je mogla biti nemjerljiva. Dobio je tek usmenu opomenu. Unatoč svemu tome, 1983. godine vraćen je u sjedište CIA-e na jedno od najosjetljivijih mjesta u agenciji: postao je šef protuobavještajnog odjela za sovjetske operacije. Ironično, čovjek zadužen za otkrivanje sovjetskih špijuna dobio je pristup dosjeima gotovo svih agenata CIA-e koji su djelovali unutar Sovjetskog Saveza.

Pedeset tisuća dolara za izdaju

Okidač za izdaju bila je pohlepa, potaknuta razvodom od prve supruge i skupim životnim stilom druge žene, Marije del Rosario Casas Dupuy, kolumbijske diplomatkinje i doušnice CIA-e koju je upoznao u Meksiku. Suočen s dugovima od preko 46.000 dolara, Ames je smislio, kako je kasnije rekao, "jednokratnu prevaru". Dana 16. travnja 1985. ušetao je u sovjetsko veleposlanstvo u Washingtonu i predao omotnicu s porukom za najvišeg časnika KGB-a. U njoj su bila imena dvojice sovjetskih agenata za koje je CIA ionako sumnjala da su dvostruki agenti. Smatrao je da prodaje bezvrijednu informaciju. Zauzvrat je tražio 50.000 dolara.

Sovjeti su platili bez pogovora. No, ono što je Ames zamislio kao jednokratni posao, pretvorilo se u ovisnost.

​- Shvatio sam golemost onoga što sam učinio. Prešao sam liniju s koje se nikad neću moći vratiti - rekao je istražiteljima nakon uhićenja.

U lipnju 1985., bez ikakvog nagovora KGB-a, predao im je imena više od deset najvažnijih američkih izvora unutar SSSR-a. Bio je to početak kraja. U idućim mjesecima i godinama, sovjetska mreža počela se urušavati "s bezobzirnom napuštenošću", kako je to opisao jedan dužnosnik. Agenti su nestajali, bili uhićeni i pogubljeni. Među žrtvama su bili neki od najvrjednijih izvora Hladnog rata, poput generala GRU-a Dmitrija Poljakova, koji je desetljećima dostavljao neprocjenjive informacije Zapadu. Procjenjuje se da je Amesova izdaja dovela do kompromitacije najmanje stotinu operacija i smrti najmanje deset agenata.

Život na visokoj nozi

Dok su njegovi bivši kolege i izvori umirali u sovjetskim zatvorima, Ames je živio kao kralj. Na plaću od 60.000 dolara godišnje, kupio je kuću u Arlingtonu za 540.000 dolara, plativši je u gotovini. Vozio je novi Jaguar, trošio desetke tisuća dolara na preuređenje doma, a njegova supruga Rosario gomilala je dizajnersku odjeću, cipele (istražitelji su pronašli više od 500 pari) i torbice. Svojim kolegama je objasnio da je bogatstvo naslijedila njegova supruga od svoje "imućne kolumbijske obitelji", što je bila laž.

Nevjerojatno, u CIA-i nitko nije postavljao previše pitanja. Pokrenuta je interna istraga o gubitku agenata, poznata kao "lov na krticu", ali godinama je tapkala u mraku. Sumnja je prvo pala na Edwarda Leeja Howarda, bivšeg agenta koji je također pobjegao Sovjetima, no ubrzo je postalo jasno da on nije mogao znati za sve kompromitirane operacije. Istražitelji su se bavili teorijama o sovjetskom prisluškivanju, probijenim šiframa i "špijunskoj prašini". Sam Ames je, bizarno, bio dio tima koji je trebao ispitati jednog od najvažnijih prebjega KGB-a, Vitalija Jurčenka.

Tijekom devet godina špijuniranja, Ames je prošao dva poligrafska testiranja. Iako su oba pokazala "naznake laži", ispitivači su ga ocijenili prolaznim, zaključivši da je samo nervozan. Kasnije se hvalio kako je tajna u samopouzdanju i uspostavljanju prijateljskog odnosa s ispitivačem.

Tek krajem 1989. godine, jedna kolegica prijavila je sumnju zbog njegovog raskošnog načina života. Istraga je napokon usmjerena na njega, ali se odvijala bolno sporo. Ključni pomak dogodio se tek 1993., kada su analitičarke Sandy Grimes i Jeanne Vertefeuille, koje je Ames podcjenjivački nazvao "dvije babe", uporno slagale mozaik i povezale njegove bankovne depozite s tajnim sastancima sa sovjetskim vezama.

Pad izdajnika

Aldrich Ames i njegova supruga uhićeni su 21. veljače 1994. ispred svog doma.

"Radite veliku grešku! Imate pogrešnog čovjeka!", vikao je dok su mu agenti FBI-a stavljali lisičine. Suočen s dokazima, priznao je sve. Osuđen je na doživotni zatvor bez mogućnosti pomilovanja, dok je Rosario dobila petogodišnju kaznu.

Njegov slučaj razotkrio je duboku trulež unutar CIA-e institucionalnu aroganciju, nedostatak nadzora i nespremnost da se povjeruje u "nezamislivo": da bi jedan od njihovih mogao biti izdajnik. Posljedice su bile dalekosežne. Ne samo da je uništena američka obavještajna mreža, već je KGB, koristeći agente koje je Ames razotkrio, godinama slao lažne informacije CIA-i. Te dezinformacije, predstavljene kao vrhunska obavještajna saznanja, stizale su i na stol američkih predsjednika, utječući na njihovu percepciju vojne moći Sovjetskog Saveza na zalasku Hladnog rata.