Džemal Paloš Kobra (60), osumnjičen da je na Uskrs izbo i ubio 28-godišnjeg Antu Škembera, javnosti je poznat od prije. 

Svjedočio je, naime, u postupku protiv Tomislava Merčepa, koji je u međuvremenu osuđen za ratni zločin nad srpskim civilima 1991. 

U presudi je utvrđeno da je Merčep imao stvarno zapovjedništvo nad postrojbom rezervnog sastava MUP-a u Pakračkoj Poljani koja se kolokvijalno zvala “merčepovci”.

Neutvrđeni pripadnici te postrojbe, stoji u presudi, pljačkali su, zlostavljali i ubijali civile i između ostalog su  odgovorni za ubojstvo obitelji Zec te muškarca imenom Saša. Merčep je, po riječima suca, zajedno sa Munibom Suljićem utjecao na mlade koji su mislili da je sve dopušteno i nije spriječio podređene u otmicama, teškim mučenjima i ubojstvima 50-ak civila.

"Merčepovci" su na kutinskom, pakračkom i zagrebačkom području nezakonito uhitili 52 ljudi, od kojih su 43 ubili, troje se vode kao nestali, a šestero ih je preživjelo mučenja i zlostavljanja.

Paloš: Postrojbom sam zapovjedao ja, a ne Merčep

Paloš je na sudu, pak, svjedočio kako je on, a ne Merčep zapovjedao postrojbom MUP-a u Pakračkoj Poljani, te kako mu Merčep nije bio nadređen. 

Zapovijednik postrojbe, kazao je, postao je slučajno 1992. godine. Krenuo je na Pakračku Poljanu tražiti svog prijatelja dr. Šretera, a preuzeo ju je nakon što je MUP-ovoj postrojbi stradao zapovjednik. 

 - U kolovozu 1991. godine počeo sam raditi na ustroju Hrvatske policije. Moj prijatelj dr. Šretar je u rujnu nestao u Lipiku pa sam sa Tomislavom Merčepom krenuo u Pakrac u potragu za njim. Putem smo doživjeli prometnu nesreću, to je bilo 13. listopada - kazao je Paloš na sudu. Nakon liječenja u bolnici vratio se na područje Pakračke Poljane. 
 

- Tamo je zapovjednik bio „Kosa“, koji je sa drugih 12 pripadnika postrojbe nastradao pa sam, kako je postrojba ostala bez zapovjednika, preuzeo zapovjedništvo - dodao je Paloš. Dodao je i kako je u to doba u MUP-u formalno bio na bolovanju, a kako je zapovijedao postrojbom u Pakračkoj Poljani i nije dolazio na posao, u MUP-u je naposlijetku dobio otkaz. 

Posvjedočio je i kako nije pisao nikakva izvješća Merčepu, niti je od koga primao zapovjedi. Njegov zamjenik bio je Nikola Cvitanović, inače zapovjednik 1. satnije. Nakon preuzimanja postrojbe, kazao je, 'nije primijetio da je bilo stradavanja osoba od djelovanja koja nisu bila ratna'.

'Merčepova postrojba svojevoljno ulazi i izlazi iz borbe'

No, na suđenju Tomislavu Merčepu o zločinima u Pakračkoj Poljani bivši načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Antun Tus kazao je kako je krajem listopada ili početkom studenoga 1991. od zapovjednika Operativne zone Bjelovar Miroslava Jezerčića dobio izvješće u kojem su se opisivale aktivnosti pričuvne postrojbe MUP-a s naglaskom da njom zapovijeda Merčep.

Iako nije vidio rješenje po kojem bi Merčep bio zapovjednik postrojbe već je bio na dužnosti savjetnika ministra unutarnjih poslova, u vojnim izvješćima upozoravalo se na problematičnost 'Merčepove postrojbe'.

U izvješću je navedeno da ta postrojba često radi probleme te svojevoljno ulazi i izlazi iz borbe.
 
 - Kad se pripremao proboj prema Vukovaru, saznao sam da je Merčep povukao svoju postrojbu zbog čega je izgubljeno selo Nijemci. Prema istim analizama, Merčepova postrojba trebala je sudjelovati u drugom proboju na Vukovar s 200 ljudi, ali se tamo nisu pojavili, iako su dobili takav zadatak - posvjedočio je Tus.

Tus je to saznao od bivšeg glavnog inspektora HV-a Martina Špegelja. 

Prisjetio se i izvještaja u kojem se tražilo da se pričuvna MUP-ova postrojba vrati u Zagreb i zabrani njeno djelovanje zbog "krajnje neželjenih efekata u pakračkom segmentu". 

Ubojstvo obitelji Zec

Najpoznatiji zločin koji se stavlja na teret 'merčepovcima je  ubojstvo obitelji Zec. Kako je na suđenju Tomislavu Merčepu ispričao zagrebački kriminalist Antun Gugić, tragovi ubojstva vodili su prema pričuvnoj postrojbi MUP-a za koju je, po podacima dobivenim od MUP-a, bio nadležan Merčep.

U kuću Mihajla Zeca, uglednog mesara koji je opskrbljivao brojne zagrebačke mesnice te financijski potpomagao HDZ, i njegove supruge, vlasnice kafića na Dolcu, na Trešnjevci upalo je 7. prosinca u 23 sata petero pripadnika pričuvnog sastava MUP-a.

Obitelj je već spavala. Munib Suljić, Siniša Rimac, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Snježana Živanović probudili su Mihajla Zeca i naredili mu da se odjene i pođe s njima. Mesar se uplašio i pokušao pobjeći. Istrčao je na ulicu, gdje ga je jednim metkom likvidirao najmlađi iz petorke, tad 18-godišnji Siniša Rimac.

Ubojstvo su gledale Marija i Aleksandra Zec, koje je petorka utovarila i policijski kombi i odvela do planinarskog doma Adolfovac na Sljemenu, gdje su kao pričuvni pripadnici MUP-a bili stacionirani. 

Nakon što su likvidirali Mariju Zec, Siniša Rimac kolege je pokušao nagovoriti da ostave na životu 12-godišnju Aleksandru, ali nisu ga poslušali. Smatrali su da je to prevelik rizik jer im je vidjela lica. Munib Suljić djevojčici je hladnokrvno prislonio automatsku pušku na zatiljak i povukao okidač. Njeno tijelo bacili su u obližnju jamu za smeće. 

Sve što su učinili te noći, 'merčepovci' su nakon uhićenja nekoliko dana poslije detaljno ispričali istražnoj sutkinji. Izgledalo je kao da će pravda lako biti zadovoljena, ali umjesto toga dogodila se travestija koja baca ljagu na početke hrvatske države.

Ubojice su puštene jer davanju iskaza u kojem su opisali i neka druga zvjerstva nisu nazočili njihovi odvjetnici. 

Za osudu nisu bili dovoljni ni svjedoci koji su vidjeli Rimca kako ubija Mihajla Zeca, ni iskazi svjedoka kojima je Mikola priznao ubojstvo.

Nije bilo važno ni što je vještačenje pokazalo da je oružje oduzeto od petorke identično oružju kojim je počinjeno ubojstvo, a ni to što su u kombiju nađena vlakna iz odjeće Marije i Aleksandre Zec.