Govoreći o transkriptima razgovora pokojnog predsjednika Tuđmana, Stipe Mesić rekao jednom prilikom da je razgovore svojega prethodnika objavljivao krajnje skrupulozno.

Mesić kaže da je na umu imao samo jedan cilj: prokazati nedemokratski, autoritarni, dvorski stil vladavine svoga prethodnika. 

Među prijepisima razgovora koji su za Mesićeva mandata izašli iz Ureda predsjednika politički najveću težinu ima sada već čuveni “brijunski” transkript. Riječ je o razgovoru hrvatskog državnog i vojnog vrha, održanom petog kolovoza 1995. godine, neposredno prije akcije Oluja. 

Haški tribunal uzeo je neke Tuđmanove izjave s tog sastanka kao važan dokaz postojanja zločinačkog pothvata. Nakon presude, u javnosti je izbila žestoka svađa oko pitanja tko je Haagu dostavio transkripte.

Obnovila se i rasprava oko njihove vjerodostojnosti, ali i smislenosti oslanjanja na njih kao dokaz. No autentičnost brijunskog razgovora potvrdio je najprije DORH, nađene su i audiovrpce, a onda je forenzičko vještačenje haških stručnjaka odbacilo svaku sumnju u njihovu originalnost, pa je obrana odustala od osporavanja.

"Nikada", rekao je Mesić, "u javnost nisam puštao irelevantne transkripte: na primjer, kako Hloverka Novak Srzić tužaka Mirka Galića, ili onaj o raspravi državnog i stranačkog vrha tko je homoseksualac, uz navođenje imena – naravno..."

U dijelu tog transkripta je vidljivo da je Tuđman pitao inženjera Hrvoja Šarinića jesu li točne priče o, kako je rekao, "pederaštvu" jednog uglednog političara, zaposlenog u jednom ministarstvu. 

U dobroj mjeri anakron, dijalog se odvija u vrijeme kada dobar dio zemalja Europske unije legalizira istospolne zajednice, s homoseksualnih se veza skida stigma, a gay zajednica dobiva pravo građanstva. Hamburg za gradonačelnika bira demokršćanina homoseksualca, Berlin također – samo socijaldemokrata, a Njemačka danas ima i ministra vanjskih poslova...

No, u Hrvatskoj je homoseksualnost bila žigosana kao neprihvatljiva i ovakvi su napadi imali jasnu političku svrhu. HDZ je bio golema, stožerna nacionalna stranka u kojoj je koegzistiralo – bez javno vidljivog rata, ali uz žestok nevidljivi sukob – nekoliko suprotstavljenih frakcija. 

Tuđman je figurirao kao arbitar koji je presuđivao o njihovim sporovima. Jedno od glavnih oružja prljavog rata bile su difamacije, čak i najniže vrste. Ona o "pederaštvu" svakako je jedna od najučinkovitijih.

Hrvoje Šarinić Tuđmanu nije eksplicitno potvrdio da je političar na kojega se upit odnosio homoseksualac, ali je prilično otvoreno potvrdio sumnje te vrste...

Hrvoje Šarinić je rekao da se više ne bavi tim stvarima, te da ne želi komentirati ove navode. Nije ih htio komentirati ni dr. Mate Granić. Osim Tuđmanovih, u javnost su dospjeli i brojni drugi stenogrami vodećih političara regije. 

Donosimo nekoliko razgovora koji temama, stilom ili bizarnostima druge vrste vrlo plastično pokazuju posve drugu sliku najmoćnijih ljudi regije. Diskurs, stil, teme, poštapalice i međusobne relacije prilično su različite u odnosu na kanonske slike...

Godinama se govorilo o transkriptu u kojem Tuđman i Šarinić komentiraju 'pederaštvo' jednog političara.

Razgovor je izgledao ovako:

U jednom trenutku Hrvoje Šarinić kaže kako dotični ima takve ‘tendence’, no ne potvrđuje sumnju izrijekom...

Kaže: "Ne bi to predstavljao, ali, onda gubim cijeli kapital koji sam stekao, radeći u Ministarstvu", itd itd.

Tuđman: Šta je, po tvome, sa tim pričama o pederaštvu, i njegovom i drugih?

Šarinić: Čujte, predsjedniče, ja kako sam vražji, sam sam mu rekao: ja velim, čuj, jesu li tamo neke ženske bile, pa se on rukuje s njima, Nataša Mance, itd. A kako su - Novo leto, ja se poljubim s njima, a on se rukuje. Ja velim, čuj, daj se i ti poljubi - bogamu, što se priča po gradu, bolje da se sa ženskama malo ljubiš. Onda se on tako malo kiselo nasmijao oko toga. I onda mi je rekao da zna on da se priča o tome, itd. Čujte, ja ću vam reći, ja njega malo... on mi fizički, načinom razgovora, itd. i nije tako nemoguće da ima te tendence. A, kakvu babu ima, ja bih radije spavao s muškim, ne bih s njom...

Tuđman: Naime, zanimljivo je to da su to proširili, ali to dobrim dijelom šire iz ovih lijevih krugova.

Šarinić: Predsjedniče, i Mate to širi, i Mate to širi. Mate je barem 20-ak osoba u uho ovo rekao, za NN-a i meni...

Rojs je čovjek polupismen praktično

Ivo Lučić je šef vojnoobavještajne službe SIS u Hrvatskom vijeću obrane i čovjek od povjerenja dr. Franje Tuđmana. Upravo se spremaju imenovanja nove vlade Federacije BiH.

Tuđman: Vodstvo HDZ-a BiH i Federacije?

Lučić: Sadašnje ili buduće?

Tuđman: Buduće, jasno. (...) Šta predstavlja dolje po mogućnostima Rojs?

Lučić: To bi bila katastrofa.

Tuđman: Čekaj, ne govorim, nisam rekao da bude ministar, nego šta?

Lučić: Reći cu vam. Rojs je čovjek koji, naravno, sve što on vrijedi to je vezano uz ministra Šuška jer ministar je njega držao kod sebe i znalo se je, kada dođe Rojs i nešto kaže, da je to ministar poručio. Ministar je imao autoritet i to je bez daljnjega. Rojs je crpio taj ministrov autoritet. Mislim da mu je napravio puno štete. Rojs je bio vozač autobusa, čovjek polupismen praktično, koji je imao tu jednu snagu. Ja ću vam reći što su njegove zasluge. On je znao dolje, ja sam bio često na Dinari gore, on je znao bagere, ceste, vojsku organizirati...

Tuđman: Dobro, ali te bagere je trebalo... tko je nabavio bagere, Rojs ili tko?

Lučić: Ne, novac je bio opet od države, od Ministarstva obrane, sve ono što je dolazilo u Hrvatsku dolje, onda se to kupovalo. To je kupovalo Ministarstvo obrane, nije Rojs. Postojali su ljudi koji su to radili. Istina, Rojs je to najčešće prikazivao da je on to nabavljao, ali nije, to je radio i Jelavić i ovi dolje momci i na tome su još debelo zarađivali. Pazite, ja ću vam reći kako te stvari funkcioniraju ako vama oni to ne kažu. (...) Rojs je emotivac, čovjek kojega se, ono što mu se kaže ovog momenta da je netko dobar ili da je loš, on ide po tome. Znači, dok mu netko drugi ne kaže drugačije, on nije u stanju osmisliti nešto sam.

Rojs je praktički nepismen (2)

U hotelu Radison u Beču general Vladimir Zagorec u lipnju 2008. razgovara s Mesićevim savjetnikom Sašom Perkovićem. Perković mu nudi sigurnost pri povratku u zemlju, a zauzvrat traži dokumente koji svjedoče o pljački Hrvatske. Zagorec potajno snima razgovor, od čega nastaje transkript.

Zagorec: Monitor je kupio jaču mehanizaciju nego što ima Strabag ili Porr i ne znam tko još. Najskuplju, najnoviju, vrijednu 200 milijuna njemačkih maraka. A Zagrebačka banka je sve kreditirala. Ja ugovarao posao s Lukovićem, ali kad je došlo do realizacije, mene su maknuli, a Rojs je potpisao ugovor. Pazi, Rojs, koji je nepismen čovjek.

Perković: To je iskren znak dobre volje i zalog za budućnost.

Zagorec: Koliko vam je jak Petrač u krim miljeu?

Perković: Moja procjena je da se to malo topi, da on više nije capo, tu su sad neki drugi likovi - odgovorio je Perković. Potom prelaze na razgovor o raketnom sustavu S300.

Zagorec: Te rakete su dogovorene i nisu plaćene. 1995. godine stari (op.a. Franjo Tuđman) se predomislio, a Amerikanci su tražili da taj sustav maknemo. Zove me stari i kaže da maknem taj sustav. Kako da ga maknem, jedva sam ga doveo - ispričao je Zagorec. Prema njegovim riječima, od 1995. do 2000. godine su tražili način da se riješe raketa. Zubaka je Zagorec, kaže on, upoznao tek 2001. - Mene je s njim upoznao Miroslav Šeparović, ali ja mislim da je on (op.a. Zubak) samo preuzeo nečiji dug za te rakete. Znam čiji je to dug bio, ali se Hrvatska s tim igra bez veze - kazao je general. Krajem 1999. godine kupac je nađen, no nitko se nije usudio potpisati papire jer je Tuđman bio na samrti. Rakete su, prema Zagorčevim riječima, trebale biti prodane turskom dijelu Cipra, da Grci ne saznaju.

Rop i Sanader: "Nemoj Ivo, ne radi mi pizdarije!"

Objava razgovora bivšeg premijera Antuna Ropa izazvala je u Sloveniji veliku buru, no kolateralne posljedice osjetile su se i u Hrvatskoj. 

Na jednom od čak četiri CD-a, Ivo Sanader obavještava Ropa o tome da će Hrvatska u Jadranu uvesti zaštićenu ekološko-ribolovnu zonu (ZERP). Rop na tu najavu, očajan, kaže: “Nemoj, Ivo, ne radi mi pizdarije!’’

Na drugom CD-u nalazi se razgovor premijera Sanadera i Janeza Janše vođen 23. rujna 2004. Sanader iz New Yorka zove Janšu koji je u to doba oporbenjak. U razgovoru Janša moli Sanadera da ne šalje ribare u Piranski zaljev jer je slovenska javnost na to vrlo osjetljiva.

Anton Rop rekao je da su Janša i Sanader dogovarali incidente u Piranskom zaljevu kako bi Janši povećali izborne šanse. Sukob s Hrvatima dizao je, naime, reputaciju desničarskog slovenskog lidera.

"Hrvatska vlada davala je direktive kada da dođe do incidenta, i to neposredno prije izbora. Janša i Sanader dogovarali su se kad će doći do incidenata u Piranskom zaljevu", rekao je Rop.

Razgovore Sanadera i Janše tada je prisluškivala slovenska obavještajna služba SOVA. Anton Rop je pojasnio kako služba nije pratila Janšu, nego komunikaciju vezanu za Piranski zaljev. Objava je i u RH imala posljedica...