Bilo je oko 9.30 ujutro, 21. rujna 1976., kada je svijetloplavi Chevrolet Chevelle ušao u Sheridan Circle, jedan od onih otmjenih washingtonskih kružnih trgova oko kojih su nanizana veleposlanstva, rezidencije i stare gradske vile. Automobil je vozio prema uredu Instituta za političke studije. Za volanom je sjedio Orlando Letelier, 44-godišnji bivši čileanski veleposlanik u SAD-u i jedan od najglasnijih protivnika diktature generala Augusta Pinocheta. Uz njega je sjedila 25-godišnja Ronni Karpen Moffitt, njegova kolegica. Na stražnjem sjedalu bio je njezin suprug Michael. Nekoliko trenutaka poslije automobil je eksplodirao. Detonacija je podignula Chevrolet s ceste i odbacila ga prema parkiranim automobilima na Embassy Rowu. Prozori su bili stravični, dio poda automobila nestao je u eksploziji, a ulicom su bili razbacani metal, staklo i dijelovi vozila. Policajac koji je među prvima stigao na mjesto atentata poslije je govorio o prizoru od kojeg mu je pozlilo. Sve se dogodilo samo nekoliko kilometara od Bijele kuće.

Hladnoratovski teror koji su Amerikanci navikli gledati kao nešto što se događa u Santiagu, Buenos Airesu ili nekoj drugoj udaljenoj prijestolnici upravo je stigao u samo srce Washingtona.

Letelier nije bio slučajna meta. Bio je jedna od najpoznatijih figura vlade socijalističkog čileanskog predsjednika Salvadora Allendea. Služio je kao čileanski veleposlanik u Washingtonu, a potom i kao ministar vanjskih poslova i obrane. Nakon vojnog udara 1973. koji je Augusta Pinocheta doveo na vlast, Letelier je bio među prvim članovima Allendeove administracije koji su završili u pritvoru. Sljedećih godinu dana proveo je u različitim koncentracijskim logorima i političkim zatvorima, gdje je bio teško mučen. Na slobodu je naposljetku izašao zahvaljujući snažnom međunarodnom diplomatskom pritisku, u kojem su važnu ulogu imali guverner venezuelanskog federalnog okruga Diego Arria i američki državni tajnik Henry Kissinger. Uvjet je bio jasan: mora odmah napustiti Čile.

- Ruka DINA-e je duga. General Pinochet neće tolerirati aktivnosti protiv svoje vlade - upozorio ga je časnik zadužen za njegovo oslobađanje.

Nakon preseljenja u Washington, Letelier se pridružio Institutu za političke studije, neovisnom međunarodnom institutu. Ondje je neumorno pisao, držao govore i lobirao u američkom Kongresu te kod europskih vlada protiv Pinochetova režima. Njegova kampanja pomogla je zaustaviti nekoliko velikih zajmova čileanskoj vojnoj vlasti, među njima i 63 milijuna dolara nizozemskih ulaganja u čileansku rudarsku industriju. Pinochetov režim 10. rujna 1976. oduzeo mu je čileansko državljanstvo. Iste večeri Letelier je izašao pred publiku u njujorškom Madison Square Gardenu. Nije zvučao kao čovjek koji se namjerava povući.

- Rođen sam kao Čileanac, Čileanac sam i umrijet ću kao Čileanac - poručio je.

Jedanaest dana poslije bio je mrtav. Ono što se u prvim satima moglo činiti kao napad nepoznatih ekstremista postupno se pretvorilo u jednu od najšokantnijih američkih istraga hladnog rata. FBI je otkrio da bomba nije postavljena tog jutra. Agent čileanske tajne policije nekoliko dana prije atentata uvukao se ispod Letelierova automobila parkiranog pokraj njegova doma u Bethesdi i pričvrstio eksplozivnu napravu. Automobil je potom tri dana vozio Washingtonom s bombom ispod karoserije. Eksploziv je na kraju aktiviran upravo kada je Chevrolet prolazio Sheridan Circleom.

Letelier je na mjestu poginuo. Michael Moffitt uspio je izaći iz uništenog automobila. Njegova supruga Ronni također se uspjela izvući, ali je ubrzo podlegla ozljedama. Imala je samo 25 godina. Michael Moffitt ostao je jedini preživjeli od troje ljudi koji su tog jutra krenuli na posao.

Operacija Kondor

Atentat u Washingtonu bio je dio Operacije Kondor, tajne kampanje koju su pokrenule desničarske vlade u Južnoj Americi s ciljem okupljanja obavještajnih podataka o oporbenim pokretima i likvidacije njihovih vođa. Zloglasnu čileanska tajna policija Pinochetova režima, poznata kao DINA, bila je mozak ove operacije. Šef DINA-e, Manuel Contreras, dobio je izravne naredbe da eliminira otpor, a Letelier je postao primarna meta.

U srpnju 1976. godine, Contreras je zatražio od paragvajske vojne obavještajne službe izdavanje lažnih putovnica za dvojicu agenata. Agenti su dobili zadatak otputovati u Sjedinjene Američke Države. Međutim, američki veleposlanik u Paragvaju, George Landau, posumnjao je u njihovu priču kada su zatražili vize, tvrdeći da idu na sastanak s dužnosnicima američke obavještajne agencije. Landau je fotokopirao njihove putovnice prije nego što su im vize opozvane. Ti isti agenti kasnije su ušli u Sjedinjene Američke Države koristeći lažne čileanske putovnice.

Glavni operativac zadužen za izvršenje atentata bio je američki državljanin i agent DINA-e Michael Townley. Townley je stigao u New York 9. rujna. Odmah je unajmio automobil i odvezao se u New Jersey kako bi se sastao s vođama kubanskog nacionalističkog pokreta, militantne anti-Castrovske skupine. Townley je regrutirao kubanske prognanike, uključujući braću Guillerma i Ignacija Nova Sampola, te Josea Dionisija Suareza Esquivela i Virgilia Paza Romera.

U hotelskoj sobi u Washingtonu, 18. rujna, Townley i kubanski suradnici sastavili su eksplozivnu napravu. Rano ujutro 19. rujna, odvezli su se do Letelierove kuće u Bethesdi. Townley se uvukao ispod automobila i ljepljivom trakom pričvrstio bombu na daljinsko upravljanje. Zatim se vratio u Miami, ostavljajući Suareza i Paza da prate Leteliera i aktiviraju bombu.

Istraga koju je predvodio FBI bila je spora i iscrpljujuća. Tjednima nakon ubojstva, američki dužnosnici dobivali su razne lažne tragove. Neki su sugerirali da je ljevica ubila Leteliera kako bi od njega napravila mučenika i ocrnila Pinocheta. Međutim, ključni trenutak dogodio se kada su procurile fotografije dvojice agenata DINA-e s lažnim paragvajskim putovnicama. Sjedinjene Američke Države izvršile su ogroman diplomatski pritisak na Čile da preda Michaela Townleyja. Shvativši da bi mogao biti likvidiran kako bi se prikrila istina, Townley je pristao surađivati s američkim tužiteljima. U zamjenu za blažu kaznu od deset godina zatvora, Townley je detaljno opisao cijelu operaciju, priznavši da je postavio bombu i optuživši svoje nadređene. Njegovo je svjedočenje dovelo do optužnica protiv bivšeg šefa DINA-e Manuela Contrerasa, pukovnika Pedra Espinoze, te nekoliko kubanskih operativaca.

Složeni sudski procesi postupno su razotkrili brutalnost čileanskog režima. Kubanskim operativcima suđeno je zbog njihove uloge u atentatu, dok su neki od njih godinama izbjegavali pravosuđe i uhićeni tek tijekom devedesetih. Contreras i Espinoza u Čileu su pravomoćno osuđeni tek 1993. godine.

Ono što je uslijedilo godinama kasnije bacilo je tamnu sjenu na ulogu američkih obavještajnih službi u cijelom slučaju. Dokumenti s kojih je skinuta oznaka tajnosti otkrili su da su američki dužnosnici, uključujući državnog tajnika Henryja Kissingera, bili svjesni postojanja Operacije Kondor i planova za atentate tjednima prije nego što je Letelier ubijen. Krajem srpnja 1976. CIA je potvrdila State Departmentu da južnoameričke vojne vlade planiraju eliminaciju političkih protivnika u inozemstvu. Kissinger je u kolovozu naložio američkim veleposlanicima da upozore te zemlje kako su Sjedinjene Američke Države upoznate s njihovim planovima te da takve akcije predstavljaju ozbiljan moralni i politički problem. Međutim, to upozorenje nikada nije isporučeno. Veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država u Čileu smatrao je da bi Pinochet takav pristup shvatio kao uvredu. Nakon tjedana oklijevanja, dužnosnik State Departmenta Harry Shlaudeman opozvao je Kissingerove upute, naloživši veleposlanicima da ne poduzimaju nikakve daljnje akcije, pod izlikom da već tjednima nema novih izvještaja o aktivaciji operativaca Kondora. Taj je nalog izdan 20. rujna. Manje od dvadeset i četiri sata kasnije, automobil Orlanda Leteliera dignut je u zrak na ulicama Washingtona. Da su američka upozorenja bila izdana na vrijeme, moguće je da bi čileanska tajna policija odustala od svog plana.

CIA je 1987. ponovno pregledala podatke o slučaju. Zaključili su da postoje uvjerljivi dokazi da je Augusto Pinochet osobno naredio Letelierovo ubojstvo. Prema američkoj obavještajnoj procjeni, bio je to akt državnog terorizma naređen s vrha čileanskog režima. Pinochet za Letelierovo ubojstvo nikad nije odgovarao.