Jadransko more imalo je puno galebova, ali samo je jedan Galeb. Na njemu je plovio čovjek u bijelom odijelu. Legenda kaže da nikad nije postojao i da je bio lažni car. Ali brod je tu. U punom sjaju... Pa smo mu odlučili postaviti tri pitanja.

Tko ste, zapravo, vi?

Ja nisam nikakva jahta, kako ljudi misle, ja sam tvrd, neudoban brodić, lišen luksuza. Prvo sam vozio banane. Pa meso. Pa mine. Pa Tita. Preživio sam torpedo i tri godine na dubini od 22 metra. Titov omiljeni špijun, Josip Kopinič, predložio mu je 1953. da me izvuku s dna mora, i tad sam drugi put rođen. I odmah slava - uplovio sam u Temzu, došao do kraljice. Kod Sicilije sam uplovio u oluju pa je predsjednik pao s kreveta i slomio prst na lijevoj ruci. Tito je, jamčim, imao ne samo sve prste - on je imao sve.

On i vi ugostili ste puno celebrityja?

O, cijelu jednu vojsku. Haila Selasija, Yasera Arafata, Muammara al-Gaddafija, Winstona Churchilla, Fidela Castra, Indiru Gandhi, Leonida Brežnjeva, Nikitu Hruščova, Nehrua i Nasera. Na mojoj je palubi začeta ideja Nesvrstanih. Ali old habits died hard, sa mnom je Tito švercao oružje Alžircima. Pored sebe je imao 19 oficira garde, spremnih da u sekundi umru za njega, uz Jovanku koja je u torbici nosila pištolj za zadnju obranu. S moje je palube u more htio skočiti Dobrica Ćosić, kad je vidio Tita kao cara u hermelinu. Možda šteta što nije, božemeoprosti.

Kako ćete poslovati?

Pa, Tito je 30 godina neiskorišteni brend. Amerikanci su od Che Guevare napravili tvornicu novca a mi od Staroga ništa. Moje je “liječenje” koštalo oko 15 milijuna eura. Obnavljali su me pet godina u Kraljevici, gdje je radio i Broz, samo što je on radio na jahti za Milana Stojadinovića, kraljeva predsjednika vlade, a radnici Kraljevice su radili za njega. Sa mnom bi se moglo zaraditi 347 tisuća eura na bazi 52 tisuće posjetitelja godišnje. Vidjet ćemo kako će ići. Sačekajmo. Ništa nas ne smije iznenaditi.