Svetimir Marić, brat ministra Gorana Marića, nije morao dugo čekati nakon što je otišao iz HŽ-a kako bi dobio posao. Podsjetimo, Svetimir Marić na upitan je način dobio posao u Hrvatskim željeznicama i kada se to saznalo sam se povukao, unatoč tomu što je ministar Marić uporno ponavljao da je sve po zakonu i da on kao ministar nije imao ništa s tim.No, pojavio se 'spastitelj' u liku Milana Bandića, pa je Svetimir tako dobio posao u ZET-u, ni manje ni više nego kao pomoćnik direktora.

Uhljebio se fino u gradskoj tvrtki, ali Svetimir Marić samo je zadnji primjer uhljebljivanja po stranačkim iskaznicama i 'rodijačkim' vezama.

U nastavku donosimo kratku povijest slučajeva uhljebljivanja, jer takvih je slučajeva do danas bilo toliko da su mnogi već zaboravljeni.

Slučajevi političkog uhljebljenja

Jedan od poteza nekadašnjeg minstra Tihomira Jakovine koji je razljutio hrvatsku javnost bio je kada je supruginu kumu gurao na čak tri posla u svojem poljoprivrednom sektoru. 

To je samo pokazalo da u Hrvatskoj ne žive svi loše. Postoji kasta kojoj stranačka iskaznica ili veza osiguravaju posao dok tisuće drugih obijaju vrata burze.

Poznata latinska uzrečica “Divide et impera” - podijeli pa vladaj - u Hrvatskoj bi glasila “Zavladaj, pa uhljebi”.

Gotovo svaki dan na političku površinu isplivaju slučajevi političkog uhljebljenja, poput jednog kojeg se svojevremeno uhvatio HDZ, u slučaju Sunčane Rupnik Blažeković. 

HDZ, koji se proslavio listama uhljebljenika, kao stranka koja je od osamostaljenja Hrvatske najdulje obitavala na poziciji vlastodržaca, prozvala je ovu inženjerku arhitekture i članicu Skupštine s Bandićeve liste. 

HDZ-ovi zastupnici tvrdili da je Sunčana Rupnik Blažeković bez javnog natječaja u studenom 2014. zaposlena u Gradskoj plinari i njezino zapošljavanje uspoređuju s onim bivšeg direktora Ante Dodiga koji je u Plinaru došao nakon ostavke. Kasnije je bio “umočen” u aferu Agram.

U Dubrovniku je prije par godina izašlo na vidjelo sramotno pismo iz HSS-a. Koalicijsku potporu HNS-u ili HDZ-u uvjetovali su podužim popisom poslova koje će njihovi ljudi preuzeti u slučaju pobjede. 

Tražili su 15 posto ukupnih zaposlenja, četvrtinu fotelja u upravnim i nadzornim odborima, direktore poduzeća, pročelnike...

U takvoj kulturi gdje iskaznica u džepu ili veza s političarima nosi posao od 10 do 17 tisuća kuna izuzetno je teško sastaviti listu najvećih uhljeba. Ne zato što ih nema, nego zato što ih ima previše. 

Neki od njih se uopće nisu pojavljivali na poslu, za druge su promijenjeni uvjeti kako bi se mogli zaposliti bez stručne spreme, treći nisu odradili ništa što su trebali, ali su primali plaću, četvrti su čudom postajali najuspješniji menadžeri kad je njihova stranka osvojila vlast... 

Zajedničko im je da se pravdaju kako nisu zaposleni preko veze, nego zbog svojih sposobnosti.

"Ljudi bi se trebali cijeniti prema radu, a ne po stranačkoj iskaznici. Ja radim od 12 do 14 sati i pripremio sam projekt proizvodnje papira u Krapini", rekao je svojevremeno Anđelko Topolovec, HNS-ov načelnik općine Radoboj, koji je na brzinu postao savjetnik u državnim Narodnim novinama. 

Iako ga je stranka gurala za direktora, na putu im se ispriječio zakon. Ali je ostao savjetnik s oko 15.000 kune plaće. Karijera je procvjetala i SDP-ovom Krešimiru Šakiću. 

Kako je uspio u godinu i pol dana, u zemlji s 329.000 nezaposlenih, promjeniti tri šefovska mjesta? Kaže, znanjem.

"Zapošljavanje prema podobnosti štetno je za društvo i državu. Rezultat podobnosti kao jedinog kriterija za obavljanje javnih poslova za posljedicu ima neučinkovito upravljanje, rasipanje javnog novca i smanjivanje povjerenja svih građana u institucije", kažu iz Transparency International Hrvatska.

Politika se na ova upozorenja stručnjaka ne osvrće. U svijetu vlasti i moći očito je važnije poslom nagraditi podobnike nego ostvariti obećanja zbog kojih su ih građani, koji sve te poslove plaćaju, izabrali. 

Priča o kumskoj vezi obitelji Jakovina i Maje Zeko Došuk iziritirala je čitatelje i poznanike kume Sandre Petrović Jakovine pa su nam neki od njih napisali: “Gospođica Maja je prije ‘zasluženog’ zapošljavanja prodavala kruh u raznim trgovačkim centrima, a s biljkama ima veze koliko i jednogodišnja beba”. 

Ipak, slučaj Maje Zeko je minoran u usporedbi s ostalim uhljebljivačima. HDZ se proslavio uhljebljavanjem Rade Buljubašića u HEP gdje je primao plaću, a nije uopće dolazio na posao, nego je radio u stranci. 

Njihov manje poznati član Željko Krapljan okrunio se titulom “kralja otpremnina”. Ovaj umirovljeni branitelj i bivši saborski zastupnik karijeru je počeo u sisačkom Vodovodu. 

'Šarao' je od zamjenika direktora sektora u Hrvatskim autocestama, MORH-a (u kojem je radio jedan dan), preko direktorskog mjesta Tržnica, a sad bi navodno trebao postati zamjenikom ravnatelja Županijskih cesta. 

Otkud god da je otišao, uzeo je pozamašnu otpremninu i odmah ga je čekao novi posao koji plaćaju građani. Procjena je da je na otpremninama “zaradio” čak 420.000 kuna. 

Za Krapljana je bilo izmišljeno radno mjesto u Hrvatskim autocestama – zamjenik direktora sektora. Ubrzo je i napredovao na direktora sektora, ali su se radnici bunili. Tadašnji ministar Božidar Kalmeta ga je zato ipak vratio na staro mjesto nakon par mjeseci. 

Ali je Krapljan to naplatio 140.000 kuna. 

"To nije otpremnina nego odšteta. Nisam ja pisao kolektivni ugovor", rekao je tada. 

Sudilo mu se jer je zapošljavao preko veze, a njegovu šefu jer je njega zaposlio na izmišljeno radno mjesto. Sindikat ga je prijavio za još niz malverzacija te jer je za jedan dan rada u MORH-u uzeo otpreminu od 209.000 kuna. 

Na pitanje hoće li postati zamjenik ravnatelja Županijskih cesta, kako se priča otkako je HDZ osvojio županiju, Krapljan je svojevremno kratko rekao:

“Neću biti na toj funkcij. A oko otpremnina, sve su to gluposti sindikalista”. 

Milan Bandić slovi za najpoznatijeg uhljebljivača jer pod njim su se u Zagrebu zapošljavali politički protivnici, prijateljice suradnika odnosno svi koji su imali nešto ponuditi zauzvrat. Vidjet ćemo tek hoće li mu nekako uzvratiti braća Marić.