Madam Korupcija je u našoj zemlji vječno konjunkturna udavača. Ima sto lica. Nalik je na ulje u motoru, ne izgleda lijepo, ali podmazuje svaki dio mehanizma. Bez nje teško možete sklopiti ozbiljan posao. Vlast je kudi, ali namjerno ostavlja prostora za nju, jer od nje i oni imaju koristi.

Kako se osjećate u Hrvatskoj?

Osjećam se kao turisti iz Njemačke, koji uvijek nađu lijepe riječi da opišu ljubaznost domaćina, pa kažu - u vašoj me zemlji uvijek lijepo primaju. Ali znate i sami da sam se ovdje udomaćila, uhvatila korijenje. Osjećam se kao kod svoje kuće. Mnogi me zovu, očijukaju sa mnom, a s vladajućom sam strankom takorekuć u braku. I on traje desetljećima. Čini mi se da me čeka lijepa i perspektivna budućnost.

Dobro, ali mnogi su nesretni zbog vas?

Najčešće grintavi novinari, ali to nije ništa. Psi laju, karavane prolaze. Znate tko mi još ide na ruku? Sudovi. Okej, policija i druge službe odrade svoj dio posla, ali onda me na sudu ne žele osuditi Ja se znači ne moram bojati suda.

A čega se bojite?

Bojim se da vlada uvede umjetnu inteligenciju u proces javnih nabava i druge sfere gdje se arbitrarno rukuje s novcem. Bojim se da nekome ne padne na pamet obnoviti vlast Povjerenstva za sukob interesa i dovođenje nekoga tko će se stvarno miješati u taj svoj posao. Bojim se da netko u procesne zakone ne uvede ubrzivače, serijsko uvođenje ročišta, na primjer. Pa onda, plašim se da netko ne sugerira istražiteljima da se koncentriraju na manje dokazivih kažnjivih djela, umjesto što idu u širinu pa spisi imaju desetke tisuća stranica. Pa tko to može pročitati, proučiti, zaobići sve zamke? U spisu od 20 tisuća stranica i optužba i obrana imaju štofa koliko vole, pa procesi traju desetljećima - a meni dobro. Da je bolje, ne bi valjalo. I znate što ću vam još reći? Ako za 35 godina nitko nije izveo ove poteze, ma ni neće. Laku noć, Hrvatska!