Sadašnji predsjednik Ruande Paul Kagame osvojio je četvrti mandat na predsjedničkim izborima u toj zemlji.

Nakon što su svi glasovi prebrojani, Kagame je dobio 99,18 posto glasova, prema izbornoj komisiji.

Kagame je bivši vojni zapovjednik Tutsija iz vremena kad su Hutui za sto krvavih dana, bilo je to 1994., ubili tri četvrtine pripadnika njihova naroda, oko 800.000 muškaraca, žena i djece. 

Žene s djecom su ubijale žene s djecom, pisao je The Economist. Hutu svećenici su nadgledali masakre, Hutu supruzi ubijali Tutsi žene. Ruandska je vojska odradila najprljaviji dio posla, ali većinu ubojstava "odradili" su civili sa mačetama i palicama. Génocidaires, tako zovu krivce za pokolj i u zatvor ih je potrpano na desetke tisuća. Sudovi nisu mogli procesuirati sve slučajeve pa su taj posao na sebe tad preuzeli seoski sudovi nazvani "gacaca".

Kagameova dva službena protukandidata, predsjednik Zelene stranke, Frank Habineza, dobio je 0,5 posto, dok je nezavisni kandidat Philippe Mpayimana dobio 0,32 posto glasova, prema konačnim rezultatima komisije.

Više od devet milijuna ljudi imalo je pravo glasa 15. srpnja, uključujući dva milijuna onih koji prvi put glasaju.

Kagame je predsjednik zemlje od 2000. ali u praksi vodi Ruandu od 1994. Tada je, kao vođa Ruandske patriotske fronte (RPF), umarširao u Ruandu iz egzila u Ugandi i okončao genocid Hutu milicije nad Tutsijima. Tada je bio ministar obrane i potpredsjednik.

Kagameova stranka RPF najjača je stranka u parlamentu nakon izbora. Prema podacima izborne komisije, osvojila je 37 mjesta u parlamentu, dok nijedna oporbena stranka nije osvojila više od pet mjesta.

Za 80 zastupničkih mandata natjecalo se ukupno 670 kandidata.

Posebnost je da zastupnice čine većinu u parlamentu.

Organizacije za ljudska prava kritizirale su progon oporbe u toj istočnoafričkoj državi s preko 14 milijuna stanovnika.

Lewis Mudge, direktor za središnju Afriku u organizaciji za ljudska prava Human Rights Watch (HRW), opisao je izbore kao "kazalište".

Organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International tvrdi da je izborno povjerenstvo odbilo kandidature najmanje šestorice oporbenih političara, pozivajući se da navodni nedostatak dokumenata, iako su političari imali dovoljnu podršku birača da se kvalificiraju za izbore.